OPATIJA  Care, vrati se doma! – inicijativa je povratka ostavštine Viktora Cara Emina u njegovu glasovitu Vilu Dalibor, u Radničku 6 u centru Opatije, u kojoj je živio i stvarao veći dio svojega života.

Hrvatski književnik i publicist, preporoditelj istarskih Hrvata koji je rođen 1870. u mjestu Kraj u Općini Mošćenička Draga, a umro 1963. godine u Opatiji, zaslužio je da njegova ostavština dođe na mjesto na kojem je i nastala, smatra pokretač ove opatijske inicijative Mirko Šuša, povjerenik zgrade u Radničkoj 6.

Incijativa je pokrenuta nakon što je prije oko mjesec i pol dana upražnjen gradski prostor/stan u prizemlju zgrade u kojem je do tada živjela obitelj Šegota, odnosno nakon što je preminuo posljednji član te obitelji, Davorić, dobri duh Opatije.

Obitelj Šegota nužnim gradskim smještajem koji nije imao kupaonice, već samo vanjski wc, koristila se sedam desetljeća, a upravo u tih 35 »kvadrata« prostora nekoć su bile smještene uredske prostorije Viktora Cara Emina koji je u toj kući živio u razdoblju od 1898. do 1928. godine.

– Viktor Car Emin zavređuje, baš kao i Mohorovičić u Voloskom, da u kući u kojoj je stvarao dobije svoju spomen-sobu, da njegova ostavština dođe nazad u Vilu Dalibor gdje je i stvarana, u sada upražnjen gradski prostor. Bio bi to najljepši dar u povodu 150. godišnjice rođenja Viktora Cara Emina koja će se obilježiti 2020. godine, ali i način kako sačuvati njegovu ostavštinu koja već godinama seli po Liburniji. Nakon njegove smrti 1963. godine ostavšina je mijenjala više adresa, prvo je pohranjena u Pionirskom domu, zatim u Radničkom sveučilištu, Villi Angiolini, Galeriji Laurus, a danas je u Knjižnici u Lovranu – govori pokretač inicijative.

Današnji oronuli izgled Vile Dalibor u kojoj je živio i stvarao Viktor Car Emin / Foto Marina KIRIGIN

Važno sastajalište

Viktor Car Emin i njegova supruga Ema kuću u centru Opatije nadogradili su 1904. godine i tada joj dali ime Villa Dalibor. S vremenom je ona postala važno sastajalište hrvatskih intelektualaca opatijskog kraja te sjedište više nacionalnih organizacija.

Negdje 1908. godine na tom je mjestu bila pisarna Družbe svetih Ćirila i Metoda za Istru, a od 1912. godine kancelarija Centralnog odbora Narodne zajednice za Istru – političke organizacije istarskih Hrvata.

Car Emin surađivao je i prijateljevao s glavnim urednikom Novog lista Franom Supilom. Tako je Supilo bio čest gost Vile Dalibor, baš kao i mnogi hrvatski književnici tog doba. Careva opatijska vila bila je kulturno stjecište pjesnika, umjetnika, znanstvenika, a u nju su dolazili Milan Begović, Ivan Cankar, Ksaver Šandor Đalski, Milutin Cihlar Nehajev, August Harambašić, Vatroslav Jagić, Silvije Strahimir Kranjčević, Antun Gustav Matoš, Milan Marjanović, Vladimir Nazor, Marija Strozzi, Milan Ogrizović, Milivoj Dežman Ivanov, Rikard Katalinić Jeretov…

: Spomen-ploča na Vili Dalibor u Opatiji / Snimila Marina KIRIGIN

Ostavština Cara, njegova Memorijalna soba, selila je uokolo. Godine 1963. radna soba s njegovom privatnom knjižnicom preseljena je u opatijski Dom pionira u vili Biedermann. Prije rušenja te vile preseljena je u prostorije Narodnog sveučilišta u Opatiji u sklopu kojeg je bila Gradska knjižnica. Gradska knjižnica i čitaonica »Viktor Car Emin« u Opatiji otvorena je 1951. godine i nalazila se u Villi Angiolini, a potom je preseljena na današnju lokaciju u Kulturni dom Zora. Međutim, ostavština Cara Emina iz Ville Angioline preseljena je u Lovran, u kojem je od tada više puta promijenila smještaj. Tako je jedno vrijeme spomen-soba bila u zgradi Općine Lovran, a potom je preseljena u zgradu u kojoj se nalazi Galerija Laurus te u sobicu na ulazu u Knjižnicu Lovran.

Hoće li se Car vratiti doma? – pitanje je koje je postavljeno opatijskoj gradskoj vlasti. Hoće li opatijski čelnici podržati ovu inicijativu, tek treba vidjeti. Iako je dokumentacija s povijesnim činjenicama, istina ne u vidu inicijative, predana lokalnoj upravi, za sada je stav Grada Opatije još uvijek neodređen.– Grad Opatija još nije službeno zaprimio spomenutu građansku inicijativu, no kada je zaprimimo, rado ćemo je razmotriti i vidjeti je li moguće prostor prenamijeniti upravo u predloženu svrhu spomen-sobe znamenitog hrvatskog književnika i publicista Viktora Cara Emina. Treba napomenuti da se, u slučaju pokretanja takvog projekta, ne treba samo urediti prostor nego i razmotriti tko će tim prostorom upravljati i na koji će način biti otvoren za posjet građana – stoji u odgovoru iz Grada Opatije.

Zaustaviti seljenje

Mnogi smatraju da je prostor u kojem se danas nalazi Careva ostavština neadekvatan, kako ovaj književnik i publicist zaslužuje konačno dobiti svoju Memorijalnu sobu, a situacija koja se otvorila upražnjenim prostorom u njegovoj opatijskoj vili sigurno bi zaustavila seljenje bogate ostavštine čovjeka koji je zadužio ovaj kraj. Carevi rukopisi, bilješke, dokumenti, pisma, albumi, crteži, fotografije, knjige, predmeti, ali i članci iz novina o književniku došli bi tako »svojoj kući«.

U prilog tome da »seljakanje« ovog nasljeđa nikako nije dobro, govore i neke priče iz novina iz 70-ih godina prošlog stoljeća kada su prozvani i neki ljudi koji su nestručno rukovali Carevom imovinom i time dio njegove književne ostavštine uništili, a o čemu je pisao i pokojni novinar našeg lista.

Fotografija snimljena u Vili Dalibor – Viktor Car Emin (u sredini) u društvu supruge Eme, Branka Vodnika, Josipa Kosora i Mihovila Nikolića

Ivo Kirigin u članku »Car bačen u blato«. U Zborniku radova posvećenom Viktoru Caru Eminu u povodu njegove 145. obljetnice rođenja urednici Maja Polić i Bernard Franković napisali su sljedeće:

– Obilježavanje 100. obljetnice rođenja Cara Emina proteklo je u raspravama o maćehinskom odnosu našeg kraja prema njegovoj literarnoj, a posebno materijalnoj ostavštini, što je bilo burno popraćeno u dnevnom tisku 1970. godine. U međuvremenu, u lovranskoj Područnoj knjižnici Gradske knjižnice i čitaonice »Viktor Car Emin« iz Opatije uređena je i sadržajno bogata, ali prostorno i po postavu skromna memorijalna soba posvećena Caru Eminu. Dio rukopisa i dokumenata još uvijek »čekaju« sustavnu obradu, kao i to da budu adekvatno dostupni i predstavljeni javnosti. Ovaj Zbornik neka bude poticaj za osnivanje muzeja koji će nositi njegovo ime i u kojem bi se sustavno obuhvatilo njegovo literarno djelo te javno djelovanje toga liburnijskog javnog djelatnika i književnika – riječ je urednika Zbornika.