Više nije nikakva novost da je na otoku Krku praksa odvojenog odlaganja i zbrinjavanja otpada odavno zaživjela, kao što je već općepoznata činjenica da je taj naš najnapučeniji i u gospodarskom smislu najrazvijeniji otok, ujedno i jedan o hrvatskih predvodnika u udjelu odvajanja korisnih sirovina iz otpada. Tako se danas udio odvojenog otpada kojeg otočni komunalci, iz tvrtke Ponikve eko otok Krk (zadužene za organiziranje i provedbu te komunalne usluge na cijeloj Boduliji) popeo do respektabilnih, moglo bi se reći »europskih« 55 posto. Što se s tako prikupljenim sirovinama potom čini, odnosno je li i njihovo reciklažna uporaba također »na razini« one koju otočani pokazuju u odvojenom odlaganju svoga kućnog otpada, manje je poznato, pa smo stoga s predstavnicima Ponikava upravo o tome porazgovarali.

U potrazi za odgovorima na pitanje je li korištenje potencijalno korisnih sirovinskih materijala iz prikupljenog odvojenog otpada također na »europskom nivou« sugovornik nam je bio Ivan Jurešić, pomoćnik direktora tvrtke Ponikve, ujedno zadužen upravo za vođenje sustava zbrinjavanja otpada.

– Iako prostora za napredak i još bolje rezultate zapravo još ima napretek, smatram da dosad ostvarenim iskoracima i postignućima u samom odvajanju otpada, a za koje su ponajprije zaslužni naši sugrađani, posjetitelji i gospodarstvenici, i u onom dijelu koji se tiče prerade i plasmana tako prikupljenih materijala, možemo biti zadovoljni – ustvrdio je Jurešić.

Sve više otpad

Vraćajući se na sam početak »priče«, odnosno razloge zbog kojih se na Krku danas još davne 2005. godine uopće krenulo s cjelovitim, ekološki zasnovanim sustavom odvojenog prikupljanja otpada, on kaže da je razlog tomu najviše ležao u spoznaji da prostora za daljnje odlaganje smeća, na način kako se to do tada činilo – »sve na jedan kup« – jednostavno ponestaje. – Nedostatak odlagališnog prostora bio je okidač za sve ono što se tad počelo činiti i što, moram to otvoreno reći, u ekonomskom smislu nikad neće, niti može biti isplativo koliko je onome tko zbrinjava otpad, uvijek i svugdje, »isplativo« bacanje otpada na jednu gomilu. Međutim, takva praksa nigdje pa tako ni na Krku ne može ići unedogled. Sve ono što smo pred gotovo 15 godina počeli raditi nije imalo alternativu, tim više uzmemo li u obzir podatak da i pokazatelji ukupnih količina otpada koje stvaramo bilježe stalan rast. Prema podacima koje imamo i koji su nam dostupni i iz naše poslovne jedinice koja se bavi vodoopskrbom, na Krku se broj stalnih, ali i povremenih stanovnika stalno povećava. Godišnje se na otoku gradi od 600 do 700 novih vodomjera, odnosno toliko novih objekata ulazi u funkciju pa tako raste i broj njihovih stanara, bilo stalnih ili povremenih. Svi oni, zajedno sa sve većim brojem turista, »proizvode« i sve više otpada kojeg moramo zbrinuti kako znamo i umijemo jer, količine ukupnog otpada na Krku već dulji niz godina rastu po stopi od oko 5 pa do čak 7 posto godišnje!

Foto Mladen Trinajstić

Danas se tako na Krku godišnje prikupi 22 tisuće tona otpada, a još 2014. ili 2015. ta je brojka bila na razini 19 tisuća tona. S količinama otpada, rastu i udjeli odvojeno prikupljenog otpada čije zbrinjavanje, kao što sam rekao, nema, niti će u dogledno vrijeme imati financijsku računicu, osim ako u kalkulaciju ne stavimo i »računicu« problematike čuvanja našeg okoliša ili, još konkretnije, odlagališnog prostora. Lani smo na Treskavcu, na kojem će se sve dok u punom smislu ne profunkcionira Marišćina, i nadalje odlagati sav preostali, »nekorisni« otpad, odložili 10 tisuća tona, dok smo istovremeno više od 11 tisuća tona odvojeno prikupili, obradili te na ovaj ili onaj način plasirali na tržište ili pak obradili i iskoristili.

Kvalitetan kompost

Kad govorimo o biootpadu i zelenilu, njega je u prošloj godini na Krku zbrinuto oko 5,5 tisuća tona i od njega je na našoj kompostani proizveden vrlo kvalitetan kompost koji je potom sav »vraćen« u otočni okoliš, kroz uporabu u vrtovima i cvjetnjacima naših sumještana ili pak kroz dohranu parkova i travnjaka o kojima skrbe naše lokalne komunalne tvrtke, pa i hotelijeri. Kompost kojeg proizvodimo dva puta godišnje prolazi analize koje obavljaju stručnjaci sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta i oni ga redovito svrstavaju u kategoriju materijala pogodnih za korištenje u poljoprivredi, što drugim riječima znači da naš kompost, kojeg uzgred rečeno dobivamo i od ostataka prerade maslina, pa i grožđa, nakon prerade gubi status »otpada«.

Foto Mladen Trinajstić

Segment biootpada nosi nam najmanje izazova jer njega samostalno uspijevamo preraditi u uporabljivi, visokokvalitetan materijal za kojim potražnje uvijek ima, već i na našim otočnim poljoprivrednim ili pak hortikulturnim površinama. K tome, već tradicionalno svim korisnicima naših usluga na poklon dijelimo po vreću takvog materijala pa se i na taj način svake godine razdijeli oko 8 tisuća vreća. Ostatak komposta bez problema prodamo lokalnim komunalnim društvima, odnosno pravnim i fizičkim osobama kojima u tom smislu uvijek stojimo na raspolaganju.

Ipak, treba reći da niti taj dio prerade i plasmana rezultata obrade odvojeno prikupljenog bio materijala nije ekonomski »isplativ, odnosno da čak i tu troškovi prikupljanja i prerade premašuju ekonomske rezultate cjelokupnog postupka. I u tom segmentu ostvarenim prihodima uspijevamo pokriti tek dio troškova koje zbrinjavanje otpada neizbježno sa sobom nosi! Što se pak plasmana svih ostalih sekundarnih sirovina tiče, nije tajna da postoje određeni problemi koji su dobrim dijelom posljedica činjenice da se naša država, barem zasad, baš i nije previše angažirala na njihovom rješavanju.

U očekivanju penala

Tematika te ekonomske, odnosno financijske isplativosti zbrinjvanja otpada, posebice u segmentu koji se tiče korištenja odvojeno prikupljenih sirovina, u ovom bi se trenutku u našoj zemlji mogla učiniti zbunjujućom i to stoga što, kad podvučete crtu, ispada da se u tom poslu baš ništa ne isplati. Međutim, treba uzeti u obzir da se u nas još uvijek ne primjenjuju baš sve odredbe važećeg zakonskog okvira EU-a koji jasno kaže da do 2030. godine kao država moramo doseći razinu od 65 posto odvojenog otpada u njegovim ukupnim količinama. Ako to ne postignemo, slijede penali. Većina država EU-a k tome primjenjuje i tzv. »landfield taksu«, odnosno naplatu naknada koja se plaća za svaku tonu odloženog pomiješanog, neodvojenog komunalnog otpada. Hrvatska još uvijek takvu taksu ne naplaćuje, odnosno ne implementira, i zapravo samim time ne postiže troškovnu ravnotežu kakva se u toj djelatnosti ostvaruje u nekim drugim zemljama. Stoga svi i imamo taj osjećaj da se odvajanje otpada ne isplati, objašnjava nam voditelj Ponikvine poslovne jedinice zadužene za zbrinjavanje otpada. Kad odlaganje neselektivno prikupljenog, pomiješanog komunalnog otpada u nas prestane biti »besplatno«, a prestati će biti vrlo skoro (što se Krka tiče odmah kad profunkcionira Marišćina na koju bi se s tog otoka trebao odvoziti sav preostali neodvojeni otpad), odvajanje otpada postat će itekako isplativo, dijelom i kroz nastojanja da cijene za korisnike naših usluga ne skoče u nebesa. Danas se trošak zbrinjavanja tone nerazvrstanog otpada, gledamo li njegovo odlaganje na Treskavcu, kreće u iznosu od oko 50-ak kuna, dok će se njegovim odvozom na centralno županijsko odlagalište cijena zbrinjavanja tone takvog otpada podići na 470, a u budućnosti vjerojatno i na 800 kuna! U takvim omjerima, kad se počnu naplaćivati svi troškovi i naknade koje ne možemo izbjeći, naša će nastojanja postati isplativa, ako ni za koga drugoga, onda bar za korisnike naših usluga, nastavlja Jurešić.

Plastika problem

Vraćanjem na pokazatelje po svakom segmentu odvojeno prikupljenih otpadnih sirovina, otočni nam komunalci tako otkrivaju i da im uz postupke koje sami vode i odrađuju kod prerade biootpada i njegova »pretvaranja« u kompost, najmanje glavobolje zadaje plasman metala te papira i kartona. – I za tim sirovinama danas u nas postoji potražnja pa se tako, iako ni u ovom »dijelu priče« ne ostvarujemo profit, i tih sirovina uspijevamo riješiti uz najmanje troškove. Plasman tih sirovina je relativno dobar, postoje subjekti koji ih otkupljuju pa se u dijelu te priče čak postiže i zadovoljavajuća cijena. Velik problem već je neko vrijeme plastika, posebice onaj njen »zaprljani« dio, kao i folije kod kojih smo danas već u situaciji da zapravo moramo plaćati prerađivačima da te materijale preuzmu. Plastika je jedno vrijeme bila manji problem i to dok je, na globalnom tržištu, takve materijale otkupljivala Kina. Kad se to tržište zatvorilo, nastao je problem. Nažalost, ove smo se sezone u sličnoj situaciji našli i u segmentu zbrinjavanja stakla kod kojeg je isto tako došlo do situacije u kojoj se od nas tražilo da platimo za njegovo preuzimanje i prerađivanje. Tu smo se ipak odlučili malo pričekati i zadržati ga na našem skladištu čekajući da se tržište »posloži«, otkriva nam Jurešić, uvjeren da će se tržišne okolnosti u tom segmentu ipak promijeniti te da će prikupljene te na Treskvacu »pohranjene« količine otpadnog stakla put prerađivača uskoro otputovati, ako ne već s nekim »plusom«, onda barem bez potrebe da Ponikve plate prerađivačima određeni iznos za njegovo prihvaćanje. Svi ti materijali, odnosno sirovine, otkriva nam Jurešić, prerađuju se u Hrvatskoj pa se tako, barem koliko je krčkim komunalcima poznato, papir i karton prerađuju u jednoj tvornici u Belišću, staklo u Humu na Sutli, a metali u riječkom Metisu koji je dio CIOS Grupe. Plastika, kad ide s Krka, odlazi put jednog pogona pored Osijeka, a dio, vjerojatno ipak ide i u izvoz, zaključuje naš sugovornik ovu u najmanju ruku zanimljivu, a moglo bi se reći i »poučnu« priču.

Foto Mladen Trinajstić

Izbjegli riječki scenarij

Da na Krku 2005. godine nismo krenuli s odvojenim prikupljanjem otpada i njegovim zbrinjavanjem na način kako to i danas činimo, odgovorno tvrdim da već 2014. ili 2015. godine više ne bismo imali mogućnosti njegova odlaganja. A onda bi nam se dogodio scenarij kakav se dogodio mnogim gradovima, pa i nama susjednoj Rijeci čiji su komunalci tijekom godinu ili dvije morali tražiti po cijeloj zemlji onoga tko će preuzeti njihov otpad, a što je naravno sve njih na koncu i koštalo, zaključio je Jurešić.

Manjak radne snage

Što se kompostane na Treskavcu tiče, već najesen će na njoj krenuti čak 6,3 milijuna kuna vrijedni radovi kojima ćemo taj kompleks već do iduće sezone bitno osuvremeniti. Već je sklopljen ugovor s izvođačima radova koji bi prostor današnje kompostane, koja je danas otvorenog tipa i rasprostire se na oko tri tisuće kvadrata, rekonstrukcijom djelomično trebali natkriti te ga »uklopiti« u zatvorenu halu. Unutar te hale instalirat će se i uređaji za strojnu obradu ondje dovezenog bio otpada. Time će se naposljetku bitno unaprijediti i ubrzati proizvodnja, ali i povećati kvaliteta finalnog proizvoda na njegovu »izlazu«. Uz sve to, kaže Jurešić, Ponikve će bitno smanjiti i potrebu za radnom snagom koja i u segmentu komunalne djelatnosti, posebice u poslovima prikupljanja i obrade otpada, postaje velik problem i to zbog sve izraženijih teškoća u pronalaženju kadra koji bi radio taj nimalo lagan posao. – Manjak radne snage, među ostalim i na kompostani, rješavat ćemo tehnološkim iskoracima, a u dijelu obavljanja najzahtjevnijeg rada s otpadom, sasvim sigurno i povećanjem plaća, nadajući se da ćemo na taj način privući i zadržati radnike koje u zadaćama odvoza i obrade otpada sve teže pronalazimo, završio je naš sugovornik.