RIJEKA Stanovnici Istre i Primorja koji su imali sreće da u 20:33 sati 16. listopada pogledaju u nebo, zaista su imali što vidjeti –  čak osam sekundi nebom je letjela »vatrena kugla«. Nije se, međutim, radilo o NLO-u ili maštovitoj halucinaciji, već je negdje u zaleđe Crikvenice doletio ni manje ni više no – meteorit.  

Njegov pad snimile su mnogobrojne kamere iz mreže takvih uređaja postavljenih na mnogim lokacijama u Hrvatskoj, no kako nam je pojasnio voditelj zvjezdarnice u Višnjanu Korado Korlević, njegov tim tek pokušava još više suziti područje na koje je meteorit mogao pasti.

– Kamere su zabilježile njegov ulazak u atmosferu – počeo je svjetliti na visini od 90 km, nad točkom koja se nalazi na pola puta izmedju Ravene i Malog Lošinja. Prema površini se spuštao pod kutom od 30 stupnjeva i svjetlio je 8 sekundi. Kako je iznad Kvarnera bilo oblačno, događaj su snimile samo kamere izvan tog područja – u Ferrari, Malom Lošinju, Puli i Višnjanu. Vatrena kugla se gubi sa snimki na visini od 28 km, u vertikali 2 km istočno od Malinske. Prema našim procjenama meteorit je pao u zaleđe Crikvenice, približno na plohu Crikvenica – Selce – Bribir – Grižane, izvjestio nas je Korlević dodajući da čekaju snimke iz Češke koje su možda bolje uhvatile pad, te još uvijek prikupljaju podatke o brzini vjetra i tlaku zraka koji je u tom trenutku zabilježen, kako bi još preciznije mogli pretpostaviti točku pada.

U međuvremenu Korlević apelira na građane da ukoliko idu šetati tim područjem obrate pozornost na tlo i pomognu astronomima da pronađu meteorit i tako pomognu znanstvenim istraživanjima po kojima je hrvatska ekipa s bazom u Višnjanu poznata u svjetskim krugovima. Kamenčić iz svemira koji je »preživio« prolaz kroz atmosferu trebao bi biti veličine jajeta, sastavljen iz  tvrdog materijala i potpuno crne boje. Pronalazak meteorita mogu »prijaviti« na telefon Zvjezdarnice Višnjan: 052 449 212. 

Hrvatska meteorska mreža, inače nastala je prije 5 godina i čine je 32 video kamere raspoređene na teritoriju Hrvatske kojima upravlja ili koordinira pedesetak dragovoljaca. Godišnje se u prosjeku zabilježi oko 6 ovakvih padova, no neki od meteorita su toliko mali da ih astronomi ni ne traže.

Za svaki meteorit za koji putem količine svjetla koje proizvodi dok pada, utvrde da je veličine jajeta ili veći, obavezno izlaze na teren. Jedan od takvih »produktivnijih« padova dogodio se prošle godine iznad Križevaca kad je palo više takvih komada, no astronomi su uspjeli prikupiti tek nekolicinu. 

Potraga međutim, mora biti što žurnija, jer se, kako nam je pojasnio Korlević, radi o materijalima koji nisu bili u doticaju s vodom, te jednom kad se na Zemljinom tlu »napiju« vode, počinju pucati. Svaki meteorit koji se pronađe, šalje se na daljnje analize, čime se prikupljaju iznimno važni podaci na području istraživanja svemira.