Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
15. studenoga 2019.
Nužan puni profil

OTOČNO USKO GRLO Krajnji je čas za gradnju nove krčke transverzale

OTOČNO USKO GRLO Krajnji je čas za gradnju nove krčke transverzale
OTOČNO USKO GRLO Krajnji je čas za gradnju nove krčke transverzale
Autor:
Objavljeno: 14. siječanj 2018. u 19:57 2018-01-14T19:57:19+01:00

Zima je. I što drugo pomisliti kad u vezu dovedemo Krk i promet nego na – buru. Nemalo je puta ona u siječnju, veljači, da o ožujku i njegovim famoznim »marčanim burama« ni ne govorimo zaustavlja promet i otok ostavljala »odsječen« od kopna. No, nećemo ovog puta o buri, mada bi se baš tako moglo nazvati sve ono što nas čeka kad krene turistička sezona. O buri nezadovoljstva koja već duže vrijeme tinja na Krku. A sve što tinja, znamo, može i veliki plamen stvoriti.
Riječ je dakako o prometnici koja spaja most Krk i Grad Krk, koja ne samo da je prometna kralježnica najvećeg, isprika Cresu – jednom od dva najveća jadranska otoka, ona je i transverzala koja daje život Cresu i Lošinju, a u jednoj i ne baš tako maloj mjeri i – Rabu. O tih petnaestak kilometara, jer najkritičnije je od mosta do križanja prema trajektnom pristaništu Valbiska, u najvećoj mjeri ovisi protočnost prometa koji, kako se na žalost uvjeravamo već godinama, praktično svih vikenda u srpnju i kolovozu, postane jedna velika kolona, jedan veliki zastoj. Čep.

I ne treba biti neki silni stručnjak da bi se zaključilo kako je krajnji čas ne samo za projektiranje, već i početak izgradnje nove krčke transverzale. Riječ bi dakako trebala biti o profilu autoceste koji bi imao spojeve za sva otočna središta – s jedne strane Omišalj, Dobrinj, Malinska, Vrbnik, potom i za Valbisku, te spoj na prometnicu koja veže Krk, Punat i Bašku. Ma koliko djelovalo da je riječ o skupom projektu za dvadesetak tisuća stanovnika Krka, moramo razjasniti kako je u slučaju te autoceste Most Krk – Grad Krk, riječ o prometnici od koje živi 40 tisuća stanovnika četiriju iznimno bitnih jadranskih otoka.

»Pritišće« i Butković

Kad je riječ o Primorsko-goranskoj županiji, riječ je o njezinim najbogatijim dijelovima koji su k tome i u snažnom gospodarskom zamahu. Lošinj je primjerice veliko gradilište koje uskoro očekuje i kapitalne investicije u golf teren i povećanje zračne luke. Rab se također počinje transformirati u hotelskom smislu tako da krčke prometnice očekuju uistinu golemi napori kad njima krenu tegljači natovareni građevnim materijalom.
Ono što u čitavoj ovoj priči nije loše, činjenica je da, koliko nam je poznato, i saziv aktualne Vlade, odnosno resornog ministarstva na čijem je čelu Oleg Butković kojem je ta problematika itekako bliska, počinje snažnije »pritiskati« mjerodavne kako bi se u njezinu gradnju što je brže moguće krenulo. Čelnici jedinica lokalne samouprave, kao i najsnažniji krčki gospodarski subjekti, a tu kao posebno važan ističemo GP Krk, svjesni su da se odluka o gradnji više ne smije odgađati. Jer, uzalud razvojni planovi ne izgradi li se ova prometna kičma otoka Krka.

DISONANTNO O OSORSKOM MOSTU

Spomenuli smo skori dovršetak rekonstrukcije prometnice i pokretnog mosta u Osoru. Iako je to dakako hvalevrijedan posao, do nas su prije i tijekom rekonstrukcije dolazili i disonantni tonovi. Dio otočana, Lošinjana, je naime smatrao da se s pokretnim mostom u Osoru ne bi smijela dogoditi priča koja baš i nije imala sve pozitivne elemente kad se rekonstruirao lošinjski pokretni most. Nakana je naime bila da se taj most, koji je na Lošinj stigao s tršćanskog Ponte Rossa, pjeskarenjem dovede u red. No pjeskarenje je pokazalo nešto drugo – most je bio toliko istrošen se jednostavno raspao. Napravljena je njegova replika, što baš i nije bilo jeftino, a funkcionalnost je ostala na razini od prije stotinu i više godina. 

U strahu da se i osorski pokretni most ne raspadne, predlagalo se da ga se izvadi i kao spomenik prometne kulture postavi u blizinu tog pravca dok bi se umjesto pokretnog mosta u Osoru postavilo rampu kakvu koriste, primjerice, trajekti. Štoviše, s rampom koja se brzo i jednostavno diže i spušta, pomorski bi se promet mogao otvarati nekoliko puta dnevno. Ideja nije prošla, Osor će i dalje imati »starinski« most, no ono što je ipak najvažnije, više neće biti usko grlo pravca Mreag – Mali Lošinj.

Uzmimo primjerice otoke Cres i Lošinj. Uskoro se dovršava zadnji dio modernizacije pravca Merag – Mali Lošinj. Riječ je o rekonstrukciji mosta u Osoru i pravcu koji vodi prema Nerezinama. Ta će dva otoka na taj način biti prometno zbrinuta, no jasno je da je opet i ovdje Krk »patnik«. Da, ima Cres i trajektnu luku Porozina, no dio prometnice koji povezuje Vodice i Dragozetiće u iznimno je lošem stanju. Drugim riječima, svjesno se favorizira krčki prometni pravac jer Cres na dijelu otoka od Belog prema Porozini ima vrlo malo stanovnika. Osvrnemo li se na Rab, iz Valbiske prema Loparu ide trajektni prometni pravac koji je za taj dio Raba itekako smislen. I po cijeni, i po vremenu plovidbe. A Lopar je također iznimno bitan u turističkom smislu, tako da i u njegovom slučaju Krk podmeće leđa.

Privredna živost

Ono što se u ovom kontekstu može postaviti kao logičko pitanje je – što s Krčkom autocestom ne izgradi li se još jedan most? Da, pitanje je smisleno, jer jasno je kako bi u soluciji kad četiri traka autoceste dolaze na dvije mosta, opet moglo doći do velikih gužvi i zastoja. Da, mada ima nemalo takvih situacija na prometnicama Europe, pa opet sve funkcionira. Istaknimo u tom kontekstu jedan od najvažnijih tunela na svijetu, onaj kroz Mont Blanc, do kojeg također s francuske i talijanske strane vode autoceste, a on ima samo jednu cijev. Jasno je da novi krčki most, koji prema planovima sadrži i željeznički pravac, mora sačekati snažnije investicije u otočno gospodarstvo, bilo da je riječ o LNG terminalu ili nečem trećem, tako da bi u ovoj situaciji autocesta ipak amortizirala veći dio prometnog kaosa koji ljeti vlada na Krku.
Ono gdje također ne treba štedjeti je pozitivna demografska priča koja je zahvatila Krk, a sve su šanse da se nešto slično počne događati i na Lošinju te Rabu. Ovi su otoci naime pokazali da imaju najdinamičniju gospodarsku priču tako da su postali najrazvijenijim dijelovima jedne od najbogatijih županija u Hrvatskoj. Kvarnerski otoci naime pokazuju da su privredno življi od ostalih dijelova Županije tako da i zbog tih činjenica treba nastaviti ulagati u njihovu infrastrukturu.
Uostalom, da prestanemo s nabrajanjem: 40 tisuća stanovnika, 11 jedinica lokalne samouprave, pa čak i jedna čitava biskupija valjda zaslužuju tih dvadesetak kilometara autoceste?! Dobiju li ih, vratit će stostruko.

Spomenuli smo skori dovršetak rekonstrukcije prometnice i pokretnog mosta u Osoru. Iako je to dakako hvalevrijedan posao, do nas su prije i tijekom rekonstrukcije dolazili i disonantni tonovi. Dio otočana, Lošinjana, je naime smatrao da se s pokretnim mostom u Osoru ne bi smijela dogoditi priča koja baš i nije imala sve pozitivne elemente kad se rekonstruirao lošinjski pokretni most. Nakana je naime bila da se taj most, koji je na Lošinj stigao s tršćanskog Ponte Rossa, pjeskarenjem dovede u red. No pjeskarenje je pokazalo nešto drugo – most je bio toliko istrošen se jednostavno raspao. Napravljena je njegova replika, što baš i nije bilo jeftino, a funkcionalnost je ostala na razini od prije stotinu i više godina. U strahu da se i osorski pokretni most ne raspadne, predlagalo se da ga se izvadi i kao spomenik prometne kulture postavi u blizinu tog pravca dok bi se umjesto pokretnog mosta u Osoru postavilo rampu kakvu koriste, primjerice, trajekti. Štoviše, s rampom koja se brzo i jednostavno diže i spušta, pomorski bi se promet mogao otvarati nekoliko puta dnevno. Ideja nije prošla, Osor će i dalje imati »starinski« most, no ono što je ipak najvažnije, više neće biti usko grlo pravca Mreag – Mali Lošinj.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.