Dva pusta ove godine vise u centru Matulja i to »službeni« pust Johan na novoj lokaciji i »alternativac«, biciklist Don Fredico, a što stoji u pozadini nastojali su objasniti glavni akteri ovog »pusnog šaraja«
MATULJI Podizanje pusta – biciklista Don Fredica na Antonju na tradicionalnoj lokaciji – na Kancilerovoj šterne, u isto vrijeme kada je na palu obješen i onaj »službeni« pust Johan (kod caffe bara »Roma«), a zbog kojeg se smatralo da postoje dvije struje maškarane vlasti u Općini Matulji, zgrozio je dio matuljske i šire javnosti.
»Alternativni« pust Don Fredico (objašnjavaju oni koji su ga podigli) je predsjednik Pusnog odbora Općine Matulji Alfred Šaina-Fredi koji se zbog navedene situacije imao potrebu obratiti javnosti kako bi ispričao pozadinu priče o tome zbog čega je odlučeno promijeniti lokaciju službenog podizanja pusta i zbog čega je očito za nekolicinu pojedinaca postao krivac »za sve loše va pasanen lete«.
– Netočna je informacija da je »alternativnog« pusta u Matuljima podigla grupa »pusneh judi«. Podigao ga je pojedinac. Žalosno je da se tamo našao i jedan predstavnik Općine, dok je u isto vrijeme na drugom mjestu, ispred caffe bara »Roma«, Općina Matulji imala službenu »primopredaju ključeva« – govori Šaina, inače predsjednik udruge koja već 51 godinu nosi organizaciju pusnih zbivanja u Matuljima, a koji je apostrofiran kao krivac za premještanje događanja podizanja pusta s Kancilerove šterne na lokaciju ispred »Rome«.
Zavođenje javnosti
Šaina smatra da je dio javnosti zaveden činjenicom da se premještanjem ovog događanja narušava tradicija. Isto tako dodaje kako je to samo djelomično točno i kako je on jedan od onih koji se oduvijek bori za očuvanje tradicije što je pokazao i svojim zalaganjem i radom svih proteklih godina.
– Istina je da smo se na ovakav potez odlučili kao udruga, ne ja kao pojedinac. Takva je odluka donesena iz tri razloga a ponajprije zbog činjenice da se dio manifestacije odvija na otvorenoj cesti u vrijeme kada je promet najintenzivniji pa je posljednjih godina postojala realna opasnost da dođe do prometne nezgode, a za što bi odgovornost snosili mi koji smo javni skup prijavili. Nadalje, stup oko kojeg se lome koplja postao je poligon za postavljanje reklama i internetskih odašiljača, a čije izmještanje zahtijeva (pre)kompliciranu proceduru. No sve navedeno čak bi i bilo moguće riješiti da se mogao postići dogovor sa zakupcem prostora na kojem se tradicionalno držao govor i dodjeljivali »ključevi« Općine. Taj dogovor trebao je biti »vi meni novce, a ja vama šternu« – što zasigurno nije »stara užanca« – govori Šaina i objašnjava kako je zapravo Damir Zrinšćak, vlasnik obližnjeg ugostiteljskog objekta »DM«, tražio novac za podizanje pusta na pal ispred njegovog lokala na dosad tradicionalnoj lokaciji.
– Nama kao udruzi za podizanje pusta nisu nikad bila potrebna nikakva sredstva. Naši su članovi godinama sami svojim časnim dobrovoljnim radom i s puno ljubavi doprinosili da se, ne samo ova, nego i druge pusne matuljske manifestacije održe. Formiranjem Općine Matulji i na inicijativu pokojne Borke Kalčić prvi smo u ovom kraju počeli s predajom ključeva maškaranoj vlasti.
Zarađivanje na užancama
To je manifestaciju diglo na viši nivo koji je zahtijevao i određena novčana sredstva. To su vrlo simbolična sredstva s kojima Općina direktno ili preko Pusnega odbora plaća razglas, glazbu, voditelja te malo kroštula i vina.
»Veli pusni čovek« Damir Zrinšćak došao je na genijalnu ideju da se sredstva koja su proračunom osigurana za ovu manifestaciju uplate njemu direktno, jer će od sada on biti organizator. Čudi me da se još poneki ugostitelj s područja općine nije toga sjetio?! Općinskim novcem financirati događanje u njegovom lokalu, a članovi Pusnega odbora će dokle izigravati majmune i zabavljati ljude da troše i piju – govori predsjednik Pusnega odbora tvrdivši kako se Zrinšćak sada zbog općeg zgražanja javnosti učinjenim, opravdava na način da mu je Šaina ukrao pet tisuća kuna koje je trebao dobiti.
– Ako sam ja ispred udruge apostrofiran da sam kriv, jer pust je uvijek krivac i treba ga zapalit, onda sam ponosan što tamo visim iz razloga što sam pridonio očuvanju tradicije, a na uštrb komercijalizacije i što sam pridonio da se volonterizam i ljubav generacija Matujaca prema Pustu stavljena ispred najprimitivnije želje za grabežom novca i zarađivanjem na našeh užancah. Nisam imao veliku potrebu sebe opravdavati jer me u našem kraju svi dobro poznaju, isto kao što znaju i tko je Damir Zrinšćak, no bio sam ponukan reakcijom velikog broja ljudi, a prije svega zbog osjećaja mojih roditelja i djece koji moraju gledat mene kako visim i čekati da me zapale – zaključuje »prvi čovek matuljskeh pusneh judi.«
