SPLIT – U petak je posljednji (jedva) preživjeli brod austrougarske ratne mornarice, danas trajno zaštićeno kulturno dobro, 118-godina stara “Istranka”, korak bliže spašavanju potpune propasti. No, kao što je i povijest toga broda puna slavnih dana, ali i onih manje spektakularnih, tako i akcija spašavanja luksuznog broda carske obitelji Habsburg i admiralske jahte, kojeg su tijekom Drugog svjetskog rata Talijani preuredili u neuglednu topovnjaču, ima uspone i padove. Još uvijek se nalazi uz rivu preko puta Sjeverne luke, akcija spašavanja napreduje, ali kod ovakvih slučajeva uvijek postoje “nepredviđene okolnosti”. No, kako doznajemo od ravnatelja Hrvatskog pomorskog muzeja u Splitu Stjepana Loze, skoro će se “prekinuti ovo neodrživo stanje i spasiti kulturno dobro vađenjem na suho”.

– Plan je nakon vađenja Istranke iz mora očistiti brod mehanički, zatim desalinizirati i obaviti primarnu zaštitu, a tijekom radova i kasnije će se izraditi konačni plan obnove broda. Po meni Istranku ni trebalo obnoviti sredstvima EU fondova, nigdje u Europi ne postoji brod slične povijesti. Što se tiče obnove, smatram da imamo stručnjake u hrvatskoj brodogradnji sposobne za kvalitetnu restauraciju Istranke – tijekom posljednjeg desetljeća i više, razvila se ta disciplina, dobrim dijelom upravo i zahvaljujući Istranki na čijoj akciji spašavanja su se angažirali brojni entuzijasti, ali i Hrvatski pomorski muzej i država. – kazuje nam Lozo, istovremeno pokušavajući koordinirati poteze ekipe zadužene za izvlačenje Istranke iz mora.

Posljednjih desetljeća Istranka je bila daleko od starih brazdi slave. Sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća brod su od tadašnje Union Dalmacije kupili splitski poduzetnici Duje Krstulović i Stipe Tolj namjeravajući ga pretvoriti u ploveći hotel, no godine i godine je proveo kao brod restoran uz splitsku Rivu. Zatim je prodan talijanskom industrijalcu, a situacija se dodatno zakomplicirala nakon što je vlasnik Gianfranco Cozzi preminuo, a Istranka nastavila trunuti na vezu u brodogradilištu Vranjic da bi koncem 2007. godine i potonula. Od tada traje borba za spašavanje Istranke, iz mora, ali i onog figurativnog, kako bi ostala na ovoj strani Jadrana, ostala dio pomorske povijesti.

Sagrađena je u tršćanskom brodogradilištu 1896. godine po narudžbi nadvojvode Karla Stephana von Habsburg-Lothringena, nećaka cara Franje Josipa I. Čelična jahta duga 44 metra i široka 6,2 metara u škveru je porinuta kao “Ossero”, po mjestu Osoru i tjesnacu između Cresa i Lošinja. Istranka, tada Ossero, bila je brod komodora carskog jahtnog kluba osnovanog 1891. godine u Puli, a članovi kluba su bili plemenitaši, predstavnici europske elite i najuglednijih obitelji. Na Istranki su austrijski nadvojvoda Franjo Ferdinand i njemački car Vilim II dogovarali početak Prvog svjetskog rata. Privatnom carskom jahtom 1914. godine na vojne manevre išao je Franjo Ferdinand, da bi nakon atentata u Sarajevu na tada “Dalmatu” bili prevoženi lijesovi s prijestolonasljednikom i suprugom Sofijom.