Gradonačelnik Dabo o suparniku Dabi: Ja sam Sulejman Veličanstveni, a on Ibrahim

Đono je punih pet mandata na čelu Novalje i kao najdugovječniji gradonačelnik u Hrvatskoj kreće u borbu za šesti mandat, ali tajnik Grada i član HDZ-a Anto Dabo odlučio se suprostaviti, pa su u gradu koji ljeti nema vremena za politička prepucavanja isplivale priče o omladinskoj prošlosti Đone i njegovom bogatstvu

Spuštamo se stepenicama gradske uprave. Dok hodam iza njega, preko ramena mi dobacuje. »Ja sam Sulejman Veličanstveni, a on Ibrahim«, kaže mi gradonačelnik Ivan Dabo Đono. »On«, je dugodišnji vjerni suradnik i stranački kolega Ante Dabo, koji to više ne želi biti. To je ozbiljno uzdrmalo tvrđavu HDZ-a, jer je Ivan Dabo Đono najdugovječniji gradonačelnik u Hrvatskoj, koji 20 godina ispred HDZ-a upravlja Novaljom, ali kako sada stvari stoje, političke karte mu više nisu sklone.

  Nasmijao se od srca svojoj dosjetki i nastavio hodati. Na izlazu iz zgrade razdragano ga pozdravlja nekolicina građana. »Ma pazi ga. Jedini je pametan među nama munjenima. Da nam je živ još sto godina«, divi mu se 60-godišnja Katica Ropuš. Grli ga, vješa mu se oko vrata. Dabo cvjeta. Rumenilo mu prelazi licem. »Evo vidiš, ljudi su spontani. Nisam ti ih namjestio za izjave«, sa smiješkom mi se obraća. Sedamdesetpetogodišnji Mika Zubović još ga više hvali. »Najbolje što postoji je naš Dabo«. Napravili smo im zajedničku fotografiju i krenuli prema centru Novalje. Dabo, gradonačelnik u punih pet mandata i u borbi za šesti, vozi me u Mercedesu u gradskom vlasništvu. Kilometraža je golema, nekih 325 tisuća. To mu, kaže, ne smeta. No smeta mu, i više nego što će pokazati, to što ga je, kao Sulejmana Veličanstvenog, po njegovim kriterijima izdao njegov Ibrahim.

Čuvao mu leđa

Ivan Dabo Đono, neće to izrijekom reći, ali želio bi pomirbu s Antom, tajnikom Grada Novalje, čovjekom koji mu je čuvao leđa i u stranci i u Gradu kroz svih pet mandata. Neki gradonačelnikovi kolege rekli su nam kako su Anti Dabi, također kandidatu za novaljskog gradonačelnika što je i razlog nervoze golemih razmjera u Đonovim redovima, u ime gradonačelnika poslali tajniku poruke pomirenja. Do pomirbe teško da će doći. Udaljilo ih je i neprihvaćanje prostornog plana Novalje. Ante Dabo, organizirajući s još nekoliko osoba peticiju za referendum oko izjašnjavanja za i protiv prostornog plana, nanio je poraz Ivanu Dabi Đonu. Prije tri dana Đono je morao sam iz procedure povući prijedlog prostornog plana oko nasipavanja novaljske luke, jer bi u protivnom po svemu sudeči, a to je želio izbjeći, doživio poraz kod provođenja referenduma.

U svojih 55 godina života Ivan Dabo Đono proživio je čuda: od nošenja Titove štafete i jasno definiranih i realiziranih političkih ambicija u omladinskoj dobi pa sve do osnivanja HDZ-a i vođenja Novalje 20 godina. Dosad nitko nikada ni najmanje nije ugrozio njegovu poziciju i neupitni autoritet. Političar, gradonačelnik, sportski funkcioner i voditelj lokalnog nogometnog kluba koji se godinama zahvaljujući i krajnje netranspasrentnom financiranju takmičio u višim razredima, Ivan Dabo je uspio biti i pjesnik. Poezija mu je u duši pa je tako već izdao tri knjige: »Krug punog mjeseca«, »Odlazimo u sjene« i »Na vezu vjetrova«. Predsjednik Gradskog vijeća Novalje Aleksi Škunca kaže da Dabo »često odleti u poeziju, ode u drugu kozmičku brzinu pa ga usmjeravam«. Sam Dabo prepun je biblijskih i općih citata. Omiljeni su mu: Horizonti pripadaju ljudima širokih pogleda i »U rijeci istine svatko se kupa gol«. Nekoga će to zabaviti, a netko to smatra profaniranjem umjetnosti. Zovu ga i Napoleonom, ima kažu tešku komunikaciju i narav, izletjet će mu svašta iz ustiju, a onda će kako kažu postati umiljat kad osjeti da malo gubi tlo pod nogama i da mu treba usluga. Jedino što u životu nije bio pa da u muškom svijetu uspješno zaokruži priču je – ratnik. U vojsci je, kažu Novaljci koji su bili u Domovinskom ratu, bio u logistici. Ima Dabo i svoje strahove, posebno od letenja avionom. Fobiju je razbio nedavno, leteći s Mamićima i Dinamom na neke utakmice Lige prvaka. U Moskvu pred par godina, dok je strah bio veći od razuma, nije želio. Iako je trebao, kako se hvalio, sve do Kremlja…

  I sad dolazimo do Sulejmana. Simbolika složenog odnosa neprikosnovenog turskog vladara i njegovog najbližeg suradnika i vojskovođe, vezira Ibrahima, dosta je vjerno preslikana i u novaljsku stvarnost. Sulejman je uspio zauzdati Ibrahimove ambicije, no ipak je pitanje može li se Ivan na isti način i s istim efektom suprostaviti Anti. Dabo protiv Dabe, politički je sukob u istoj stranci, ali slijedi i predizborni. Tako je Novalja postala vjerojatno jedan od najzanimljivijih gradova u kojem se jasna polarizacija »za i protiv« gradonačelnika osjeća na svakom koraku.

Politički teškaš

Pitanje svih pitanja je hoće li mlađi i poletniji Dabo postati novi novaljski gradonačelnik, za što ipak mora srušiti starijeg Dabu, političkog teškaša s brojnim mečevima u rukama, koji možda broji zadnje mjesece svog političkog života u kojem je nesumnjivo podignuo Novalju od malog ribarskog mjesta u primorski gradić s izgrađenom infrastrukturom, (preko)brojnim apartmanima i Zrćem kao top destinacijom partijanerskog turizma, koji je grad proslavio u svjetskim okvirima, ali je sve brojnijim građanima stvorio probleme u normalnom funkcioniranju života u ljetnim mjesecima. Osim dvojice Daba, s jakom podrškom SDP-a za gradonačelnika se natječe i začetnik Zrća, suvlasnik obiteljskog hotela »Boškinac« Boris Šuljić.

  U predizbornoj trci koja je započela počinju se pomalo se gubiti i živci. Dosad neprikosnoven, Ivan Dabo Đono počeo je i s udarcima ispod pojasa. Tako bar smatra Ante Dabo, kao i on član HDZ-a koji nam je rekao kako gradonačelnik Dabo njega i njegovu obitelj, potpuno nekorektno i neutemeljeno, svrstava u ljevičare te da tako šteti vlastitoj stranci HDZ-u!

Nosio je štafetu

– Ja kao HDZ-ovac, znači, po njemu surađujem s komunjarama, iako u vrijeme komunizma nisam imao ni zdravstveno osiguranje jer sam bio u sjemeništu. Morao sam koristiti tuđu zdravstvenu iskaznicu. Za razliku od mene, on je 80-ih posljednji na otoku nosio Titovu štafetu! Bio je predsjednik omladine Novalje i sekretar Saveza socijalističke omladine Hrvatske za cijeli otok Pag! To je gradonačelnik Novalje, kaže Ante Dabo. Gradonačelnika kritike oko nacionalne osvještenosti neće poštedjeti ni HDZ-ovac Zlatko Vidas Šerif, koji mu je čak bliski rođak!

  – Ma što Dabo priča! Sjećam se 15. rujna ’89. Nas tridesetak je pjevalo Ustani Bane i Vilu Velebita. Došao je Dabo i prekinuo pjesmu. Rekao nam je da imamo lijepe dalmatinske pjesme pa nek’ njih pjevamo, kaže Šerif. No gradonačelnika Dabu bespoštedno brani još jedan Dabo. Anton Kirin Dabo! Jedan od osnivača HDZ-a među kojima uz bok stavlja i gradonačelnika.

  – Sjećam se tih vremena. Sjedili smo u hotelu »Loža« i pratili situaciju. Svima nam je bila puna kapa onog režima u kojem glavu nismo smjeli dignuti. I Dabo je otpočetka bio s nama. Jednom su nam neki današnji SDP-ovci poslali poruku da ćemo za koji dan završit u zatvoru. Možda dođe trenutak da kažem tko su oni, kaže Anton Kirin Dabo.

  Unatoč njegovoj obrani časti i ugleda gradonačelnika Dabe, a u to valjda spada i to da mu se nije mogao sjetiti omladinske političke prošlosti, prilično je očito da je gradonačelnik Dabo u kratkom vremenu tijekom osamdesetih, kako primjećuju Ante Dabo i Šerif, od smjernog omladinskog funkcionera, koji je stajao na podiju ispod velike Titove slike, postao prvi i dosad jedini šef novaljskog HDZ-a iznad čije se glave uokviren smijao prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman.

Nije Napoleon

Anton Dabo Kirin, već desetljeće v.d. ravnatelja dječjeg vrtića čiji je osnivač Grad Novalja, kaže da ga smeta kad Đonu, gradonačelnika Dabu po nadimku, neki zbog autoritarnog stila vladanja nazivaju malim Napoleonom.

Ivana Dabu Đonu pune 20 godine kao ljuti protivnik, na svakom koraku, svugdje gdje je stigao, nesmiljeno je gazio Ivica Škunca. Sam se ponudio za izjavu o Đoni. Imao je potrebe nešto reći, ali to je bilo sve samo ne protiv Đone.   – Prije osam godina stvorili smo jednu nezavisnu listu s ciljem da imamo ekvidistancu između lijevih i desnih, s ciljem da se ne priklanjamo, da budemo balans. Prije četiri godine priključio nam se Boris Šuljić. Nametnuo ga je vrh SDP-a, Milanović i Linić. Izgubili smo poziciju koju smo imali. Šuljić je čovjek velikih ideja i malih ostvarenja. Zbog toga se osjećamo izigranima. Tako je i Ante Dabo izigrao Ivana Dabu Đonu. Ovaj ga je stvorio, najeo i napio! A sad bi Ante, koji je politički impotentan, postao gradonačelnik. To tako ne ide, kaže Škunca.   Ostali smo totalno začuđeni i zanimalo nas je odakle takva privrženost Đoni bivšeg ljutog neprijatelj.   Raspitali smo se i objašnjenje bi moglo biti ovo – Škuncina se kćer vjerojatno ženi za Đonovog sina. Čovjek ne želi političko neprijateljstvo u kući pa mijenja stranu. To je, uglavnom, pozadina Škuncinog preobraćenja, kažu nam dobro upućeni u ljubavne novaljske prilike.

  – On to nije. Al’ da je potrebna čvrsta ruka kad upravljaš, svejedno da li gradom, strankom ili firmom, to je potrebno. Kad si na tronu, donosiš odluke i imaš odgovornost. A Đono je odgovoran. Kad je došao za gradonačelnika, iza kuća smo imali kokošinjce i tovare. Sada živimo u blagostanju napretka, tih vremena više nema. Đono je imao viziju razvoja i uz njega smo se razvili. Ja sam psiholog po struci i mogu pretpostaviti kolika je frustracija onih koji bi ga nakon 20 godina njegove vlasti željeli nasljediti, ali im to neće uspjeti. Njegov tajnik Ante Dabo, čovjek koji je bio uz njega, trebao bi odustati od ovog što radi. Trebao bi reći da mu je žao. Trebao bi reći da je pokušao i nije uspio. I to bi bilo u redu. Za njega ima vremena za kandidaturu. Još je mlad, kaže Anton Dabo Kirin. Tvrdi, »svi se mi ovde dobro znamo, svi Dabe barem u četvrtom smo koljenu rođaci«. Sjedimo s njime u lokalnom restoranu, jedinom koji poslužuje hranu i usred zime. Vlasnik je… pogađate? Dabo! Opet Dabo! Samo, ovaj je Šime!

Boljeg neće biti

– Poručujem Anti Dabi i Borisu Šuljiću, Đonovim protivnicima na gradonačelničkim izborima: dečki, pustite Đona da na miru radi svoj posao, jer će nam svima biti bolje. Najlakše bi bilo sada preuzeti Novalju kad je Đono sve napravio: industrijsku zonu, autobusni kolodvor, infrastrukturu, uredili su se trgovi, uredilo šetalište, gradski arhiv, katastar… Đono još uvijek ima volje i snage, kaže ugostitelj Šime Dabo.   Njegove glavne protivnike, Anti Dabu i Borisa Šuljića, neki agitatori gradonačelnika Ivana Dabe smatraju destruktivnim.   – Ni privatno ni poslovno nisu napravili ništa. Oni su negativci. Đono je bolji od njih. Pa taj Ante Dabo, šta on priča! On je kriv za apartmanizaciju Novalje! Tu je zaradio velike novce! A Šuljić? Taj je nelegalno ušao u posjed Hrvatskih šuma na Zrću. Tamo je napravio prvi otvoreni disko klub na Jadranu od kojega još uvijek živi. Ali mu to ne smeta da javno bude i protiv Zrća i Đona! Šuljić? On više i nije vlasnik hotela »Boškinac«. Tamo je 57 posto vlasnik neki Slovenac. I sad je Šuljić kao uspješan«, kaže Mladen Zeneral.   U istom lokalu, okupljalištu uglavnom Đonovih pristaša, nalazim i na Ivana Kustića iz sela Kustići koji spadaju pod Novalju.   – Ni Francuska nema što mi imamo, što nam je Đono napravio! Do svojeg vinograda, kroz polje, ja se k’o gospodin vozim asfaltiranom cestom! Sto posto zaslužuje novi mandat. Od kada je ovoga otoka, za Pag nitko više od njega nije napravio, kaže Kustić. Riječi pohvale gradonačelniku će uputiti i Ivan Zubović. »Boljega nikada neće biti. Bez veze ga napadaju. On je pristojan čovjek. I pošten, prije svega«.   Neki će reći da je poštenje u političara rastezljiv pojam, toliko rastezljiv da ono što običnom građaninu nije dozvoljeno, za političare se podrazumjeva. Pa tako očito nikome nije ni čudno ni sumnjivo ni intrigantno što pošten čovjek poput Ivana Dabe Đona ima imovinu tako veliku da bi u vlasništvu običnog čovjeka Poreznoj upravi crvena lampica titrala 24 sata na dan. No, quod licet Jovi, non licet bovi. Ili, što je dozvoljeno Jupiteru, nije dozvoljeno volu.    

Kreativan kuhar

Ivan Dabo zvani Đono, po struci kvalificirani kuhar, a u tom je poslu bio dobar, spretan, marljiv i kreativan, do ulaska u politiku početkom devedesetih radio je u hotelu Liburnija. Dotad je stekao za paške prilike ne osobito veliki imetak: od oca poljoprivrednika dobio je mali teren od 450 četvornih metara blizu centra na kojem je napravio malu kućicu s dva apartmana i stanom. U samo dvadeset godina gradonačelničkog mandata, bez vidljivih tragova bilo kakve roditeljske ostavštine kojom se mogla financirati gradnja, Dabina kuća nekoliko je puta povećala svoje gabarite. Sada je to vjerojatno jedan od najvećih apartmanskih objekata u Novalji. Sastoji se od sedam velikih apartmana i tri etažna stana. Ukupna površina deset stambenih jedinica u Dabinoj obiteljskoj kući iznosi nevjerojatnih 1030 četvornih metara. Naravno, građevinski teren više ne iznosi samo 450 nego 1.533 četvorna metra. U imovinskoj kartici novaljski gradonačelnik vrijednost svoje kuće, opremljene skupim materijalima što se izvana jako dobro vidi, procijenio je samo na 1,4 milijuna kuna! Nema sumnje, u dvadeset godina upravljanja Novaljom gradonačelnik je, kaže njegov stranački kolega iz HDZ-a Tomislav Vidušin, na zagonetan način stvorio imperij.

  – Sa svim službenim prihodima koje je prijavio, a zadnjih je godina to oko 144 tisuće kuna godišnje, nije mogao izgraditi ni petinu te kuće. Imovina koju je stekao nemjerljivo je veća od onoga što su on i žena mogli uprihoditi. Postavlja se logično pitanje odakle mu sve to. Neka objasni način financiranja svojih nekretnina, posebno zato jer mu ovaj objekt nije jedini, kaže Vidušin. I doista, Dabo je već par kilometara dalje, u smjeru prema Lunu, vlasnik pekrasne, po mnogima jedne od najljepših kamenih kuća na Pagu. Kuća se nalazi na predjelu koji se naziva »Dabovi stanovi«. Površina joj je čak 363 četvorna metra, izgrađena je u rustikalnom stilu tijekom 2006. i 2007., a vrijednost joj, prema mišljenju Tomislava Vidušina, višestrukovo premašuje u imovinskoj kartici navedenih 1,4 milijuna kuna. Sveukupno je vrijednost oba Dabina objekta u imovinskoj kartici, kao ih je on prijavio, 2,8 milijuna kuna. – Realno, vrijednost je nekoliko, četiri, pet puta veća. Svi vidimo taj nesrazmjer koji bi nadležne institucije trebale istražiti, kaže Tomislav Vidušin.