Od ožujka HZZO otočanima vraća trostruko niži iznos karte za katamaran, osim »ako za drugi prijevoz ne postoje medicinske indikacije ili druge okolnosti« pa će otočani, uz bolest i muku koju prolaze, često trebati i dokazivati da katamaranom nisu mogli
Muke otočana vezano za zdravstvo čini se nikada neće prestati. Osim što su udaljeni od kliničkih bolničkih centara i što je zdravstvena usluga na otoku ograničena, pa za većinu treba krenuti put kopna, sada su se nadležni pobrinuli i da taj aspekt otočanima dodatno zagorčaju. Od ožujka se za cresko lošinjske pacijente značajno nepovoljnije obračunava povrat putnih troškova za preglede obavljene na kopnu, a najčešće odredište je Rijeka te umjesto dosadašnje prakse po kojoj se obračun temeljio na povratu iznosa povratne autobusne karte, sada HZZO plaća povratnu kartu za katamaran. To je drastično manji iznos, jer autobusna karta na relaciji Mali Lošinj – Rijeka iznosi 250, a za katamaran 80 kuna, dok je za Cres bus karta 172, a za katamaran 60 kuna. Osim što su novim obračunom otočani značajno novčano zakinuti, dodatno pogađa što ih se pravi budalama, jer se pacijente upućuje na katamaran, s kojim u mnogim slučajevima zdravstvenu uslugu uopće ne mogu ni obaviti.
Različita tumačenja
Katamaran zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta u zimskim mjesecima često ne plovi, a i kad plovi, njegov plovidbeni red se ne uklapa u termine rezerviranih pregleda, jer stiže prekasno, budući da u Rijeku zavisno o danu u tjednu, dolazi poslije devet, deset, pa i 11 sati, a povratak je u 14.30, pa otočanima ostaje taman toliko vremena da ne uspiju obaviti ništa.
Osim što su nepromišljeno, birokratski i bez imalo sluha i namjere da stvarno sagledaju situaciju nadležni donijeli ovu, medicinskim riječnikom rečeno, bolesnu odluku, još se trude cijelu tu lakrdiju i opravdati, pa u odgovorima na pitanja otočana i medija slažu nemušte konstrukcije, a na dodatno postavljena pitanja niti ne odgovaraju. Tako naprimjer nema odgovora zašto je došlo do promjene u načinu obračuna, kad u međuvremenu nije izmijenjen zakon. Uz to, posve različita tumačenja dobivaju se na licu mjesta, u odnosu na ona koja šalju iz uprave HZZO-a. U telefonskim razgovorima i upitima, po informacijama otočana, šalterske djelatnice lošinjske ispostave daju različite podatke, neke tvrde da se isplaćuje isključivo cijena karte katamarana i nema drugih mogućnosti, a druge pak spominju i mogućnost žalbe na tu isplatu jer se, ukoliko nisu zadovoljni, zdravstveni osiguranici mogu žaliti. Istovremeno iz uprave također stižu različita tumačenja, pa rukovoditelj Područne uprave HZZO-a u Rijeci mr. sc. Fedor Dorčić u pisanom odgovoru 12. travnja navodi: »Prema aktima HZZO-a, osobi se može odobriti i troškove prijevoza skupljim prijevoznim sredstvom ako je prema mišljenju izabranog doktora osigurane osobe to potrebno zbog njezinog zdravstvenog stanja«.
Pogubna logika
Osam dana kasnije, 20. travnja glasnogovornica HZZO-a Renata Turčinov navodi da je, iznimno, prema zahtjevu osigurane osobe moguće priznati troškove za drugi, skuplji prijevoz, ako za takav prijevoz postoje eventualne medicinske indikacije ili druge okolnosti. Što trebaju dostaviti, kako izgleda dokazni postupak medicinskih indikacija i drugih okolnosti, to će tek otočani trebati iskusiti. U svakom slučaju dobro im se ne piše, uz bolest i muku koju prolaze, očito je da će u mnogo slučajeva trebati dokazivati da katamaranom nisu mogli, jer nadležni su opet zaboravili da u Rijeku s putnim nalogom i uputnicom otočani ne idu na kavicu na Korzo, nego odlaze kako bi spasili glavu, operirali se, dobili terapiju, utvrdili dijagnozu, bili pratnja bolesnom djetetu, nemoćnom supružniku, roditelju, i da to moraju i kad katamaran ne vozi i kad se njime zbog stanja pacijenta ne može ni koristiti. Stoga je lakoća kojom je ova odluka donesena sramotna za hrvatsko zdravstvo i oslikava sav jad politike koja reže najslabijima, bolesnim ljudima, koji su uz to od bolničkih centara udaljeni ne samo kilometrima nego i miljama.
