Naime, optuženima u ovoj inkvizicijskoj akciji »bogaćenja« hrvatskih umirovljenika prijete drakonske kazne pa bi tako nesretna Mirjana Rogić mogla platiti kaznu od 15 do 30.000 kuna, a zbog »surovog zločina« davanja djece na čuvanje osobi koja nema prijavljen obrt, mlade mame i njihove obitelji mogle bi u državni proračun uplatiti od 3 do 10.000 kuna!

I sve se to dešava u zemlji u kojoj se i crveni i crni, i crkva i ljevica brinu zbog toga što je malih Hrvata sve manje i kunu u nužnost promjene demografske slike. I sve to u, bijelom kugom možda najugoroženijem dijelu Hrvatske, području na kojem je posljednji popis stanovništva pokazao da je u deset godina izgubljen čak 3.161 stanovnik što je za 12 posto manje no 2001. godine! A u Delnicama dječje jaslice uopće i ne postoje.

Uz Mirjanu Rogić strah i ogorčenje vlada i kod prijavljenih mama koje potpuno opravdano ne razumiju kako ih se može kažnjavati stoga što su – brinule o djeci!

– Da li smo, sudeći po tim našim zakonima, trebali dijete zaključati u kupaonici i pustiti ga dok se ne vratimo s posla? Da li je bolje to, ili ovo što smo radile kad smo našle ženu koju znamo da nam čuva dijete, pita jedna od majki, a druga, koja se nedavno sa suprugom iz Rijeke vratila u Delnice najavljuje kako će ubrzo promijeniti životnu sredinu i vratiti se u Rijeku. Tamo inspektori neće trčati za njima.

Mirjana Rogić, žena koja će uskoro na sud (ako se slučajno ne odazove – dovest će je policija) punih je trideset godina radila u nekadašnjom drvoprerađivačkom poduzeću »Jela« koje je sredinom devedesetih pojela privatizacija i pretvorba (gdje su tad, kad su pljačkani milijuni, bila državna tijela i svi ti silni inspektorati??)

Nakon što je izgubila posao neko je vrijeme provela na Zavodu za zapošljavanje teško spajajući kraj s krajem jer je u četveročlanoj obitelji radio jedino suprug Josip, a kći Bojanu i sina Ivana trebalo je školovati. Čuvati djecu počela je pred tri godine i to, kaže, slučajno.

– Nikad nisam voljela biti besposlena pa sam pred tri godine prihvatila ponudu moje poznanice da im pričuvam dijete dok oni rade. Čim sam počela vidjela sam da je to divno, zaljubila se u to dijete, a i ono je postalo vezano uz mene pa mi sve to skupa i nije bio neki posao, nego veliko zadovoljstvo. Kad mojoj poznanici nakon nekoliko mjeseci više nije trebalo čuvati dijete bilo mi je žao, ali su se ubrzo javili drugi ljudi koji su čuli da sam čuvala to dijete. I tako sam počela čuvati djecu svojih prijatelja i poznanika i to ponajprije jer zaista uživam u djeci, volim biti s njima i ništa mi nije bilo teško. Strah me je da je prijava došla od osobe koja misli da sam ja zarađivala velike novce, a stvarnost je potpuno drugačija.

Ne samo da sam neki put tu djecu čuvala na nekoliko sati bez ikakvog plaćanja, već nikad nisam ni sakrivala da čuvam djecu prijateljima. Redovno smo šetali ulicom, igrali se s njima vani… Kad su mi na vrata došli inspektori i kad mi je došlo rješenje o gospodarskom kriminalu zaista sam doživjela šok i stalno o tome mislim jer mi nije jasno što sam to napravila krivo i kako je moguće da nam se prijeti ovako visokim kaznama«, govori Mirjana Rogić

Cijeli je slučaj vrlo neugodan i sa niza drugih gledišta. Naime, nadležna inspekcija nedvojbeno je radila po zakonu, a pravo je pitanje hoće li tako i dalje nastaviti. Jer, javna je tajna da »tete na crno« rade posvuda. Hoće li sada nadležne inspekcije nastaviti svoj rat protiv »pohlepnih umirovljenica« i u ostalim sredinama. Hoće li biti novih upada u stanove u Delnicama? Crikvenici? Rabu? Zaprešiću? Sisku? Zagrebu? Ako ih ne bude znači li to da nadležne inspekcije ne rade dobro svoj posao.

Ako je tako, zašto dobivaju plaću? I napokon, ako se kola slome samo na Mirjani Rogić te ako ona plati ona dvoznamenkastu kaznu, hoće li imati pravo zatražiti zaštitu jer brojne druge »tete na crno« rade i dalje i nitko ih ne kažnjava?

Opširnije u tiskanom izdanju Novog lista u petak, 27. travnja, 2012.