Otok kao utočište

Stranci na Krku: ‘Nismo pobjegli od epidemije, tu smo u svojim kućama. Ali ovdje je puno spokojnije’

Mladen Trinajstić

snimio Mladen Trinajstić

snimio Mladen Trinajstić

U Njemačkoj je situacija potpuno drugačija, bolesnih je podosta, ljudi se s razlogom boje i osjećaj je, izgleda nam, potpuno drugačiji u odnosu na atmosferu koja vlada ovdje i koja je još uvijek razmjerno normalna, zaključili se svi naši sugovornici.



KRK – U danima u kojima nam se svima život promijenio i u kojima, zbog sveprisutne zabrinutosti širenjem zaraze koja je paralizirala svijet, svi smo od nadležnih pozvani ostati ondje gdje jesmo, u svojim domovima i čim se manje »miješati«. Ipak, i u danima kad nitko tko baš ne mora ne putuje, na Krku je već i po registarskim pločicama automobila jasno da, iako naravno posvud dominiraju »RI pločice«, ne manjka niti slovenskih, ali ni njemačkih i austrijskih vozača. U pokušaju doznavanja jesu li među njima oni koji su na još uvijek od korone pošteđeni Krk ovih dana »pobjegli« iz svojih, tom pandemijom značajno pogođenijih zemalja ili pak brojni, na Krku sad već udomaćeni, njegovi strani stanovnici, porazgovarali smo s nekolicinom »krčkih stranaca« – Slovenaca i Nijemaca među kojima velika većina njih, unatoč spremnosti na razgovor, ipak nije željela istupiti imenom, a još se manje slikati.


Bez panike


Oni koji jesu, a među njima i Ljubljančanka Vlasta, redom su nam rekli da su na Krku odsjeli u vlastitim objektima, stanovima i kućama koje su mnogi čini se ovih dana »u pogon« odlučili staviti znatno ranije no obično.


– Tu smo, u svojoj kući, u Omišlju i ostajemo najmanje 14 dana, a vrlo vjerojatno i dulje, otkriva nam naša sugovornica ističući da će duljinu njenog i ostanka njene obitelji na Krku odrediti duljina prekida nastave u ljubljanskim školama. O tomu, naime, ovisi i mogućnost izbivanja iz doma njenog gimnazijalca.




– Nije nas strah, naravno da je nelagoda prisutna, ali panike nema. Ovdje je osjećaj nekako puno uobičajeniji i normalniji u odnosu na ozračje koja vlada u našem gradu, već i zbog toga što je ondje obično, u normalnim vremenima, znatno veća gužva i strka, a sad je sve nekeko pusto i tiho, objašnjava nam naša sugovornica.


– Svi naši prijatelji i poznanici, oni koji imaju gdje, otišli su ovih dana iz grada, neki na selo, neki u brda… Eto mi na more i uopće nam nije loše, tim više što smo ovdje već odavno »kod kuće«, nastavlja Vlasta napominjući da to što je s obitelji usred ožujka na Krku ne znači i da ne rade. Naprotiv, suprug i odavdje najnormalnije radi, stalno je on-line i stvari u tom smislu funkcioniraju gotovo pa normalno, kaže. Upitana o tome kako se putuje na preko granice i je li se među njene sunarodnjake u Sloveniji uvukao strah razgovorljiva nam je Slovenka rekla da na granici, koliko je do sad imali priliku svjedočiti, nije bilo problema niti zastoja.


– Što se pak straha tiče, čini mi se da taj osjećaj najviše ovisi o izvorima iz kojih se ljudi informiraju odnosno prate li one medije koji o pandemiji izvještavaju profesionalno i objektivno ili neke senzacionalističke medijske kuće i portale dio kojih, nažalost, »pumpa psihozu«. Čini mi se da, koliko uspijevam pratiti, najbolji posao u ovoj našoj regiji odrađuju austrijski mediji posredstvom kojih sam i sama uspjela doznati najviše točnih i preciznih informacija i korisnih savjeta, napomenula je slovenska otočanka.


Odluka života


Slične smo dojmove čuli i od troje Nijemaca koje smo zatekli pred jednim krčkim trgovačkim centrom. Gospođa Brigite iz Stuttgarta rekla je da nije »pobjegla« na Krk već da ovdje, točnije u Malinskoj, stalno živi od kad se umirovila.


– Ovdje sam 12 mjeseci godišnje, a u Njemačku odlazim tek povremeno, iako sam u stalnom kontaktu sa svojim rođacima i prijateljima, kaže priznajući da joj nikad nije bilo draže što je preselila na Krk no što joj je to danas.


– Ovdje je znatno mirnije, spokojnije a čini mi se po pitanju širenja ovog virusa i sigurnije. Znatno je bolje stanje no što je trenutna situacija u mom rodnom gradu ovih dana, kaže napominjući i da svi njeni prijatelji s kojima je ovih dana razgovarala svjedočili o strahu, zabrinutosti i svojevrsnoj kolektivnoj psihozi koja je zavladala posvuda u Njemačkoj.


– A ovdje je još uvijek mirno, imamo čak i lijepo vrijeme i teško je iz ove pozicije ne biti sretan i zahvalan što si danas ovdje, na ovom otoku, zaključila je.


I drugi Nijemci – Hanka i Thomas imali su slične dojmove: Ni mi nismo ovdje slučajno niti »ciljano«, zbog korone već smo ovdje, na otoku, stalno nastanjeni.


Sad neko vrijeme, kažu, niti ne planiraju napuštati otočnu sredinu u kojoj, na sreću, još uvijek nema te zarazne bolesti.


– U Njemačkoj je situacija potpuno drugačija, bolesnih je podosta, ljudi se s razlogom boje i osjećaj je, izgleda nam, potpuno drugačiji u odnosu na atmosferu koja vlada ovdje i koja je još uvijek razmjerno normalna, zaključili se svi naši sugovornici našalivši se da im je odluka da se po svom umirovljenju presele na Jadran bila – odluka života.