Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
15. listopada 2019.
Nirvana Moschella

NEMA PREPREKE ZA VOLJNE Kako je Matuljka snagom uma "obrisala" prepreke čovjeka u invalidskim kolicima

Foto Sergej Drechsler
Foto Sergej Drechsler
Autor:
Objavljeno: 18. veljača 2019. u 7:15 2019-02-18T07:15:15+01:00

Nirvana Moschella postala je viceprvakinja Europe u rukometu u invalidskim kolicima. Zajedno s miješanom rukometnom reprezentacijom, koju su činili muškarci i dvije žene, popela se na srebrno postolje u Portugalu

Imala je 40 godina kada je zajedno sa suprugom nastradala u automobilskoj nesreći. Ostala je potpuno nepokretna s četvero djece, od kojih je najmlađe bilo staro svega godinu dana. Ispred nje bila je velika borba, no nije se predavala. Želja da dokaže ono što su mnogi tvrdili da je nemoguće bila je jača od tragedije, boli, osjećaja nemoći.

Danas, devetnaest godina nakon tragičnog trenutka u kojem je ostala trajno nepokretna u invalidskim kolicima, Nirvana Moschella i dalje pomiče granice. Pedesetosmogodišnja Matuljka u 2018. godini postala je viceprvakinja Europe u rukometu u invalidskim kolicima. Zajedno s miješanom rukometnom reprezentacijom, koju su činili muškarci i dvije žene, popela se na srebrno postolje u Portugalu. Dokazala je mnogima, ali i sebi, da se borba isplati, da se posustati ne smije i kada je najteže. Snagom uma »obrisala« je sve prepreke čovjeka u invalidskim kolicima. Borbena, pozitivna, mlada u srcu, puna energije, Nirvana Moschella trebala bi biti primjer i zdravima koji nerijetko neke tako banalne životne probleme preuveličavaju i zbog njih tonu.

Prije svega rekreacija

– Spoznaja da si nepokretan mnogima promijeni sve, a ja sam se trudila da u mojoj glavi ne promijeni ništa. Nakon nesreće imala sam jedno izuzetno teško razdoblje. Imala sam jednogodišnje dijete i troje djece pred i u pubertetu koje je trebalo staviti na pravi put, a ja sam bila nemoćna bilo što napraviti i poduzeti. Potpuno nepokretna otišla sam u toplice, a onda i na skrb k mami koja se dvije godine bavila mojom malom dječicom dok sam ja odrađivala terapiju kod obitelji u Novalji. Suprug mi je platio privatnog fizioterapeuta, a ja sam se uhvatila vježbanja. Tri godine vježbala sam svakodnevno po deset sati – ujutro od devet do sedam navečer, uz pauzu za ručak. Cilj mi je bio da se pokrenem, da se nešto dogodi... Borbena sam po prirodi i nije mi bilo ništa teško napraviti. Volim izazove, za sve ono što mi kažu da je nemoguće, pokušavam dokazati suprotno i pomicati granice – priča Moschella koju tragedija nije uspjela zaustaviti niti u jednom polju života.

Nakon što joj se zdravstveno stanje popravilo, nastavila je raditi kao privatna poduzetnica u obiteljskom biznisu. Sa suprugom je imala trgovinu namještaja, nije bio problem ni raditi u trgovini, ni obavljati kućanske poslove, ni odgajati djecu, ni voziti auto. Ispred sebe stavljala je i nove izazove. Jedan od njih bio je i sport. Iako se u njega uvukla u želji da se rekreira, razgiba, za nju je on otvorio jedno novo lijepo poglavlje života. Pred četiri godine počela se baviti atletikom na Kantridi, a s atletike krenula na stolni tenis iz kojeg se »izrodila« košarka.

– Uživala sam na atletici, a okupljanje na stolnom tenisu rezultiralo je košarkom u kolicima. Danas imamo naš klub, Košarkaški klub »Kostrena«. Treniramo u školskoj dvorani u Kostreni, a članovi kluba smo i mi, nas desetak osoba s invaliditetom. Košarka u kolicima je najatraktivniji sport za osobe s invaliditetom, tako da nam se priključuju i zdrave osobe. Rukomet se pak dogodio na inicijativu našeg poznatog reprezentativca, paraolimpijca Dina Sokolovića, koji je osvojio zlatnu medalju u Pyongyangu u skijanju. Sokolović je u duši rukometaš pa je njegova misija bila okupiti rukometnu momčad. S obzirom da su rukomet i košarka vrlo slični sportovi, te da u Hrvatskoj postoji sedam registriranih košarkaških klubova koji rade s osobama s invaliditetom, Sokolović je odlučio među košarkašima pronaći rukometne reprezentativce što se u konačnici pokazalo odličnim potezom. Europa je dala »zeleno svjetlo« i Hrvatsku uključila u rukomet u kolicima koji je kod nas još u povojima. Muškoj rukometnoj reprezentaciji međutim trebalo je priključiti i dva ženska člana, pa smo se pridružile Riječanka Lukrecija Luce Tomušić s Vežice i ja, priča Matuljka.

Foto Sergej Drechsler

Kaže da je odlazak na EP u Portugalu za nju bio predivno iskustvo.

– Nikada nisam ni pomislila da ću s 58 godina na sportskom terenu predstavljati Hrvatsku. Ali eto, čovjek ponekada dođe u tu nekakvu situaciju pa se sam sebi čudi. Za mene je to predivno iskustvo, no o eventualno nekim daljim sportskim izazovima još ću razmisliti. Sport je za mene prije svega rekreacija, a ovo svoje mjesto u reprezentaciji radije bih prepustila nekom mlađem – govori Moschella.

Bavi se i košarkom, fitnessom i stolnim tenisom.

– Nikada mi invaliditet nije predstavljao poteškoću. Od prvog dana ne odbijam ni jedan zadatak i posao. Svakodnevno treniram, bavim se i zdravom prehranom, kuham, čistim, brinem o obitelji, a stignem i za svoj gušt u kolicima »prošetati« lungomarem po 6-7 kilometara – govori Matuljka za koju u životu ne postoje prepreke.

Prekratak dan 

Ipak, na pitanje kakvi su uvjeti života osoba u kolicima u kraju u kojem živi, otkriva da se uvijek može više napraviti.

– Bila bih nepravedna kada bih rekla da se ne radi ništa za invalide. Radi se, ali uvijek bi se moglo raditi i više. Naše bi društvo trebalo više držati do prava invalida – ne koristiti parkirni prostor namijenjen takvim osobama, ne prepriječiti prilaze namijenjene osobama s invaliditetom. U Rijeci se situacija popravlja, međutim, ako želim zimi popiti kavu u kafiću na Korzu, gotovo ne postoji niti jedan na čijem ulazu ne postoji bar jedan škalin. Ljeti kada su terase na rapolaganju zato puno češće odlazimo van, a zimi smo primorani piti kavu vani na hladnoći. Naš život u kolicima svodi se na to da se sami na vrijeme informiramo gdje možemo i gdje ne možemo prići. Ja nisam tip koji će se zbog toga ljutiti, ali smatram da na takve stvari trebamo ukazivati i za njih se boriti. Moja sportska kolegica Luce nekoliko godina se borila da se napravi rampa kod Zagrebačke banke kako bi osobe u kolicima mogle ući. Ja sam se životu u kolicima jako prilagodila, vozim auto, šećem lungomarem kolicima, čak i po kiši. Navučem kabanicu i odem. Sada trenutačno sam na dvotjednom bolovanju, imam longetu na nozi. Rastreskala sam se, skejtala sam i zapela za malu gredicu – govori.

Nirvana poziva i ostale osobe u kolicima da im se priključe i dođu u KK »Kostrena«.

– Svi koji dolaze na treninge su u duši oni koji se ne predaju, koji se žele boriti, entuzijasti, pozitivci, hrabri ljudi koji ne posustaju. Njih sport pokreće – to je njihov spiritus movens. Svaka naša priča puna je emocija, često teška i bolna, za neke i neprihvatljiva. Mi moramo biti jači od toga, naša je borba da ne prihvaćamo nesreću, već guramo dalje u pobjede. Zato kada me ljudi pitaju što radim svaki dan, uvijek odgovaram kako mi je dan kratak. Imam familiju, četvero djece, dva unuka, imam supruga, obaveze – kućanske poslove, kuham, imam treninge i privatni posao vezan uz zdravu prehranu – zaključuje Moschella.

Invalidska kolica za sport nisu nimalo jeftina

Svaki sport, a posebno onaj osoba s invaliditetom uvijek je i dodatno financijsko opterećenje, trošak. Za uspjeh na EP-u u Portugalu Moschella je od Općine Matulji dobila i novčanu nagradu. Tom prigodom zahvalila je predstavnicima Općine što su prepoznali uspjeh te navela kako će nagrada najverojatnije biti utrošena na invalidska kolica namijenjena sportu koja se vrlo brzo tijekom treninga i utakmica oštete te je nužno potrebno mijenjati dijelove.

– Za prosječna kolica trebate dati minimalno 20.000 kuna, a ona malo bolja stoje i 60.000 kuna. Mi danas u Hrvatskoj nismo u situaciji da ti netko može pokloniti kolica, ali zajedničkim snagama, kroz donacije, uspjeli smo u dvije godine opskrbiti cijeli naš KK »Kostrena«, odnosno desetak članova kojima trebaju takva kolica da bi se mogli baviti sportom. Za nabavku sportskih kolica je prije svega zaslužan naš trener Siniša Kuharić. On je dežurni krivac za košarkašku ekipu u kolicima koji predano radi s nama i koji je utrošio silnu energiju kako bi nam nabavio sportska invalidska kolica – ističe Moschella koja je najavila i skorašnju premijeru dokumentarnog filma »Push forward« (Guraj naprijed) o košarkašima s invaliditetom, članovima KK »Kostrena«, kojeg priprema fotograf Mirko Žorž, a koji bi trebao biti premijerno prikazan negdje u svibnju ove godine.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.