Danas se šurlice rade na sve moguće načine, pa čak i za vegetarijance, ali bez obzira na vrstu šuga, debljinu i dužinu, najbolje ih je »zaliti« s autohtonim krčkim vinom
VRBNIK Glatko brašno, ulje i vode koliko pita. Netko će reći i malo soli, drugi pak, kako se sol ne dodaje… U konačnici – bitan je način motanja na zbicu, odnosno nekadašnje drvene pletaće igle koje su Vrbenke tako vješto motale u rukama.
Sve to da bi se dobile poznate šurlice, tjesteninu koja je bila zvijezda jučer otvorene manifestacije Dani šurlica u Vrbniku. Naime, u popodnevnim satima su na tri mjesta u starom gradu na degustaciju ponuđena jela sa šurlicama, no uz to su brojni okupljeni domaći i furešti mogli kušati i vrbničku žlahtinu ovdašnjih vinara. Za ovu feštu od jila i pila, popd nazivom »Popi’ i pojedi«, pobrinuli su se Turistička zajednica Vrbnik te vinari i ugostitelji – restoran konoba Gospoja, konoba Luce, konoba Placa, Mariolina te restoran i konoba Nada, te PZ Gospoja, PZ Vrbnik, Vinarija Katunar, Vinarstvo Šipun, vinar Petar Čubranić, vinarija Nada i kuća vina Ivan Katunar.
Dnevno i do 50 kila
Brojni gosti na glavnom vrbničkom trgu Škujica imali su prilike vidjeti kako se ustvari rade šurlice. Izradu je tako demonstrirala Dolores Mihovilić, inače porijeklom Istranka, koja nam je otkrila kako se ovdje toliko izvještila u izradi ove tjestenine da je dnevno napravi i do 50 kilograma.
Da motanje šurlica na zbicu ustvari nije »samo tako«, već traži spretnosti u prstima, uvjerila se i gošća iz Austrije Karoline Zeilingen. Na pitanje kako ide, uz smijeh je odgovorila – odlično!
– Ma sjajno, drago mi je da sam to probala. Sviđa mi se manifestacija, dobro je da se ovako nešto događa jer cijelo mjesto oživi. Šurlice smo ustvari prvi put jeli lani, suprug ih je slučajno naručio i oduševio se. Naravno, morali smo doći i iduće godine u Vrbnik, ispričali su Karoline i Reinhold Zeilingen te otkrili da su već lani kušali i žlahtinu i to na Danima žlahtine u kolovozu. Za kraj su dodali kako sa sobom u Austriju uzimaju i krčke sireve koji su se prodavali na sajmu autohtonih proizvoda na Trgu Škujica.
A da je nekad šurlica na pijatu bila samo za pireve, odnosno svadbe, i eventualno velike blagdane, ispričao nam je vinar Franjo Toljanić.
– Ustvari su se nedjeljom jeli makaruni, a šurlice samo za pir. Mi smo, evo, za degustaciju ponudili šurlice s domaćom šalšom i pravim krčkim pršutom našeg proizvođača Vjekoslava Žužića, rekao je Toljanić. Na pitanje kako se šurlice slažu s pršutom, kratko je kazao – odlično. Tim je bolje kad je narezan na tanke trakice.
Na susjednom trgu je šurlice, uz ostale, promovirala i krčka tvrtka Mariolina koja se više od dva desetljeća bavi proizvodnjom tjestenine. Boris Dujmović iz Marioline tako je otkrio da su prije šest-sedam godina restorateri u Rijeci, primjerice, radije uzimali istarske fuže. Situacija se, srećom, potpuno promijenila.
Tajna dobrog zvaceta
– Šurlice su kao naše autohtono jelo definitivno našle put do menija ugostiteljskih objekata pa se tako u nekim restoranima od tjestenine upravo njih najviše prodaje. Sve više ih prodajemo čak i u Zagrebu. Inače, one se rade s glatkim brašnom pa, kada su kuhane, budu dosta mekane, dok mi radimo s durumom tako da su malo al dente, kazao je Dujmović.
Inače, domaći ljudi će reći kako je pravi, tradicionalni način spremanja šurlica s janjećim zvacetom, odnosno gulašom. A tu deliciju moglo se probati, uz guštanje u prekrasnom pogledu na burom zapjenjeno more pod Vrbnikom, na terasi konobe Nada. Inače, otkrili smo i da je tajna dobrog zvaceta u dugotrajnom kuhanju. Naravno, i u dobroj otočkoj janjetini, ali i kapuli koju se treba dugo, dugo dinstati.
– Dok se potpuno ne rastopi, otkrio nam je, pak, vinar Željko Juranić te dodao kako turisti doista sve češće traže jela sa šurlicama.
Razlike u izradi
No danas su u ponudi najrazličitije kombinacije, pa čak i vegetarijanske.
– Osim što šurlice moraju biti domaće, bitan je i dobar šug koji će im dati pravi gušt, dodao je ovaj vrbnički vinar pojasnivši kako se ova tjestenina radi po cijelom otoku. Međutim, ima razlika pa su ih u Vrbniku žene po starinski radile nešto deblje i duže. U Baški su one nešto tanje i kraće tako da se na jednoj zbici paralelno rade po dvije. Bez obzira na veličinu, šurlice valja začiniti dobrom žlahtinom, jedinim autohtonim vinom ove regije, zaključio je Juranić. Mnogi su to jučer i učinili, guštajući u delicijama i živoj glazbi do kasnih večernjih sati. Dodajmo i da se širenje manifestacije na više punktova u gradu pokazalo kao pun pogodak. Dani šurlica traju do iduće nedjelje kada će se organizirati ista ovakva degustacija, a do tada se ukusna otočka tjestenina može promotivno kušati u ovdašnjim restoranima i konobama.
