RIJEKA –  Dok čekamo zaključak Ministarstva kulture o odgovornosti »Jurcon projekta« zbog toga što je izradu glavnog projekta dogradnje Hotela Kvarner prepustio arhitektici koja nema dopuštenje za rad na kulturnim dobrima, obratili smo se Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša PGŽ-a s pitanjem tko je u postupku izdavanja suglasnosti i dozvola za građenje dužan kontrolirati ima li glavni projektant licencu za rad na kulturnim dobrima.

Prema riječima pročelnice  Koraljke Vahtar Jurković, u Pravilniku  koji  propisuje  uvjete što ih moraju ispunjavati fizičke i pravne osobe koje obavljaju poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, kao nadležno tijelo u  postupku izdavanja dopuštenja, kao i preispitivanja  dopuštenja  naveden je  Konzervatorski odjel Ministarstva kulture na području kojega se kulturno dobro nalazi. Iz toga jasno proizlazi da je Ministarstvo kulture  ovlašteno ispitati ispunjava li fizička osoba uvjete za obavljanje poslova na kulturnim dobrima, a ako se radi o pravnoj osobi, je li ona osigurala rad fizičke osobe koja ima dopuštenje  za obavljanje tih poslova.

Tijelo graditeljstva koje izdaje rješenje za građenje nije ovlašteno ispitivati ispunjavanje uvjeta za obavljanje poslova na zaštiti kulturnih dobara na strani pravne ili fizičke osobe, jer za to po Pravilniku i Zakonu o zaštiti i očuvanju  kulturnih dobara nema pravnog uporišta, kaže Koraljka Vahtar Jurković.

Ni statičar nema licencu

Pročelnicu smo pitali i tko je izradio građevinski projekt konstrukcije, za adaptaciju Hotela Kvarner. Autor je, saznajemo, ovlašteni inženjer građevinarstva Bogumir Ivko,  iz tvrtke  IVKO  u Zagrebu, a  na  popisu fizičkih i pravnih osoba koje imaju  dopuštenje za rad na kulturnim dobrima, nema ni njegovog imena!  

Kao neobičnost u redoslijedu izdavanja dozvola i suglasnosti za  dogradnju Hotela »Kvarner«, primijetili smo i to da je prethodno odobrenje, kao konačni akt  kojim konzervatori odobravaju radove na kulturnim dobrima, Konzervatorski odjel Rijeka izdao 18. veljače 2014. kada su radovi već bili u tijeku. Štoviše, to je dan kad je u Novom listu objavljen i prvi tekst na tu temu, sa slikom na kojoj se vidi da je na krovu »Kvarnera« već podignuta konstrukcija.

Budući da  u čl. 63. Zakona o zaštiti  i očuvanju kulturnih dobara  stoji  da se  građevna dozvola može izdati samo ako postoji konačno rješenje nadležnog tijela, a to  je prethodno odobrenje konzervatora, zanimalo nas je kako je investitor mogao dobiti Rješenje za građenje i kako su radovi mogli početi bez prethodnog odobrenja Konzervatorskog odjela Rijeka, koje  je potrebno  ne samo za pojedinačne spomenike, već i za gradnju u zaštićenim kulturno-povijesnim cjelinama.

Propisi »treće generacije«

Prema riječima Koraljke Vahtar Jurković, članak 63. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara stavljen je izvan snage još 2004. godine, i to člankom 82. izmjena i  dopuna tada važećeg Zakona o gradnji. Od tada do danas  donesena je  već »treća generacija« propisa koji reguliraju izdavanje dozvola za gradnju.

Ishođenje prethodnog odobrenja ne predstavlja uvjet za donošenje rješenja za građenje koje se donosi u postupku propisanom Zakonom o postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja ulaganja, pa  tako ne može biti dovedena u sumnju niti zakonitost donesenog akta za građenje što ga je izdao Upravni odjel za prostorno uređenje,  graditeljstvo i zaštitu okoliša, naglašava pročelnica.

Međutim, prema  čl.  62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, propisano je da je prethodno odobrenje Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture potrebno ishoditi prije poduzimanja radnji koje bi mogle prouzročiti promjene na kulturnom dobru odnosno koje bi mogle narušiti cjelovitost kulturnog dobra. Slijedom te odredbe, investitor  na kulturnom dobru ni nakon izdavanja  rješenja za građenje ne bi mogao  početi radove  bez prethodnog odobrenja, smatra  Koraljka Vahtar Jurković. No, tijelo koje izdaje dozvolu nije dužno ispitivati je li investitor  prije početka radova to odobrenje imao.

Prekršaj za 500.000 kuna

Inspekcijske poslove  prema  Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara obavljaju državni službenici Ministarstva kulture u zvanju inspektora i višeg inspektora zaštite kulturnih dobara. S obzirom da obavljanje radova  na kulturnom dobru bez prethodnog odobrenja ima obilježje prekršaja za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 50.000  do 500.000  kuna, to su inspektori u obavljanju inspekcijskog nadzora sukladno tome Zakonu i po provedenom postupku bili ovlašteni izreći i naplatiti kaznu na mjestu prekršaja.

Međutim, upravno tijelo koje izdaje dozvolu nije ovlašteno ulaziti u procjenu provedbe spomenutih zakonskih odredbi, a jednako tako niti  u procjenu postupanja inspektora zaštite kulturnih dobara, odnosno mjera koje su oni poduzeli ili bi trebali poduzeti, napominje Koraljka Vahtar Jurković.

Zaključno, pročelnica ističe da je  Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša donio zakonito rješenje za građenje, na  temelju posebnih konzervatorskih uvjeta, a prije svega sukladno dokumentu prostornog uređenja koji je donio Grad Opatija, te nakon pravilno i zakonito provedenog postupka, uz ispunjenje svih uvjeta propisanih Zakonom o postupanju i uvjetima gradnje radi poticanja ulaganja.