Iako drugi krug prodaje još nije otvoren, neslužbeno se doznaje da je za rapsku firmu stiglo devet neobvezujućih prijava, a bitka se vodi među tri velika igrača – Valamara, Karisma Hotels Adriatica i opatijskog LRH. Sindikalce najviše muči što je sudbina radnika »isključena« iz kriterija za privatizaciju
RAB Ovo je doista strahovito neozbiljan pristup privatizaciji. Kukuriku koaliciji su prije izbora usta bila puna transparentnosti, da bi sada tajili tko su zainteresirani za kupnju turističkih tvrtki. Rokovi su istekli, javnost zna da je iskazan višestruk interes potencijalnih ponuditelja, ali tko su oni, ostaje tajna i nepoznanica.
Tamo gdje nema transparentnosti te gdje se ne pruža mogućnost nadzora od strane drugih tijela, a posebno javnosti, otvara se prostor za priče i nagađanja. Cjelokupna hrvatska javnost zna da su u dosadašnjim pretvorbama i privatizacijama hotelskih društava učinjene pogreške koje su rezultirale smanjenjem broja zaposlenih, izostankom investiranja novih vlasnika i izvlačenjem kapitala iz Hrvatske.
Ne treba nam ponavljanje tih grešaka, kazao je Eduard Andrić, predsjednik Sindikata turizma i usluga Hrvatske (STUH), komentirajući privatizaciju Imperiala Rab, kao i drugih državnih turističkih firmi koje su trenutno na bubnju.
U Sindikatu su istakli i kako je Imperial tvrtka koja je, zahvaljujući sposobnom menadžmentu i radnicima, po rezultatima poslovanja primjer ostalim tvrtkama u djelatnosti, tvrtka o kojoj ovisi gotovo 500 rapskih obitelji, ili bolje rečeno čitav jedan otok.
Nije vrijeme za prodaju
– Realno gledajući, ta uspješna tvrtka ne bi trebala u najlošijem razdoblju za prodaju žuriti s privatizacijom. Ovo je vrijeme krize i apsolutno najgore vrijeme za prodaju, s tim da ta firma državi donosi dobit. Strašno je i to da imamo otoke kojima se hvalimo, a o njima nitko ne vodi računa, iako zbog svoje specifičnosti imaju bezbroj problema, od prometne povezanosti do viših troškova. Umjesto da se tim područjima posveti maksimalna pažnja, mi olako idemo u prodaju. Osim toga, u tom procesu nitko ne spominje radnike, socijalna klauzula je jednostavno izbačena, ukazao je Andrić i na činjenicu da se kod prijašnjih privatizacija tražilo da novi vlasnik zadrži zaposlenike ili određeni dio njih, da se produži kolektivni ugovor na duže od zakonskog roka od jedne godine i slično. Kod aktualne rasprodaje turističkih tvrtki, radi se po principu »uzmi i radi što hoćeš«, ukazuju u STUH-u.
Tako je odlukom Upravnog vijeća Centra za restrukturiranje i prodaju (CERP) na sjednici održanoj 23. svibnja, donesena odluka o pokretanju drugog kruga privatizacije hotela Maestral za koje je u prvom krugu pristiglo 18 ponuda. Međutim, prema riječima predsjednika STUH-a, osnovni kriterij za odabir novoga gazde je cijena.
Na pitanje imaju li u Sindikatu informacije o eventualnoj prodaji dijela dionica radnicima Imperiala, Andrić kaže da se ta opcija spominjala, međutim da do sada država nije zakonski uredila pitanje radničkog dioničarstva. Sve najave da će se to zakonski riješiti i radnicima formalno omogućiti otkup, ostale su godinama samo pusta obećanja.
Netransparentnost
– Prema obrazloženju kriterija koje sam dobio iz Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom (DUUDI), prednost je tko da više, a tek ako budu ponuđene dvije iste cijene, tada se razmatraju i ostali kriteriji. Cijena svakako ne bi trebala biti presudna kao kriterij ni kod privatizacije ove firme, ni kod Imperiala. Presudno mora biti ono što potencijalni kupac planira sa zaposlenicima i ulaganjima. Prodaja po principu »tko da više« očito je jedino rezultat želje da se dobivenim sredstvima puni državni proračun, zanemarujući dugoročni interes radnika i građana, sadašnjih i budućih naraštaja. Nažalost, za pretpostaviti je da će se i na ostala društva, pa i na Imperial, primijeniti isti kriteriji, upozorava Andrić.
Kao i radničko dioničarstvo, tako su pusta obećanja vladajućih ostale i najave o transparentnosti privatizacije preostalih turističkih firmi u državnom portfelju. Za Imperial se doista može reći kako se radi o obiteljskom srebru koje donosi dobit i koje su, ruku na srce, od propadanja 90-ih godina spasili zaposlenici i menadžment.
Sada se ponovno ponavljaju crne devedesete i netransparentna prodaja. Naime, službeno se još uvijek ne zna po kojoj cijeni firma ide u prodaju, a niti kako će se riješiti otvorena pitanja između Imperiala i lokalnih samouprava otoka vezano za vlasnički neriješeno zemljište, a navodno se radi o čak 80.000 kvadrata.
Isto tako, nadležni nakon prvoga kruga nisu htjeli reći ni koliko je potencijalnih kupaca bilo zainteresirano za kupnju Imperiala, a kamoli tko su oni. Objašnjenje – jer firma kotira na burzi.
U STUH-u su istakli kako u potpunosti podržavaju očekivanja i zahtjeve radnika Imperiala te očekuju da će se kod donošenja odluke o eventualnoj privatizaciji društva, posvetiti dužna pažnja interesima onih koji sa svojim obiteljima žive od rada u tom društvu. Tako traže da iza ponuditelja stoji brend i dokazani pozitivni rezultati poslovanja u hotelsko-turističkoj djelatnosti, da ponuditelj garantira zadržavanje postojećih i otvaranje novih radnih mjesta, da pri zapošljavanju daje prednost domicilnom stanovništvu, da poštuje kolektivni ugovor, zadrži zatečena prava radnika i teži njihovom uvećanju te da eventualni budući vlasnik uspostavi partnerski odnos s lokalnom zajednicom.
Tri jaka »igrača«
– U tijeku je procjena vrijednosti društva, nakon koje nadležno tijelo, a to je Upravno vijeće CERP-a, donosi odluku o početnoj cijeni i provedbi postupka javnog prikupljanja obvezujućih ponuda za potencijalne ponuditelje koji su dostavili pismo namjere za kupnju dionica u prvom krugu – kazala nam je Željka Šaponja, glasnogovornica DUUDI-ja.
Neslužbeno se, međutim, doznaje kako je za rapsku firmu stiglo devet neobvezujućih prijava. Čini se da se bitka vodi među tri velika igrača. Riječ je o Valamaru, najvećoj turističkoj firmi koja je već prijašnjih godina bila zainteresirana za Imperial, a nedavno su odustali od preuzimanja Hotela Baška u Baški.
Za Imperial je navodno zagrijan i Todorićev Agrokor koji u turističkom biznisu radi s meksičkom menadžment kompanijom Karismom, i to preko firme Karisma Hotels Adriatic (KHA) osnovane u Hrvatskoj. KHA je u ovom ciklusu privatizacije postala vlasnik Hotela Koločep, jedan su od najizvjesnijih kupaca bivšeg kompleksa Kupari u Župi Dubrovačkoj, a zainteresirani su i za turističko naselje Baško Polje.
Inače, na čelu ove tvrtke je bivši ministar turizma Veljko Ostojić. Među trojkom zainteresiranih kupaca spominju se i opatijski Liburnia Riviera Hoteli. LRH je lani kupio većinski paket Hotela Cavtat.
Zanimljivo je da su nakon kupnje, novog vlasnika prozvali sindikalisti ukazujući kako je ondje polovina radnika u roku od mjesec dana proglašena viškom.
Službenih informacija o kupcima za sada nema, a ako je suditi po tome kako se priča do sada vodi, neće ih biti ni nadalje.
