Foto I. Tomić
Vlasnik hotela je obiteljska zadruga »Gospoja« koju činim ne samo ja i moja obitelj već i dvije moje sestre s obiteljima. Konkretno mi smo Ankica i Ivan Brusić, Marija i Mladen Toljanić te Katarina i Franjo Toljanić. I ono najbitnije – jedan od značajnih razloga što smo se odlučili na ovu investiciju je činjenica da smo roditelji čak 21 djeteta! Moja obitelj ima 11 djece, sestre još njih deset, istaknuo nam je Franjo Toljanić
U kolovozu, najvjerojatnije za vikenda koji prethodi blagdanu Velike Gospe, Vrbnik, otok Krk i Hrvatska postat će bogatiji za unikatni, prvi domaći vinotel. Riječ je o uspješnom arhitektonskom ostvarenju Idisa Turata koje na idealan način spaja tradiciju i moderni stil, jako se lijepo uklapa u prostor, a u svojih 2,5 tisuća četvornih metara krije za hrvatske prilike jedinstveni spoj ponude. Osnovni je naglasak na vinu i njegovim brojnim prezentacijskim mogućnostima, od kušaonice ili klasične eno ponude, pa sve do korištenja spa centra. Vlasnik tog zanimljivog butik-hotela za kojima naprosto vapi hrvatska turistička ponuda je poznata vrbenska tvrtka »Gospoja« čiji je vlasnik također dobro znani Franjo Toljanić.
– Odmah vam slijedi ispravak krivog navoda – investitor, vlasnik novog hotela je obiteljska zadruga »Gospoja« koju činim ne samo ja i moja obitelj, već i dvije moje sestre sa svojim obiteljima. Konkretno mi smo Ankica i Ivan Brusić, Marija i Mladen Toljanić te Katarina i Franjo Toljanić. I ono najbitnije – jedan od značajnih razloga što smo se odlučili na ovu investiciju je činjenica da smo roditelji čak 21 djeteta! Moja obitelj ima 11 djece, sestre još njih deset, istaknuo nam je Franjo Toljanić nakon što smo se nakon malo traženja pronašli na najvišem katu novog hotela.
Mi i naša žlahtina
Uz zadivljujući pogled na taj dio Kvarnera, oduševljava i terasa apartmana na kojoj se nalazi golema hidromasažna kada. Ograda je od masivnog kaljenog stakla, no sam njezin obrub je ispunjen drobljenim krčkim kamenom. Na samom rubu – vaza s rastućom maslinom. Fasade pojedinih sekcija hotela obojene su u različite boje, ali im je svima zajednička ista poveznica – vino, odnosno grožđe u različitim fazama zrenja. Iznimno se mnogo koristi i staklo, ali kroz čitav se objekt provlače i dijelovi zida od kamena. Unutrašnjost će sadržavati klasičan restoran, kušaonicu vina, a u podrumu i omanji spa centar.
Materijali koji se koriste u unutrašnjosti su također povezani s vinarstvom pa je tako primjerice strop kušaonice obložen »rebrima« bačava.
– Za sve što nam se u povijesti, pa tako i zadnjih 21 godinu od osnutka moderne Gospoje i naše obiteljske zadruge dogodilo, zaslužno je vino. Moj je otac bio vinogradar, vinar, ali vremena u kojima je djelovao baš i nisu bila pogodna za individualizaciju, za stvaranje vlastite vinske marke. Kasnije smo mi to srećom ispravili. Mi i naša žlahtina. Ona nam je omogućila otvaranje restorana, kušaonice, vinarije i još nekoliko ugostiteljskih objekata. Ali cijelo je vrijeme nedostajao – hotel. Nismo željeli u posao s apartmanima, željeli smo sve zajedno dignuti na jedan viši nivo, osmisliti hotel, ali na način da mu jasna poveznica bude vino, da se zna kako je s njim kod nas sve započelo – zaneseno nam priča Franjo, pomalo i umoran od visokog ritma koji od njega zadnjih tjedana traži »vožnju« na nekoliko kolosijeka.
Terra viva
U samom prizemlju hotela nailazimo na zanimljivu ekipu. Riječ je o čelnicama zagrebačke tvrtke Spa2O kojima je povjereno osmišljavanje specifične ponude spa centra. Danijela Kudoić Marić i Mojca Gradišer voze u »šestoj brzini« kako bi i taj dio hotela bio dovršen na vrijeme.
– Sam wellness pokret se trenutno nalazi u maloj »krizi identiteta«. Traže se novi izazovi, traže se i osmišljavaju načini kako opet privući veći broj gostiju. Kad smo od naših naručitelja iz »Gospoje«, ali i arhitekta Turata, saznali da žele osmisliti spa centar u kojem će se preparatima, bojama i materijalima gradnje isticati autohtonost ponude ovoga kraja, posebice vina i maslinovog ulja, oduševile smo se i dakako prihvatile izazov. Konkretno, bit će to »terra viva« prostor koji će kombinirati klasičnu ponudu spa centra, ali kroz jedan specifičan, vrbenski filter, kroz autohtono vino i ulje, naglasila nam je Mojca Gradišer, dodavši kako je sve zajedno organizirano na površini od samo 301 četvorni metar, uz iznimnu kooperativnost Idisa Turata.
– Znate, arhitekti baš i nisu kooperativni, ono što oni osmisle mora biti nedodirljivo, mada im tehnologija rada u spa prostoru uglavnom nije poznata. Turato je tu bio sjajan, uviđavan, tako da je naš uspjeh zajednički – dodale su Gradišer te Kudoić Marić.
A hoće li taj dio hotela biti ljekovit i po – mamurluk?
– Naravno, mada za tu »bol«, ma koliko civilizacija, medicina i farmaceutika napredovali, i dalje vrijedi ona prapovijesna – klin se klinom – sa smijehom ističe Franjo dok obilazimo vinotel, zanimljiv objekt čija je ukupna površina 2,5 tisuća četvornih metara. Imat će 22 smještajne jedinice, sobe i apartmane, u kojima će se moći odjednom odmarati 58 gostiju.
Sasvim će se sigurno značajnije povećati i sadašnji broj zaposlenih koji broji 35 radnika.
– Velika je to investicija, no ima nekoliko razloga zbog kojih smo se u nju upustili. Ponajprije iznos od 35 milijuna kuna kolika je ukupna vrijednost, samima nam je bilo nemoguće pronaći. Zahvaljujući pratnji HBOR-a i Zagrebačke banke osigurano je 26 milijuna kuna, dok smo preostalih 9 milijuna kredita dobili zahvaljujući hipoteci na imovinu koju posjedujemo – pojašnjava nam Franjo.
Kvaliteta destinacije
Strah od povrata kredita? Opća gospodarska klima u svijetu, pa tako i Hrvatskoj, baš i nije poticajna.
– Mislim da u našem turizmu postoji još mnogo mjesta za napredak. Ovakvi hoteli podižu kvalitetu destinacije te sasvim sigurno povoljno utječu na povećan dolazak gostiju. S druge strane, nas šest vlasnika Gospoje imamo 21 dijete. Moja je najstarija kći ovih dana upisala Pravni fakultet u Rijeci, imamo učenike koji se nalaze u školama specijaliziranim za obrazovanje učenika koji nakon stjecanja diplome svi mogu raditi ili u vinotelu ili u vinogradarsko-vinarskom ogranku naše obiteljske zadruge. Uostalom, dođite, idemo gore, na ulaz u Vrbnik gdje nam se nalazi vinarija – pozvao nas je Franjo.
Bez straha i mane
A tamo… Dva Ivana, jednako toliko Antona, pa Zlatko, Petar, Stjepan, Frane, Mihael, Gabrijel i najmlađi, sedmogodišnji – Gašpar.
I to kao tek dio potomstva velike obiteljske zadruge. Pa nam je vrlo brzo postalo potpuno jasno kako je širenje poslovanja u vinotel posao koji u sebi, istina, krije neke bazne rizike, no u osnovi je – bez straha i mane. Pa svega kroz nekih desetak godina većina će te »Gospojine« djece imati svoje bračne partnere, potomstvo, a svi oni koji budu željeli posao će pronaći u tvrtki, zadruzi koju su osmislili njihovi roditelji. Uistinu jedinstven primjer brige za demografsku obnovu Hrvatske, ali i skrbi za njezin turistički i poljoprivredni razvoj, iznimna odgovornost za sve poteze koje su u životu poduzimali.
A nama pak… ne ostati fasciniran – kako uspješnom interpretacijom arhitektonske prošlosti i budućnosti koja se zrcali u Turatovom vinotelu, ali jednako tako i ljudima koji čine »Gospoju«, velikih obitelji Toljanić i Brusić, naprosto je nemoguće. Mada sve je nekako i logično – a što su drugo osim unikatnog vinotela i mogli napraviti tako jedinstveni, »Gospojini« ljudi.