snimio Vedran Karuza
Četvorica mladih Albanaca – Kevin Dulo, Dorian Sulloari i njegov brat Gentian te Ardian Bode za sad slabo govore hrvatski, ali sporazumijevamo se na engleskom. Sva četvorica dolaze iz kraja blizu Prespanskog jezera, na tromeđi Albanije, Makedonije i Grčke, a na Krk su došli posredstvom prijatelja koji već neko vrijeme radi na otoku.
RIJEKA – Tijekom ovoga mjeseca moramo pobrati između 250 i 300 tona grožđa, s više od trideset hektara vinograda na zahtjevnom terenu, zbog čega u sezoni berbe zapošljavamo više od dvadeset ljudi. Domaće radnike za taj je posao postalo izuzetno teško pronaći u dovoljnom broju pa smo se zadnjih godina odlučili dio radne snage dovesti iz Albanije i Bosne i Hercegovine i nismo pogriješili. Dečki iz Albanije koji kod nas rade već duže od pola godine pokazali su se vrijednim i odgovornim radnicima, a bude li takvih i među sezoncima koji nam pristižu za nekoliko dana, ne samo iz Albanije, nego i iz BiH i Slavonije, sigurno ćemo i dijelu njih ponuditi stalan posao, kaže Anton Katunar, poznati vinar i vinogradar s otoka Krka, ovjenčan brojnim priznanjima i nagradama s domaćih i međunarodnih smotri vina.
S Katunarom smo, na samom početku ovogodišnje berbe, razgovarali u njegovom vinogradu, najvećem »u jednom komadu« na svim hrvatskim otocima, koji se proteže duž strmih obronaka brda na poziciji Sveta Lucija kod Drage Bašćanske, u kojemu najvećim dijelom uzgaja čuvenu krčku sortu žlahtina, uz još nekoliko autohtnih sorti grožđa, a posebno je ponosan na, kako ističe, najsjeverniji vinograd malog plavca na svijetu.
Radne dozvole
– Ova je pozicija, zbog svog nagiba i izloženosti suncu, te odsustva vlage, idealna za uzgoj vinove loze. No zbog velikog nagiba terena i kamenitog tla, zahtjevna je za rad u vinogradu, zbog čega nam tijekom cijele godine trebaju radnici, a sada, za vrijeme berbe i dodatni sezonci. Do sad smo imali uglavnom radnike iz Slavonije koji su, moram reći, također vrlo vrijedni i sposobni, no u zadnje vrijeme velik broj ih odlazi raditi u inozemstvo, posebno u Njemačku, tako da je domaćeg radnika sve teže i teže naći. Na žalost, naši su se radnici u nekim slučajevima pokazali i nepouzdanima. Nemam primjedbi na njihov trud i rad, ali događalo se da netko od njih, primjerice usred sezone berbe, dobije ponudu za posao u inozemstvu i jednostavno ode, bez najave, što nas je znalo dovoditi u nezgodne situacije, jer grožđe neće čekati dok nađemo novog čovjeka, nego se mora pobrati onda kada sazrije, ističe Katunar.
Za nedostatak domaće radne snage, smatra, u njegovom slučaju nisu krivi uvjeti rada i plaća, o čemu se često govori u kontekstu nedostatka radnika, pogotovo u sezonskim poslovima.
Jedan od samo dvojice hrvatskih radnika u Katunarovom vinogradu je Mario Mikić iz Požege. Pitamo ga kako to da je iz jednog vinogradarskog kraja odlučio odseliti u drugi, iz Požeške kotline na Krk.
– To je zbog toga što mu se više sviđa žlahtina nego graševina, spremno u njegovo ime, uz smijeh, odgovara Omerović.
Mikić pak dodaje kako je na Krku ipak bolje nego u Slavoniji.
– Došao sam ovdje raditi i ostao. Valjda mi više odgovara klima, smije se i on. Njihov mladi kolega iz Ogulina, Filip Cindrić, došao je raditi preko student servisa tijekom ljeta.
– Upravo sam završio srednju školu za električara, a kao sezonac sam ovdje već radio prošlog ljeta. Svidjelo mi se pa sam došao i ove godine, da se zaraditi. Ne znam još hoću li dalje na fakultet ili ću tražiti posao. O tome ću odlučivati kad završi berba, kaže Ogulinac.
– Nitko od naših radnika, stalnih ili sezonskih, ne zarađuje manje od tisuću eura mjesečno neto. Uz to imaju osiguran smještaj i ručak. U vrijeme velikih sezonskih radova kao sada u berbi ili prilikom rezidbe posla ima puno i nije lak, ali isto tako između tih velikih radova nije pretjerano zahtjevan. Naši zaposlenici imaju i dovoljno vremena za odlazak kući, svojim obiteljima. Smatram da je stvar u tome što su se našim radnicima otvorila tržišta zapadnih zemalja i oni sve više tamo odlaze, zbog čega smo naprosto bili primorani okrenuti se radnicima iz Albanije i BiH, kaže Katunar, dodajući kako je, iz razgovora s kolegama vinogradarima i vinarima, saznao da je slična situacija i u drugim dijelovima Hrvatske, poput Istočne Slavonije i Baranje, gdje u vinogradima radi velik broj radnika iz Srbije.
– Tamo su to dnevni migranti, koji ujutro dođu na posao, a poslijepodne odu kućama, kaže Katunar.
O tome da radnika nedostaje, dodaje, svjedoči i činjenica da, kako kaže, nije imao nikakvih problema s dobivanjem radnih dozvola za strane radnike koji rade na njegovom obiteljskom gospodarstvu.
Od oca do sina
Berba Žlahtine tek je započela pa za sad u vinogradu rade šestorica stalno zaposlenih radnika, od kojih je samo jedan iz Hrvatske, četvorica su Albanci i jedan iz Bosne i Hercegovine, uz još jednog sezonskog radnika iz Ogulina koji radi preko student servisa. No situacija će se već za koji dan bitno promijeniti jer pristižu još četiri Albanca, nekoliko radnika iz BiH te dio domaće radne snage, mahom iz Slavonije.
– Ove ćemo godine imati i dva sezonca s otoka Krka, što je zaista prava rijetkost. Treba nam još ljudi i u stalnom radnom odnosu pa ćemo sigurno, bez obzira odakle je tko došao, dijelu radnika koji se pokažu vrijednima i odgovornima, ponuditi stalan posao. Posla u vinogradu i u podrumu uvijek ima više nego dovoljno, samo nam nedostaju radnici, kaže Katunar.
Razgovarali smo i s radnicima u vinogradu, za vrijeme pauze za ručak. Ermin Omerović iz Bosne i Hercegovine dugogodišnji je zaposlenik Katunarovih, za koje je radio i njegov pokojni otac.
– S ocem sam i došao prvi put ovdje raditi. Svidio mi se i posao i ljudi i ovaj kraj pa sam ostao. Supruga i sin žive u Bosni, svako malo ih odem posjetiti, sve se stigne i sve se da dogovoriti ako imate normalnog poslodavca. Sada je najvažniji dio posla, vrijeme da poberemo ono za što smo cijelu godinu radili u vinogradu, posla ima puno, bilo je malo i vruće, ali sad je zahladilo pa je lakše, kaže Omerović.
– On je od Antona čuo da traži radnike pa nam je predložio da dođemo ovdje raditi. Tu smo već sedam mjeseci. Posao je odličan, zarada dobra, a stignemo i otići kućama, što nam je jednako bitno. Prije berbe bili smo kući tri tjedna. Zadovoljni smo, živimo u Vrbniku, pomalo učimo hrvatski, a domaći ljudi prema nama se odnose jako dobro, tako da želimo i dalje ovdje ostati i raditi. Za nekoliko dana dolaze još četiri dečka iz Albanije, vjerujemo da će i oni biti zadovoljni kao mi, kažu nam Albanci.
