RASOPASNO U sjeni većih obilježavanja svetkovine sv. Roka, mještani Krasa, Gabonjina i Rasopasna čine to pomalo samozatajno, jutarnjom zavjetnom procesijom. Iako se broj sudionika procesije s vremenom smanjio, ipak se uspio održati taj starodrevni običaj pohođenja crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Rasopasnu gdje su ove godine za sve hodočasnike svetu misu predvodili župnici iz Krasa i Rasopasna, Vjekoslav Martinčić i Milivoj Guszak. Zavjetna je to procesija još iz 1855. godine, kad je ovim krajevima vladala kolera, pa su se vjernici obraćali Majci Božjoj i sv. Roku, svecu zaštitniku od gube, kuge i kolere. Te je godine na našem otoku od kolere umrlo 527 ljudi, od čega 25. na području dobrinjskoga kraja. Prema kazivanju mještana spomenutih naselja, isprva se na Rokovu pojedinačno hodočastilo iz tih mjesta, no bilo je nekad i zajedničkih procesija vjernika Krasa i Gabonjina, posljednji put početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, kad se u Rasopasnu znalo služiti i po nekoliko zavjetnih misa.

Zagrebački franjevci

Ovogodišnjoj procesiji iz Gabonjina priključilo se i nekoliko pripadnika Franjevačkog svjetovnog reda iz Zagreba, koji se godinama okupljaju u crkvi sv. Franje na Kaptolu, gdje je pak tradicionalno misu predvodio pokojni fra. Bonaventura Duda.

– Pokojni fra. Bonaventura krsnim se imenom zvao Roko, kaže Krešimir Belo iz spomenutog franjevačkog reda, te je i on, kao mali dječačić, prije gotovo devedeset godina hodao u zavjetnoj rokovskoj procesiji od Krasa do obližnjeg Rasopasna. Željeli smo i mi krenuti njegovim stopama, da iskusimo bar djelić tih vremena, pa možda takvo druženje, kao svojevrsna poveznica Zagreba i Krka, preraste i u tradiciju – zaključio je Belo.

Obljetnica smrti

Naš je sugovornik potom spomenuo i prvu godišnjicu smrti fra. Bonaventure, kad su 3. kolovoza posjetili njegov grob na Mirogoju, a potom je održana i večernja misa u crkvi sv. Franje, koju je predvodio krčki biskup mons. Ivica Petanjak. Belo dalje navodi kako je na kraju te mise pročitano i pismo kardinala Josipa Bozanića u kojem on poziva na sustavno prikupljanje duhovne ostavštine i svjedočanstva o kreposnom životu fra. Bonaventure, jednog, kako ističe naš sugovornik, od prvih koraka u procjeni prema svetosti pojedine osobe.