OPATIJA  Večer uoči početka opatijskih Dana antifašizma u knjižari i galeriji Adamić okupilo se svega desetak građana na susretu s Olegom Mandićem, pravnikom, novinarom, snimateljem i društvenim radnikom – kako ga je predstavio moderator Marko Gajski – i čovjekom kojega znaju i daleko izvan granica Hrvatske kao posljednjeg zatvorenika koji je zatvorio vrata zloglasnog Auschwitza.

Povod »druženju uz priču u ja-formi« nagrada je za životno djelo koje je Primorsko-goranska županija dodijelila Olegu Mandiću za promicanje antifašizma kao jedne od vrijednosti na kojima počiva Republika Hrvatska. Opatija je još 2011. godine svojeg sugrađanina nagradila za životno djelo, a, iako u Adamiću u utorak navečer nije bilo puno Opatijaca, bilo je to ugodno dvosatno druženje u kojemu su se raspredale priče od kojih su mnoge opisane i u knjizi »Kronika obitelji Mandić« što je doživjela i drugo izdanje.

Oleg Mandić je, kako je to kazao direktor Adamića Dragan Ogurlić, »ikona antifašizma«, ali večer u opatijskoj knjižari bila je usmjerena ka priči o uspješnom poslovnom čovjeku, avanturistu koji je još davne 1952. godine s prijateljem motorom obilazio Europu, putniku koji je sa suprugom Duškom u pola stoljeća zajedničkog života proputovao svijet i posjetio 93 zemlje i sve bilježio fotoaparatom, Opatijcu koji je pola svoga života proveo izvan Opatije, ali je uvijek ostao – Opatijac. Priče je Oleg Mandić

»ilustrirao« i člancima iz novina što ih je vadio iz svoje torbe, među kojima je i onaj iz sredine 50-ih godina prošlog stoljeća kada je u tadašnjem Plavom vjesniku prvi put »progovorio« svojim novinarskim perom o zlu koje je doživio u jednom od najzloglasnijih nacističkih logora. Na kraju pohvalio se i jednim u nizu pehara što ih je dobio na natjecanju u bridžu koji je, uz žene, motiv koji ga je, kaže, pokretao u životu. Na kraju je pokazao i certifikat o pohrani predmeta u Vremenski trezor Zagrebačke banke u kojemu će onaj tko 2114. taj dokument bude donio pronaći – ciglu iz dimnjaka krematorija Auschwitza i uz nju poruku Olega Mandića o tome što ona predstavlja. Jer o zlu se ne smije šutjeti – da se ne bi ponovilo.