Boris Šuljić nije sklon da ga se pretenciozno naziva ocem ili kumom plaže Zrće, čak smatra neumjesnim da on sam o sebi tako govori, ali povijesne činjenice kazuju da je prije 30 godina u neplodni paški pijesak posadio klicu iz koje će se razviti vjerojatno najveći ugostiteljski biznis u Hrvatskoj.

– Zadržimo se na tome da je u jednom trenutku moja uloga na Zrću bila važna. Pritom ne mislim da je bila presudna, kaže.

Zrće danas nije toponim koji govori o tome da se na Pagu nalazi lijepa i duga pješčana plaža okružena borovom šumom, već je taj geografski pojam postao zapravo sinonim za golemu industriju zabave, u kojoj frcaju ozbiljni milijuni i koja je relevantna u svjetskim okvirima, kako to dočarava Šuljić, koja je izrasla iz sićušnog beach bara koji su nekako sazidali otac i sin 1987. godine. Taj kafić uz more i danas se, tri desetljeća kasnije isto zove – Kalypso.

Slavljenička godina 

Međutim, otad ništa tamo nije ostalo isto, osim paškog pijeska na kojem se on prostire i visokih borova, čije krošnje još uvijek pružaju utočište od sunca koje neumorno peče. Vrijeme koje je proteklo, pretvorilo je ugostiteljsku minijaturu u veliku hrvatsku diskoteku na otvorenom, s golemim, višekatnim zvučnim sistemima i svjetlosnom mehanizacijom, što je poznatu pašku škuribandu učinilo jako bučnim i zasljepljujuće osvijetljenim mjestom na samom rubu plaže bijele kao snijeg.

Upravo taj spoj paških prirodnih ljepota koje treba sačuvati i suvremenih audio-vizualnih tehnologija, 30-godišnjeg slavljenika Kalypso čini privlačnim klubom za organizatore najvećih festivala elektroničke glazbe koji privlače tisuće mladih iz cijelog svijeta željne duge, cjelonoćne zabave. Tim povijesnim tijekom, koji je mijenjao beach bar i Zrće, upravljao je 54-godišnji Boris Šuljić Boškinac, kojem će 25 godina vjerna desna ruka biti Riječanin Vlado Lovrinov.

Foto Marko Gracin

No, slavljeničku godinu Kalypsa malo su pokvarile društveno-političke aktualnosti koje su u javnom prostoru dobile neizbježnu nadogradnju žutila i celofanski omot senzacionalizma, što Šuljić prvenstveno naziva štetnim marketingom ne samo za Zrće, već i za hrvatski turizam.

– Zrće je nježan poslovni model koji se razvijao desetljećima, da bi dobio svoju današnju dimenziju i fizionomiju. Poistovjećivati Zrće samo sa sisama, guzicama, alkoholom i drogom, jednom riječju s razvratom, ne može biti dobro. Mislim da nikome nije u interesu da se vijesti sa Zrća svode na konzumerizam najniže kategorije, kaže Boris Šuljić.

Naime, nova klupska sezona na Zrću otvorena je s vatrenim obračunom navodnih navijača Dinama na Pagu, kakvi se često događaju u Zagrebu, i pismom-apelom gradonačelnika Novalje, u kojem on, Ante Dabo uime svog stanovništva, s vrlo biranim riječima, optužuje mlade goste iz Engleske za barbarizam i nekulturu.

Pritom, međutim, neke druge, puno važnije činjenice zanemaruju se ili se uzimaju kao bogomdane turističke pretpostavke, pa se ne govori o tome da je netko odlučio i uspio na hrvatski otok dovesti 13.000 mladih, ali imućnih »barbara« i organizirati im zabavu na Pagu po njihovim, a ne hrvatskim standardima, u obliku skupog i razvikanog glazbenog festivala Hideout koji je već početkom srpnja počeo puniti razno-razne proračune: apartmanske, gradske, državne… Zaboravlja se da se Hideout ili neki drugi festival može organizirati drugdje, recimo na Ibizi.

Foto Marko Gracin

– U životu nikad nisam bio sklon, kako domaći kažu, ljudskoj nešesti (glupost, nerazum). Ne znam, da li zbog neopreza ili dnevne politike, događanja se izokreću. S obzirom na to da sam već sit tog sustavnog raubanja imena Zrće, jednako na lokalnoj i nacionalnoj razini, definitivno sam donio odluku o tome da ću izraditi prvu cost-benefit analizu Zrća. Nedavno sam počeo okupljati eminentne stručnjake raznih struka koji će neovisno o bilo kome, dakle i meni, izraditi financijsku, sociološku, društvenu i gospodarsku studiju o tome što je danas Zrće. Također, ta studija dat će neke prijedloge, recimo kako bismo se trebali dalje razvijati. Nisam idealist koji vjeruje u to da će se dokumenti svidjeti baš svima i da će dati sve odgovore, ali nama naprosto treba analizu svega što se ovdje događa, u bilo kojem smislu. Primjerice, kada vaše kolege ponovno požele pisati o brojkama, ali ne samo u smislu prebrojavanja cica i guzica, imat će na raspolaganju i neke druge podatke koji će tako pokazati ima li istine u tome da od Zrća profitiraju samo klubovi, poručuje Boris Šuljić, ne ulazeći pritom u dublje analize zbog čega su neki na Pagu opet ustali protiv gostiju s plaže.

Rupe u sezoni 

Međutim, neki od tih podataka koje bi trebala dati studija su upadljivi. Recimo, u danima kad nema glazbenih festivala na Zrću, dramatično je manje turista i u Novalji. U takvim periodima, koje se nazivaju rupe u sezoni, zasigurno ima puno slobodnih kreveta u novaljskim apartmanima ili stolica u kafićima i restoranima brze ili spore hrane. Priljev novca iz takozvanog obiteljskog turizma nije već dugo dostatan da pogoni sve veći gospodarski sustav koji se brzo razvija na velikom dijelu otoka Paga, od Zrća gotovo sve tamo do Luna. To je važno znati zbog ponovnog aktualiziranja teze o tome da se Novalja mora vratiti svojim ishodištima, turističkim godinama mirnog obiteljskog turizma i osloboditi buke mladih partijanera.

Čudni mehanizmi odlučivanja donijeli su Kalypsu, ali i svima na plaži Zrće nove poslovne izazove. Naime, Stručno povjerenstvo za koncesije na pomorskom dobru Ličko-senjske županije ocijenilo je da će konzorcij Cocomo biti najbolji koncesionar ove plaže. Na koncesijski natječaj pristigla je i ponuda grupacije Black Sheep koju čine četiri kluba sa Zrća.

– Ne želim ulaziti u to kako je ova grupacija dobila koncesijsko pravu na plažu. Iako sam bio direktno zainteresiran za ovaj natječaj, moram reći da mi je žao zbog takve odluke. Nije problem u gospodinu Klemmu, on je samo najeksponiraniji ime te grupacije, ali je u financijskom smislu gotovo nevažan. Sporno je to što se radi o poslovnom konglomeratu svega i svačega, bez prepoznatljive gospodarske fizionomije. Ne želim tvrditi to da Cocomo neće uspjeti u svom poslovnom pothvatu. Štoviše, radi se o ozbiljnim poslovnim ljudima, s kojima klubovi korektno surađuju i bit ću prvi koji će im reći »jupiii« ako u Zrće ulože obećanih 15 milijuna eura. No, njihovi prvi koraci nisu obećavajući, ali imamo razumijevanja prema činjenici da nisu ni imali puno vremena da se snađu. Stoga, moram još jednom ponoviti svoje uvjerenje u to da bi grupacija Black Sheep najbolje i najbrže transformirala plažu u željenu destinaciju. Zrće se mora transformirati u stiliziranu, fensi destinaciju visoke tehnologije, kako bi bila sukladna ambicijama klubova. Osim toga, naš je veliki problem profilacija publike, iako smo odlučili da nećemo surađivati s niskoprofilnim turističkim agencijama, što je dijelom krivnja i naše države. Jer, Hrvatska ni danas ne zna profilirati svoje proizvode, pa tako ni ovaj turistički koji treba biti šik. U suprotnome, udavit ćemo se u konfekciji i jeftinom turizmu, poručuje Boris Šuljić, čija tvrtka danas upošljava 150 ljudi.

Na što se ovdje točno misli najbolje dočaravaju novaljski supermarketi, u kojima trusiti mogu jesti i piti za sitan novac.

– Obiteljski turizam je floskula i pojam iz nepovratne prošlosti koji mogu koristiti samo oni koji nisu skloni tržišnom natjecanju i u poslovnom smislu su zaspali u godinama socijalističke ekonomije. Naravno, nisu su svi jednako predodređeni za tržišnu ekonomiju, ne misleći pritom da treba biti nesolidaran s nejednakima u društvu, po bilo kojoj osnovi, socijalnoj, ekonomskoj, generacijskoj ili nacionalnoj, ali pustimo one najambicioznije među nama da rade svoj posao. Jer, kako ćemo biti društveno solidarni ako neprestano tamburamo one koji su poslovno najbolji i najambiciozniji. I zbog toga nama treba cost-benefit analiza Zrća, objašnjava Boris Šuljić koji je svoj prvi privatni posao pokrenuo pred više od 30 godina.

Već u svojim ranim dvadesetima otvorio je u Novalji konobu. Novac su mu dali roditelji.

– Moji roditelji imali su veliko povjerenje u mene, tada mladića, na čemu sam i danas neizmjerno zahvalan. To ukazano i za mene posve neočekivano povjerenje, stiglo je u mojim formativnim godinama i nepovratno je odredilo moj životni i poslovni put koji sam počeo s pet tisuća očevih maraka. Međutim, nije to bilo dovoljno za posao koji sam pokrenuo, pa je nešto skrivećki dala i majka, ali u šilinzima. Ukazati sinu povjerenje za njegov poduzetnički izlet nije bilo nešto uobičajeno za jednu relativno konzervativnu zajednicu i patrijarhalnu obitelj, u kojoj se ljubomorno čuvala očeva pozicija moći. Konobu sam otvorio s kompanjonom, s kojim sam se brzo razišao, ali tu sezonu uspješno smo odradili, sjeća se Boškinac.

Borba protiv sustava 

Foto Marko Gracin

No, ono što je možda važnije od tog početnog uspjeha, bila je, kaže Šuljić, srast i potreba da se bori protiv nepravednog i neambicioznog sustava. Tad je to bio komunizam, kasnije tuđmanizam koji je donio neslobodu i treš hrvatstvo.

– Moji su prve turiste imali 1958. godine. Majka je govorila o tome da su nam među prvim gostima bili članovi obitelji predsjednika ondašnjeg Ustavnog suda koja je dolazila iz Maribora. Otkako se sjećam, u našoj kući uvijek su bili gosti. Sjećam se da sam i ja, još kao mali dječak pomagao majci pospremati krevete. Shvaćao sam da o turistima, a ne o pomoći sindikata, ovisi naša egzistencija. U tom smislu, mogu reći da sam rođen i odrastao u kapitalističkom duhu. No, antisistemski čovjek ostao sam i nakon što je pao komunizam, boreći se protiv Tuđmanove i HDZ-ove diktature koja je uspostavljena ranih devedesetih. Mladenačka potreba da se borim protiv lošeg i neučinkovitog sistem, kakav je u Hrvatskoj dandanas, ali pustimo sada to, ostala je vrlo izražena moja karakteristika, kaže Boris Šuljić koji svoj privatni biznis nastavlja iduće, 1987. godine kada seli iz Novalje na Zrće i otvara Kalypso.

Na Zrću su tada postojala već dva kluba/bara, od kojih je jedan vrlo mali i socijalistički, a radi u sustavu udruženja rada, Turista. No, važan je zbog toga što je slovenski DJ-a Zvone puštao glazbu.

Klub Kalypso omogućio je svom vlasniku nove i velike poslovne uspjehe. Boris Šuljić paralelno je sagradio impresivnu karijeru vinara. Vina s potpisom Boškinac svrstavaju se među najbolja hrvatska bijela i crna vina. Podrumi Boškinac nalaze se u istoimenom Boutique hotelu iznad Stare Novalje s gastronomskom ponudom na svjetskom glasu.

– Potječem iz stare vinogradarske i vinarske obitelji i vina su za mene velika strast. Boškinac je stara težaka obitelj na Pagu koja se nikad nije bavila ribarstvom. Dakle, živjeli su od polja, od prodaje vina. To je bio vrlo težak način života, u surovim uvjetima paškog kamena i bez kontakata sa svijetom izvan otoka, koji su vodili moji preci i svojim vinima ja im odajem pijetet. Jednako sam posvećen svjetskoj gastronomiji koju godinama pažljivo pratim i izučavam. Dakle, vina su logičan slijed obiteljske tradicije u koju se uklopila moja opsesija gastronomijom kojoj u Boškincu pristupamo na jedan sofisticirani način, što je suprotnost konfekcijskoj ponudi hrane u Novalji. No, moj životni put uvijek je bio teži i mukotrpniji, ali u tome i danas neobično uživam, sažima svoju drugu stranu poslovnog uspjeha Boris Šuljić.

– Moja mladost, kao i mladost starijih generacija, vezana je uz ta dva disko kluba na Zrću. Kalypso su 1987. godine činili samo zidići i suhozid koje je smo podignuli otac i ja, te još nekakav kiosk koji smo tamo namontirali. Drugo se ništa nije niti smjelo koristiti. Naravno da nisam bio 24-godišnji vizionar koji je predvidio u što će se 2017. godine pretvoriti plaža Zrće. Prve godine bar nije čak ni radio noću. To mijenjamo iduće godine, ali Kalypso ni tada nije imalo plesni podij i DJ-a, ali svejedno puštamo muziku gostima. Otišao sam u Trst, tek po nekakve svjetlosne đinđe i mogu reći da je klub unatoč svemu izgledao dobro. A Novalja je u to vrijeme bila malo i nepretenciozno, ali interesantno i zabavno mjesto koje je vrlo dobronamjerno i srdačno prihvatilo moju poslovnu inicijativu na Zrću. Novalja se u nečijim očima može činiti kao konzervativna i narogušena sredina koja se gnuša od golog tijela, ali u suštini tome nije baš tako. Ne kažem, ima u Novalji konzervativizma i licemjerstva, što su tako tipične malomišćanske karakteristike. Nisam, međutim, ni ja toliko liberalan da ću licemjernim ocijeniti to kad se turistima spočitavati da u trgovine i restorane ulaze u Boratovim tangicama. Pravila lijepog ponašanja moraju se poštivati, uostalom to je ono nas čini uređenim i kulturnim zajednicama, tako da reda mora biti na svim razinama. Isto tako, apeliram da imamo samopoštovanja, ali iskrenog i utemeljenog u našem svakodnevnom nastupu kojim ćemo pokazati da smo gostoljubljivi, otvoreni i ljubazni domaćini. Narogušeni domaćini koji stalno frkću, imat će iste takve goste. To je naprosto fizikalna činjenica, kazuje Boris Šuljić koji će za svog slavljenika Kalypso navesti da je prošao nekoliko formativnih faza.

»Šumica« Ivane Banfić 

Nakon početne faze druge polovine osamdesetih, u kojem se mali i simpatični bar počeo transformirati i rasti u klub šireg značaja, stižu ratne godine koje su usporile procese. Jedno vrijeme Šuljić mora na bauštelu u Njemačku.

– No, Kalypso se brzo vraća, paralelno s popularnošću pjesme »Šumice« Ivane Banfić, kao sinonima za razvoj hrvatske dance scene. Dance pokret pokazao se kao prekretnica u razvoju Zrća i njegovoj transformaciji u plažu kakvu danas poznajemo. Zrće kao mjesto zabave biva prepoznato na nacionalnoj razini početkom novog milenija. Kalypso tada već ima ozbiljno ozvučenje i rasvjetu, te veliki plesni podij. Upravo te 2000. godine osjećao sam se najbezbrižnije i najambicioznije u poslovnom smislu, toliko da sam se prvi puta u životu ozbiljno financijski zadužio. No, tada na Zrće stižu dva nova, velika i moderna kluba, s ozbiljnim kapitalom iza sebe. To je početak mojih teških godina, ali nikad nisam dopustio da se prepustim kuknjavi. Polako smo tražili nove poslovne modele i mogućnosti, u čemu uspijevamo, tako da će Kalypso doživjeti svoju najveću dizajnersku preinaku 2015. godinu, kad smo cijeli klub srušili i nanovo podignuli, kaže Boris Šuljić.

Kalypso je danas klub kojeg specijalizirani mediji za elektroničku glazbu visoko rangiraju na svojim top ljestvicama, u kojem budući europski odvjetnici, političari ili liječnici proživljavaju svoje sretne mladenačke dane.