Moje formalno školovanje baš nimalo nije nagoviještalo da ću završiti u politici. U zadnjem desetljeću socijalizma upisao sam najprije srednju Elektrotehničku školu u Rijeci, i to slabostrujaško usmjerenje automatike, no kasnije sam umjesto istog takvog fakulteta završio u čistoj matematici i informatici, postao sam profesor matematike i bez većih problema dobio posao, kod kuće, na Krku. U nekoliko škola. Politika dolazi tek nakon toga. Kao svojevrsni izazov demokracije, kao obveza da se aktivno uključimo u procese koji su itekako utjecali na naše živote i njihovu kvalitetu. Bio je početak devedesetih…

Darijo Vasilić, jedan od najdugovječnijih gradonačelnika u Hrvatskoj. Nakon najnovije, iznimno uvjerljive pobjede na zadnjim izborima, ušao je u 25. godinu na čelnom mjestu Grada Krka. Što u mnogim, posebno infrastrukturnim pitanjima, znači da se nalazi i na najodgovornijoj poziciji čitavog otoka.

Jedan od sedam

– Nemojte molim vas tako. Ja sam jedan od nas sedam, jer upravo je toliko jedinica lokalne samouprave na Krku. Ja sam istina jedini gradonačelnik, a i sam Grad Krk ima skoro trećinu od ukupnog broja stanovnika otoka, još je i mnogo utjecajniji kad je u pitanju gospodarska aktivnost, no ja sam na Krku samo jedan od jednakih – rezolutan je Vasilić.

No, nismo mi. Jer slika je ipak unekoliko drugačija. Ponajprije, ipak je lakše obnašati vlast u manjim sredinama, općinama, nego u gradovima. Nadalje, kad netko pobjeđuje u dugom nizu mandata, ipak dolazi do zasićenja, do akumulacije kritične mase koja barem želi promjene. U slučaju Krka – suprotno. Dok je Vasilić prije imao protukandidate, na zadnjim izborima nitko se nije htio postaviti u tu situaciju. S kim smo god u fazi prije izbora razgovarali, ma koliko bili disonantnih političkih stavova u odnosu na Vasilićeve, uvijek smo čuli isti odgovor – ma pusti ga, jako je dobar na socijalnom i gospodarskom planu, nema slabih točki – ići kontra njega je gubljenje vremena. I iritiranje stanovništva. Bili su u pravu. Vasilić je na izborima osvojio 86 posto glasova i postao gradonačelnikom s najvećom podrškom birača. A kad smo već na Krku, još je bolje od njega prošao Neven Komadina, istina ne kao gradonačelnik, nego kao općinski načelnik Dobrinja koji je, također bez protukandidata, s 91 posto osvojenih glasova postao jednim od apsolutnih hrvatskih rekordera. Otkud tolika ljubav Krka i Vasilića?

Gradonačelnik koji poštuje razmišljanje građana Krka / Foto Mladen TRINAJSTIĆ

– Ne mogu suditi o tome, odnosno nemam odgovor na to pitanje. Ono što ja radim, ono što je moj najvažniji zadatak – odgovorno je provođenje politike pri čemu se izrazito poštuje razmišljanje građana. Krk je jedan od najljepših primjera demokracije i tolerancije. Financijski podržavamo čak 75 udruga, imamo jako razvijene sve poluge civilnog društva. Nadasve poštujemo intelektualni rad i nikad nećemo nečije mišljenje, želju ili prijedlog unaprijed odbaciti. Ponavljam, ja nisam ušao u politiku da bih vladao. Niti da bih služio. Ušao sam u politiku kako bih zajedno sa svojim sugrađanima u svakom smislu razvijao sredinu u kojoj živimo – naglašava Vasilić.

A to mu odlično ide. Grad Krk je naime sredina koja permanentno napreduje, još tamo od 1961. godine. Otok je bolovao od negativnih smjerova, no sam Grad, na današnjem teritoriju, bilježi stalni rast. Primjerice, jako je zanimljivo u našoj tužnoj i frustrirajućoj demografskoj priči saznati kako u Krku u zadnjih dvadesetak godina broj stanovnika raste po stopi od 1 posto godišnje. Od popisa do popisa – 10 posto. U svega šest godina, od 2010. do 2016. godine, broj novorođenčadi se sa 60 popeo na 65 godišnje. Ove su brojke kombinacija prirodnog prirasta, ali i mehaničkog doseljavanja, a zna se zbog čega u neku sredinu dolaze ljudi iz drugih krajeva.

– Doseljavanje vam je prije trideset i više godina bilo i unutarotočna pojava, dok zadnja dva desetljeća bilježimo dolaske isključivo s područja izvan otoka. Da, jako nam je gospodarstvo, po prilici 40 posto BDP-a otpada na turizam, no razvijamo i sve ostale djelatnosti. U gradu imamo 423 registrirana obrtnika i još 280 trgovačkih društava. Svi oni imaju čak 4 tisuće zaposlenika iako je broj stanovnika našega grada – 6200. Stopa nezaposlenosti nam je samo 3,2 posto, a ono što se jako izražava kao problem, posebno u turističkoj sezoni, je – nedostatak radne snage – pojašnjava Vasilić.

Skandinavija na Mediteranu

A nama ništa jasno. Svakodnevno zasipani političkim i gospodarskim crnilom, pomišljamo da smo negdje u Skandinaviji. Ipak, mediteranski kolorit Krka nas vraća u realnost. Nakon čega polako počinjemo shvaćati zbog čega birači Vasiliću daju već sedmi uzastopni mandat. Razgledavamo prostrani ured uređen u plavo-bijelim nijansama. Bezbroj darova, slika, skulptura, dres s potpisima šampionske »Rijeke« jasno daju do znanja kako je njegov korisnik jako dugo ista osoba.

– Osobno, ali i mentalitet čitavog otoka, karakteriziraju karakter okupljanja i tolerancije, nema isključivosti, visoka je razina sloge i političkog uvažavanja. Znate i sami da i nakon ovih izbora na Krku ima svih političkih opcija. Desnih i lijevih. No bez ikakvih ćemo problema, kao i uvijek do sad, pronalaziti zajednički jezik, jezik tolerancije na čitavom nizu obaveza i projekata što se tiču razvoja čitavog otoka. Od infrastrukture, preko turizma do zajedničkog nastupa na tržištu. Kažem, osoba sam koja okuplja, koja baš nikad neće trošiti energiju na podmetanje i obračunavanje s političkim neistomišljeneicima – naglašava Vasilić.

A upravo je ta spoznaja da, ma koliko prema političkom ustroju otok Krk već niz godina nije ista općina, ali jest isti otok s univerzalnim problemima, bila preduvjetom rasta koji se danas može po standardu usporediti i s nizom razvijenih država EU-a. Krenimo od vodovoda, gdje se niz godina nalazi još jedna karizmatična osoba, riječ je dakako o njegovom direktoru Franji Mrakovčiću. Upravo je inicijativa Darija Vasilića, unisono prihvaćena, kako svaki »kućni broj« na Krku mora imati vodu iz vodovoda, doveo do prave investicijske eksplozije.

– Moram se malo i hvaliti. S obzirom da je turizam ipak najvažnija grana privređivanja na otoku, odluka je bila da se turizam mora rasporediti i na kopnenim dijelovima, ne samo uz more. Stoga smo kombinacijom različitih poticaja, domaćih i stranih, krenuli u senzibilizaciju investiranja u izgradnju bazena. Rezultati su fenomenalni jer danas je na Krku nevjerojatan broj od 320 vila s bazenima namijenjenih iznajmljivanju. Broj im je inače još i mnogo veći jer nemali je i broj vila u kojima vlasnici žele uživati, ne iznajmljuju ih. Znam da nam se, s razlogom, upućuje i nemalo kritika u nedostatku razvijenije turističke ponude, luksuznijih hotela, no i tu smo na dobrom putu. Razlog za optimizam leži u činjenici da u razvoju krčkog turizma participira i Valamar čija je intencija upravo izgradnja takvih objekata, ponajprije u Baški i u Krku – na lokalitetu Dražica izgradnja bi morala početi 2020. godine, ističe Vasilić.

– Turizam je jedan od pokazatelja koliko je Grad Krk mnogo učinio upravo u poslijeratnom razdoblju. Većina vam se područja na Jadranu mora miriti sa statistikom koja kaže kako je i dalje po svim parametrima najbolja turistička sezona bila 1988./’89. A znate li kakvi su naši podaci? Navedene godine je Grad Krk, odnosno područje koje je kasnije dobilo takvu teritorijalnu zaokruženost, ostvario 585 tisuća noćenja, zbog čega je na samom otoku zauzimao tek četvrtu poziciju. Danas, odnosno lani? Ostvarenje nam je bilo 1,135 milijuna noćenja, čime smo gotovo dvostruko nadmašili tu famoznu predratnu sezonu što se i dalje kod mnogih vodi kao najbolja. Ne moram ni isticati da smo danas na otoku mi Krk prvi, da smo značajno prestigli nekad nedostižnu Bašku. Ono na čemu inzistiramo, u što ulažemo mnogo ideja i energije je cjelogodišnji turizam, što nam u sve većoj mjeri i uspijeva – tvrdi Vasilić.

Poljoprivreda prostor za napredak

Ali tu ima i nemalo »praznog hoda«. Svoj image i privlačnost Krk gradi i na jačanju gastro-enološke scene. Primjerice, upravo je danas počeo tradicionalni vikend žlahtine. Proljetne mjesece su karakterizirale odlično prihvaćene gastromanifestacije posvećene šurlicama, šparugama i janjetini koje su i jako dobar razlog za ranije otvaranje restorana, ili čak i za njihovo poslovanje tijekom desetak mjeseci. Ali da bi te gastromanifestacije bile uistinu autohtone, neophodan je dodatni razvoj poljoprivrede.

Kašnjenje nije lijepa osobina. Znaju to svi oni koji to čine, a najsretniji su kad za svoje kašnjenje pronađu – razlog. Ispričavamo se, ali izgleda da je počela sezona, milili smo do Krka, trebalo nam je dvadesetak minuta više nego izvan sezone.

– To je možda naš najveći prometni problem. Voljeli bismo dakako da i zračna luka bolje radi, da ima više letova jer avioturizam danas bez problema dovodi goste iz udaljenih krajeva, Velike Britanije ili Skandinavije koji cestom ne mogu do nas. Ali ono što smo već morali početi rješavati je autocesta od mosta do Krka s poveznicama prema svim većim mjestima. Znamo joj i trasu, išla bi sredinom otoka, imamo i izvođača radova, naš GP Krk, no tu nam je potrebna i pomoć državne vlasti, tim više što takva investicija traži i još jedan – most. Autocesta je s kopnene strane praktično stigla do mosta, na potezu je – država.

Istina ministar Oleg Butković je nedavno istaknuo kako je počela izrada idejnog projekta, uvršteni smo u strateški bitne prometnice. Županijski prostorni plan. Ako je već povezivanje Lošinja, Cresa i Raba postavljeno preko nas, red je da nam se pomogne u rješavanju prometnog kolapsa koji na toj prometnici vlada nekoliko mjeseci godišnje. Samo na Krku je u špici dvadeset tisuća domaćih stanovnika, tisuće vikendaša i sezonaca i 55 tisuća turista. Pomnožite to s dva kad su u pitanju susjedni otoci i odmah vam postaju jasni svi razmjeri prometne katastrofe koja je svake godine sve veća i veća, istaknuo je Vasilić.

– Znam na što smjerate – janjetina i pršut, naš certificirani Krčki, morali bi u cijelosti imati podrijetlo s Krka. Kod pršuta to nije zakonska obaveza, teško da ćemo na Krku uspjeti ikad imati na desetke tisuća svinja kako bismo imali svoju autohtonu proizvodnju. No kod janjaca ste u pravu. Dugi se niz godina dogovaramo o proizvodnji janjećeg mesa na Krku, do sada po tom pitanju nema rezultata. Pokušavali smo animirati i susjedne otoke, Cres prije svega, no pozitivnih odgovora nikad nije bilo. Da, teško je pokretati akcije u restoranima ako priča nije u cijelosti autohtona. Ono što smo brendirali u svijesti građana Hrvatske, ali i Slovenije, pa i dijelova Austrije ili Italije su žlahtina, šurlice, maslinovo ulje. Snažno radimo na tome da to postane i sir koji je također dobio potvrdu autohtonosti, ali prostora je, slažem se, u razvoju poljoprivrede i dalje mnogo.

Previše je neobrađenih područja, sramota je da primjerice nemamo razvijenu ponudu smokava i njihovih prerađevina. Da, često se izlike za izostanak cjelogodišnjeg turizma traže tamo gdje ih zapravo nema. Danas su gosti znatno pokretljiviji, dolaze mnogo puta godišnje na nekoliko dana. Razlog može biti biciklizam, trekking i slični rekreacijski sportovi, ali da u pozadini svakog takvog dolaska, neovisno o godišnjem dobu stoji gastronomija, apsolutno je točno. Trenutno smo zadovoljni autohtonošću ponude velikog broja naših restorana, no da bi se moglo i mnogo boje, svakako bi, slaže se s kritikama Vasilić.

S teme na temu, a nigdje čiste politike. Pa smo malo s gastonomije ploču okrenuli prema političkom okviru njegovog djelovanja, PGS-u. Naša je teza da ta stranka već godinama živi jedan – neinventivni život. Jednu ravnu liniju koja kazuje kako imaju uspjeha, ali ne iskazuju rast. Ako je obližnja Istra do ovakve mjere mogla razviti svoju regionalnu stranku, a IDS i RiDS iz kojeg se kasnije razvio PGS su istovremeno nastajali pa i surađivali, zbog čega to nisu učinili Kvarner i Gorski kotar.

– Ponajprije, naša županija nema kompaktnost kakvu ima Istarska, ne mislim pritom na klimatske različitosti između Čabra i Malog Lošinja, nego na izostanak svijesti kako je naš prostor i politički jedinstven. Mnogo sam puta pokušavao okupiti i međuotočnu svijest, Rab, Lošinj, Cres i Krk kao zajedničku snagu u rješavanju zajedničkih problema. Bez uspjeha. Ima PGS jako dobrih, uspješnih ljudi, pa i na čelnim pozicijama, imali smo svojedobno i župana, a čini mi se kako opet imamo blagu uzlaznu liniju, ne da se Vasilić.

Pogled u digitalnu budućnost

Je li on nakon tolikih pobjeda u Krku zapravo neambiciozan političar? Gdje se sakrila želja za sjedanjem u

U Krku u posljednjih dvadesetak godina broj stanovnika raste po stopi od 1 posto godišnje – Darijo Vasilić / Foto Mladen TRINAJSTIĆ

fotelju župana, put prema Saboru, ministarstvima?

– O ne, biti gradonačelnikom Krka vrlo je zahtjevan posao koji ima još itekako mnogo mjesta za napredovanje. U turizmu i poljoprivredi, naprednim tehnologijama. U izgradnji aquaparka, zone objedinjenih sportskih objekata koji će omogućiti razvoj sportskog turizma. Ekologija – ponosimo se što iskorištavamo, recikliramo 54 posto svog otpada, po čemu smo najbolji u Hrvatskoj, ali cilj nam je 80 posto, kao u najrazvijenijim državama Europe. Krećemo u izgradnju 80 kilometara kanalizacije, a akumulacija Ponikve, našeg vodovoda zahvaljujući posebnim građevinskim intervencijama narast će s 2 na 7 milijuna kubika. Na kraju krajeva, ma koliko se ponosili i obrtništvom kao i industrijom, ambicija nam je pokrenuti izgradnju obnovljivih izvora energije, ali i omogućiti nastanak instituta u kojima će raditi ljudi čija je najvažnija misija osmišljavanje tehnološkog razvoja, digitalne budućnosti, na čemu također radimo – Krk će uskoro imati sve tehničke preduvjete da svi naši stanovnici i baš svi naši gosti imaju jedan od najbržih interneta u Europi, čak tri puta brži od hrvatskog prosjeka – ushićeno nam je objašnjavao Vasilić svoje planove.

Pravi sam obiteljski čovjek. S mnogo obaveza i izbivanja iz kuće, istina. Supruga Andrea Bojić je Zagrepčanka koja eto već dva desetljeća živi u Krku. Profesorica je talijanskog i španjolskog jezika, no svo ovo vrijeme nije se uspjela zaposliti u struci. Dugi je niz godina službenica koja radi u policiji i to kao referent na izdavanju dozvola za – držanje oružja.

Sin Fran je gimnazijalac, osamnaestogodišnjak, aktivan u društvenom životu, omladinski europarlamentarac, parlaoničar, ma buntovan upravo onoliko koliko je to u njegovim godinama razumljivo. Polagao je i američku državnu maturu čiji ga je rezultat svrstao u 10 posto najboljih na svijetu. No, kad ga pitate što će studirati, još uvijek – ne zna.

A nama je vrijeme predviđeno za višesatni intervju polako istjecalo. Novinari uvijek žele sažeti bogatstvo nečijih života u nekoliko sati, jednako toliko »kartica« teksta. Što je često i moguće, pogotovo kad sugovornici isprazno fraziraju. Vasilić nas je brojkama i stavovima na mnogim mjestima zadivio. Znamo i mi da je Krk lijep, zanimljiv, pa i bogat. Kad se to još spozna u brojkama, pa mora i novinar, pokušavajući sakriti kako je zapravo zadivljen, nekad biti iznenađen i širom otvorenih očiju gledati u sugovornika.

A vi, što vi kažete na ovu priču iz Krka? Dosadna, jel’da? Ni jednom riječju nije taj Vasilić spomenuo partizane, kao ni ustaše. Dok smo razgovarali, nije od svoje dugogodišnje tajnicu tražio »kacavide« kako bi krenuo skidati ploču s neke fasade, a umjesto u fontane, vodu je proveo u baš svaku kuću, ma koliko bila mala, u još manjem i zabačenom selu. Nema ni nezaposlenih, ne prebacuje krivnju na državnu birokraciju. Pa što smo ga uopće »stavili« u novine? Jedan je od najboljih gradonačelnika u Hrvatskoj, ako ne najbolji, štoviše prema našim analizama i razmišljanjima zaslužuje titulu najboljeg političara u Hrvatskoj – evo, zbog toga smo ga »stavili« na naše stranice. Nadamo se također kako će njegova priča najprije posramiti mnoge njegove kolege, a onda ih natjerati da u cijelosti promijene svoje ponašanje. Baš zato što je Vasilić dokazao ono što mnogi znamo, ali na žalost jako malo i uživamo: Hrvatska ima potencijal biti jedna od najbogatijih i najsretnijh država u Europi. Za sada to uspijeva rijetkima, Vasilićev Krk je sigurno jedan od njih. Načelnici i gradonačelnici iz sve sile jalovih, bezidejnih hrvatskih jedinica lokalne samouprave, nemojte se sramiti, pitajte: [email protected]. Možda i vas krene.