Snimio Marko GRACIN
Pedeset godina zajedničkog života Morini su proveli u Americi. U gradu Ridgfield, u državi New Jersey. Tamo su se i oženili, no ljubav ovo dvoje Suščana začeta je na njima najdražem otoku na svijetu, na Susku
SUSAK Zora i Josip Pino Morin “krivci” su za to što je Susak danas bio najveseliji, najraspjevaniji i najrasplesaniji otok lošinjskog arhipelaga. Unatoč buri morem ispred Suska brujale su barke, gliseri, brodice dovozeći na pješčani otok sve one koji su sa Zorom i Josipom htjeli proslaviti Zlatni pir.
Pedeset godina zajedničkog života Morini su proveli u Americi. U gradu Ridgfield, u državi New Jersey. Tamo su se i oženili, no ljubav ovo dvoje Suščana začeta je na njima najdražem otoku na svijetu, na Susku, gdje su se i upoznali.
Snimio Marko GRACIN
Stoga nikakvo čudo što su baš u crkvi sv. Nikole, pod vodstvom susačkog župnika Tomislava Debelića odlučili obnoviti zavjete. Na dvojezičnoj misi okupio se veliki broj ljudi. Što rodbine, što prijatelja, što susjeda, ali i turista kojima su Zora, Pino i njihovo potomstvo, odjeveni u živopisne susačke nošnje, bili prava atrakcija.
Još da su znali da ih je sama svojim rukama sašila Zora!
– Bilo je ljeto 1967. godine. Ja san živila tu na Susku. On je došao iz Amerike, lip… Sjećan se, imal je bele gaće, a ja san pomislila – Bože, koja li će sretnica bit njegova. Bog je dal da za dvije godine to postanem ja, kaže “mladenka Zora” gledajući u drugi prsten na svom prstu, netom dobiven za 50 godina ljubavi.
A što su Morini radili u Americi osim što su se voljeli? Pa, Zora je radni vijek provela kao krojačica dok je njezin Pino bio građevinski poduzetnik.
– Bilo je i good i ne good ali ljubav nas je nosila naprvo. Kako i kod svakoga, ma nama je uvijek bilo bitno da smo zajedno. Kako smo 1969. godine rekli,- i u dobru, i u zlu, kažu Zora i Josip, okruženi sa svoje dvije kćeri Rosmary i Daby, te petoro unučadi.
Čestitari su Morinima stizali sa svih strana ruku prepunih darova, no jedan od zasigurno najzanimljivijih donijelo je, odnosno dovezlo malološinjsko gradsko vodstvo. Ana Kučić, gradonačelnica, zamjenik joj Anto Nedić i direktor Turističke zajednice Malog Lošinja Dalibor Cvitković dovezli su im karijolu i u njoj zasađenu biljku trajnicu kao simbol njihovog trajanja. Na karijoli je bilo napisano “Just married 1969.”, nacrtana srca i dakako obješene late. Originalno i duhovito!
Sansego je s Morinima slavio do duboko u noć. Ako od nekud čujete “odvest ću te na vjenčanje, ljubavi moja…”, to vam vjetar nosi djelić atmosfere sa Suska.
Za kraj i mi se priključujemo župniku koji im je poželio još bar 25 godina zajedničkog života.
