Vlasnici nemaju interesa za ulaganje, lokalna vlast nemoćna

Korov jede kapital: Što će biti s devastiranim nekretninama u Liburniji?

Marina Kirigin

Hotel Paris, Vila Müntz, Villa Gorovo – objekti su koji su već godinama prepušteni propadanju. Njihova je sudbina i dalje je neizvjesna jer način da se vlasnike privatnih objekata natjera da ih dovedu u funkciju – ne postoji



Svečano otvoren, pa potiho zatvoren. To se dogodilo Casinu Rosalia, opatijskoj kockarnici koja je prošle godine u lipnju otvorena gala večerom kojoj su prisustvovali brojni uzvanici, a čija su se vrata potiho u međuvremenu zatvorila, te tako stoje i tijekom ove turističke sezone.



Zgrada oko koje su se plele brojne afere i dugotrajni sudski sporovi, činilo se da će se slavno vratiti u život. Stečajni upravitelj prošle je godine vilu Rosaliu dao u zakup Globus Igri. Očekivalo se da će Casino Rosalia ponovno privući bogatu klijentelu, no nakon manje od godinu dana vrata su ponovno zatvorena. Casino Rosalia trenutno ne radi, ali prema riječima stečajnog upravitelja zakupnina se redovito plaća, a zbog čega nema nikakve djelatnosti upitali smo zakupca, direktora Globus Igre Ivicu Čevara.  – Odlučili smo se na neke preinake. Uvest ćemo neke novitete što se tiče igara i fokusorati se na drugo tržište. Pokazalo se da smo pogriješili što smo računali na goste s Istoka, pa ćemo se sada usmjeriti na tradicionalne goste ove rivijere, Talijane i Austrijance. Mogu samo reći da je kockarnica samo privremeno zatvorena, jer se ovo dosad napravljeno nije pokazalo onakvim kakvim smo očekivali, a njezino novo otvaranje biti će negdje oko Božića ove godine, rekao je Čavar.


Kockarnica u Villi Rosalia lani je bila otvorena nakon punih dvanaest godina nerada, a prilikom njezina otvaranja najavljivan je dolazak kvalitetne klijentele i povratak staroj opatijskoj turističkoj slavi. Nažalost, nakon samo godinu dana ponovno ista slika – objekt koji je praktički u središtu grada, i zasigurno velik opatijski turistički potencijal zjapi prazan i zaključan, no ipak donekle uređen. Pročelje zgrade u solidnom je stanju, za razliku od nekih drugih zatvorenih gospodaraskih objekata na području Grada Opatije.




Hotel Paris, Villa Müntz, Villa Gorovo – objekti su koji su već godinama prepušteni propadanju, čiji vlasnici očito nemaju interesa ulagati i staviti ih u funkciju, a jedinica lokalne samouprave moći da ih na tako šta navede.


Opasnost za prolaznike


Nekad slavni hotel Paris , čija je kavana svojim slasticama uveselila mnoga djetinjstva, već je više od desetljeća zatvoren. Unatoč velikim planovima koje je vlasnica Ines Marko najavljivala 2003. nakon što je objekt kupila od Liburnia Riviera Hotela, ništa se nije dogodilo. Nakon jednog ozbiljnijeg pokušaja da se krene u obnovu, sve je stalo, a potom se u nekoliko navrata moglo čuti da se hotel prodaje za izuzetno velike novce.



Zapuštenih gopodarskih objekata u Opatiji još uvijek ima dosta. Međutim, veseli činjenica da se proteklih godina u neke ruševine u središtu grada udahnuo novi život. Najbolji primjer svakako je hotel Royal, koji je obnovljen i otvoren početkom kolovoza ove godine.



  Za Hotel Paris unazad nekoliko godina izrađen je projekt za obnovu, za njega je bio uplaćen i komunalni doprinos, dobivena građevinska dozvola, a onda je sve stalo i tako stoji do današnjeg dana. Hotel na strateški važnoj poziciji i u jeku turističke sezone predstavlja opasnost za prolaznike, a o njegovoj obnovi više se ni ne govori. Zbog nevremena i jakih vjetrova koji su harali Opatijom protekle zime, opatijski gradonačelnik Ivo Dujmić naložio je i zatražio da policija uđe u prostor hotela kako bi uklonila sve prozore i škure za koje se smatralo da bi mogli pasti na prolaznike na glavnoj opatijskoj ulici.


  – Nažalost, to je jedini oblik pritiska koji jedinica lokalne samouprave može imati na vlasnike objekta jer iščitavajući zakone i propise može se samo zaključiti i potvrditi da je »privatno vlasništvo svetinja«. Na vlasnike nekretnina ne može se apsolutno nikako utjecati da objekte, tako ni one od strateške važnosti za grad, dovedu u funkciju, komentiraju upućeni u ovu problematiku.



Predstavnici liburnijskih jedinica lokalne samouprave, ali i oni u drugim hrvatskim gradovima, svjesni su da im zakonska regulativa ne omogućava da interveniraju u slučajevima kada vlasnici ne brinu o svojim nekretninama i njihovoj gospodarskoj funkciji. Na tragu rješavanja takvih problema Udruga gradova je predlagala Vladi RH izmjene pojedinih propisa, a kako bi se izbjegle brojne nelogičnosti. No zasada nema konkretnih pomaka. Zakon o financiranju JLS koji je u sebi sadržavao porez na nekorištene poduzetničke nekretnine, a koji je bio na snazi od 1993. godine, doživio je veliki broj izmjena, teško se primjenjivao i konačno pao na Ustavnom sudu 2007. godine.  – Drugim riječima onaj vlasnik koji danas posluje i radi dužan je državi plaćati razne poreze i davanja, a u slučaju da ne posluje oslobođen je jer su ta davanje vezana na poduzetništvo, a ne na vlasništvo, objašnjavaju u opatijskoj gradskoj upravi.


Trn u oku


Tridesetak koraka od hotela Paris već dugo stoji zatvoren i prostor Ville Gorovo ili Operette. Objekt je to u kojem su nekada odrastale generacije opatijskih sportaša. Tadašnji »Partizan« u drugoj polovici prošlog stoljeća bio je mjesto na kojem su se odvijale sve sportske aktivnosti u Opatiji, od stolnog tenisa, gimnastike, košarke, aerobika, a potom je privatiziran i pretvoren u prvi mali opatijski shopping centar. Male trgovine sa šarolikom ponudom robe ipak nisu predugo opstale.


Operetta je vrlo brzo zatvorena i dan danas bode u oči svakog prolaznika koji se zatekne u središtu grada i pita zbog čega je ovako lijepa, donekle uređena vila izvan funkcije. Posljednjih godina u nekoliko navrata najavljivala se prodaja ovog objekta. Navodno su stizali i potencijalni investitori u razgledavanje, ali promjene nema. Dašak života u ovoj zgradi osjetio se prije dvije godine kada je u inače zatvorenoj vili održan koncert koji je na trenutak oživio ovaj mrtvi kapital u središtu grada.


Neizvjesna sudbina


Villa Müntz jedna je od onih građevina na Opatijskoj rivijeri koja ne može ostati neprimjećena. Ta stara i lijepa vila u Ičićima je godinama u drugoj polovici prošlog stoljeća korištena kao odmaralište djece iz Makedonije, kraće vrijeme početkom devedesetih u njoj su bili smješteni i prognanici, a potom je uglavnom ostala prazna. Ta prekrasna nekretnina, nekad u vlasništvu Grada Opatije iziskivala je ogromna ulaganja što je bio prevelik zalogaj za gradski proračun, a upitno je bilo i kojoj namjeni bi kao gradska zgrada mogla služiti.



Ruševina koja je izbrisana s lica mjesta je hotel Zagreb na opatijskoj Slatini. Zgrada u sastavu LRH srušena je i pretvorena u prostor za parkiranje. Obrazloženje vlasnika bilo je da zbog mogućeg urušavanja predstavlja opasnost za prolaznike, no u političkim krugovima govorilo se o tome kako je vlasnik to učinio jer svojevremeno nije dobio dozvolu da u tom objektu napravi što je zamislio. Upućeni kažu da je u prostornom planu ta lokacija bila predviđena za gradnju kongresnog centra, a LRH ga je vidio kao obiteljski hotel.



Stoga, kada je Grad krenuo s nekim investicijama u infrastrukturu, odlučeno je da se Villa Müntz proda. Tako se popunio gradski proračun, a držalo se da je to i način da se ta vrijedna građevina konačno uredi. Putem javnog natječaja Villa Müntz je u prosincu 1999. godine prodana privatnom vlasniku, Ljiljani Šegedin – Hopper. Nažalost, do dana današnjeg, već gotovo 14 godina na vili se ne zamjećuju nikakve promjene.


Namjeru da se vila pretvori u hotel tada su stopirali konzervatori, koji su smatrali da je treba pustiti takvu kakva je, a investitorica je pred 12 godina otvoreno govorila o tome kako je u Hrvatsku komplicirano ulagati. Danas vila stoji zapuštena i obrasla u graju, u njoj je dogodio i jedan manji požar, a njezina sudbina i dalje je neizvjesna jer načina da se vlasnike privatnih objekata natjera da ih dovedu u funkciju ne postoji.