U Americi pčele nemaju izbora, zato se i događaju silna odumiranja ovih radilica. Kod nas još uvijek je sve prirodno, voćke u domaćinstvima se ne špricaju - i zato smo još uvijek dosta zaštićeni, a naš je med zbog svega izuzetno kvalitetan i zdrav - zaključio je Rukavčan koji je slušajući srce učinio životni preokret
Robert Kos ima najbolji med u Primorsko-goranskoj županiji. Sa svojim primorskim medunom pobjednik je ovogodišnjeg osmog izdanja Zlatnog ulišta. Mladi Rukavčan pobijedio je u dosad najbrojnijoj konkurenciji ocjenjivačke priredbe kvalitete meda na koju se prijavilo 31 natjecatelj i predano je čak 45 uzoraka meda iz svih krajeva PGŽ-a. Rukavački med po izvršenoj laboratorijskoj i senzorskoj analizi s ukupnom ocjenom 18,64 pokazao se prema mišljenju stručnog žirija najboljim u PGŽ-u pa je tako prvi puta u osam godina održavanja manifestacije nagrada »Zlatno ulište« stigla na Liburniju, u Rukavac, u kojem Kos već niz godina, marljivo, baš kao i pčela, radi i stvara medove različitih vrsta – med od kadulje, lipe, kestena, primorski medun, ali i matičnu mliječ, propolis i likere od meda.
Nagrađeni med »storen« slučajno
– Moram priznati da se nisam nadao ovom priznanju. Znao sam da je moj med kvalitetan i dobar, ali uvijek po pitanju vlastitih proizvoda postoji doza subjektivnosti. Smatram da su u izboru najboljeg presudile nijanse, možda najviše specifičnost ovog meda kojeg nema svake godine, a koji zamedi svakih četiri-pet godina. Medun se inače najviše veže uz Gorski kotar, a ovaj moj medun je s Cresa, a »storen je« igrom slučaja. Na Cres smo otišli zbog kadulje, ali zbog vremenskih uvjeta – temperature, vlage i kiše, na lišću i kori meduna namnožile su se uši u značajnom broju, crpile sok, a nektar su dobro iskoristile pčele – rekao je tridesetpetogodišnji Kos koji se pčelarstvom kako kaže službeno počeo baviti 2007. godine kada je napustio posao u brodskoj elektronici i otvorio svoje Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo »Robert Kos«. Do tada je pčelarstvo bilo obiteljski hobi njegovog oca.
Mladog Rukavčana, zbog priznanja, na svoj će način nagraditi i Grad Opatija. Gradonačelnik Opatije Ivo Dujmić je uoči opatijske medarske manifestacije rekao kako će otkupiti nagrađeni med za blagdanske poklone gradskih partnera, pa će vjerojatno Robertu Kosu priča oko plasmana proizvoda na tržište i same prodaje ove godine nešto lakše proći nego dosad, a sve će možda rezultirati i povećanjem broja pčelinjaka koji trenutačno broje 300 košnica.
– Pčelarstvo je bio hobi mog oca punih 40 godina. Uz svoj svakodnevni posao bavio se pčelarstvom, a uz njega sam krenuo i ja. Ipak, posljednjih godina, od kada smo pokrenuli OPG, bavim se isključivo time, ali naravno u svemu mi pomaže cijela obitelj. Obitelj je zapravo ključan faktor jer da nekoga zaposlim ovaj posao definitivno ne bi mogao biti profitabilan. Zaista mogu reći da sam zadovoljan svojim poslom i svojom maloprodajom u Rukavcu, no smatram da uvijek mora i može bolje. Pokazalo se da zadnjih nekoliko godina stvarno nije bilo prave sezone za nas pčelare, to je potvrdio i moj tata koji se time bavi četiri desetljeća. Klima definitivno posljednjih godina koči proizvodnju. Neke paše nikada nisu zakazivale, bilo je to nepojmljivo, a danas se nažalost to događa – govori ovaj pčelar s Liburnije koji osim u Rukavcu, seleći pčelinjak ima na tri lokacije u Istri, na Cresu, u Dobreću, na Lisini, Crnom Lugu i na Velebitu.
Bogatstvo raznolikosti
– Raznolikost bilja uvjetovana visinskom razlikom, bogatstvo je ovog našeg područja, zbog kojeg zaista možemo dobiti izuzetnu kvalitetu meda. Smatram da se za takav med isplati izdvojiti nešto više novca premda se cijena, uspoređujući je s onima u trgovačkim lancima, gotovo izjednačila. Naime, zbog nestašice meda posljednjih godina trgovački lanci podigli su cijene, a kupci sve češće izabiru svog pčelara jer im je važno ono što je u teglici. Upravo to povjerenje kupaca za nas pčelare je najveća reklama. Mi živimo od tih stalnih kupaca iz okruženja, a na manifestacijama kao ova posljednja u Opatiji pod nazivom »Medenjak ‘z Opatije« pokušavamo proširiti tržište. U cijeloj ovoj priči mi na ovom području imamo i veliku sreću da u okruženju nema industrijske proizvodnje, velikih plantaža.
U Americi pčele nemaju izbora, zato se i događaju silna odumiranja ovih radilica. Kod nas još uvijek je sve prirodno, voćke u domaćinstvima se ne špricaju – i zato smo još uvijek dosta zaštićeni, a naš je med zbog svega izuzetno kvalitetan i zdrav – zaključio je Rukavčan po struci električar, koji se na preokret u životu 2007. odlučio instinktivno, slušajući svoje srce – »bilo je to jedino pravo vreme da neš storin. Videl san se kao pčelar, a ne na nekon statičnen dele. Volin pčelarstvo aš to delo definitivno ni monoton.«
