Mjerači kakvoće zraka određuju životni ritam Slavonskog Broda i šire okolice / D. Kovačević
Nedavni razgovor hrvatske predsjednice s ruskim ministrom vanjskih poslova Brođanima je ulio još jednu nadu, ali tek treba vidjeti hoće li osmogodišnji smrad napokon nestati, ili će grad na Savi i dalje živjeti u ritmu očitavanja stanica za mjerenje kakvoće zraka...
Je, oduvijek smrdi – kaže nam umirovljenik Jozo Babić iz Slavonskog Broda. Stoji dokono pred svojom kućom na kraju ulice Stjepana Radića, ruke u džepovima, izašao, kako se to u Slavoniji kaže, »malo na kapiju«. Pred kućom ograda, pred ogradom ulica, pa mala tratina, i nasip Save. A preko rijeke, kroz ogoljele grane vrba uz obalu, nazire se čelična grdosija, rafinerija nafte u Bosanskom Brodu.
Nekoliko je stotina metara od Jozine kuće od rafinerije, a on s obitelji živi ovdje gotovo pola stoljeća.
»Ovu sam kuću sagradio 1972. I je, ima dosta smrada. Nekad ima, nekad nema. Kad vjetar, recimo, južni, odavde« – pokazuje rukom – »zna smrd’t, uj’tro, kad ustaneš, uf, bože sačuvaj…«.
A opet, Jozo ne može tvrditi da je itko od poznanika obolio baš od rafinerijskoga onečišćenja. Ne može, s druge strane, tvrditi ni da nije.
»Ne znam baš. Ako čovjek ima zdravstvenih problema, ne zna od čega dođu. Ovome pluća, onome srce, ne znaš od čega. U mene, evo, obol’li kukovi, pa mor’o operirat’, a ne znaš od čega – jel’ od posla, jel’ od tereta, jel’ od lijepog života…«.
Na to misli Mladen Sudar, koordinator građanske inicijative »Brođani za Brod«, kada za naš list objašnjava kako je teško ljudima objasniti da onečišćenje iz rafinerije uistinu jest ozbiljan zdravstveni problem, i za pojedince, i za zajednicu.
– Najveći je problem uvjeriti ljude da to nije bezazleno, nego da je ozbiljna prijetnja zdravlju nas i naše djece. Nakon rata, rafinerija je otvorena prije osam godina, i sigurno će mnogi osjetiti posljedice zagađenja. Problem je u tome što ta vrst onečišćenja ne izaziva trenutne posljedice, nego djeluje dugoročno, kazao je Sudar novinarima našeg lista kada su u petak stigli u Slavonski Brod, jednoga od onih dana kada su mjerne postaje pokazivale dopuštene koncentracije onečišćujućih čestica.
Inicijativu Brođani za Brod podržale su mnoge ekološke udruge.
– Javio nam se Vjeran Piršić iz Eko Kvarnera, Zelena akcija, podržali su nas iz Osijeka, Novog Sada, Banja Luke, Tuzle, Sarajeva… Postoji, rekao bih, zajednička priča u nastojanju da se osvijesti da je zdravlje najvažnije, kazao nam je Mladen Sudar, napominjući kako zagađenje iz brodske rafinerije prijeti više od stotinu tisuća stanovnika brodskoga kraja s obje strane Save.
No, iz Bosanskog Broda – šutnja.
– Postojala je svojedobno skupina koja se pokušala boriti, ali neki od njih zaposlili su se u rafineriji, pa je sve stalo. Štoviše, gradonačelnik Bosanskog Broda nedavno je na televiziji izjavio kako su se oni navikli na smrad, pa da se trebali naviknuti i mi, s hrvatske strane Save. Upravo tragična izjava, jedna od njegovih najžalosnijih dosad. Imam dojam da je pod pritiskom, totalno podilazi rafineriji, objašnjava Sudar.
Kazao nam je kako je bilo pokušaja da aktivisti građane Slavonskog Broda motiviraju da prestanu kupovati gorivo u Bosanskom Brodu.
– Svakog mjeseca, više od trideset tisuća automobila sa slavonskobrodskim tablicama kupuje gorivo u Bosanskom Brodu, jer je gotovo dvije kune jeftinije. Natoči li svatko za tristo kuna, to je 120 milijuna kuna godišnje samo od slavonskobrodskih tablica na prijelazu u Brodu. A ostali prijelazi: Stara Gradiška, Orašje, Šamac…? I mi Brođani financiramo rafineriju koja nas truje, moramo toga biti svjesni. Pokušali smo ljude pozvati na bojkot, ali silna negativna reakcija nas je odmah odvratila: ljudi kažu da ne kane rješavati problem koji ni država ne uspijeva riješiti. Kažu, ‘Puno vrijedi mojih dvjesto ušteđenih kuna’. No ja ne mislim tako. Civilni aktivisti moraju ustrajati, državu moraju natjerati da reagira, a društvo da se mijenja, zaključuje Mladen Sudar.
No, u Slavonskome Brodu ima i sugovornika koji neslužbeno napominju kako bi bilo zanimljivo usporediti kakvoću zraka u Brodu s onom u Sisku, Zagrebu, Rijeci…
– Zašto nitko ne usporedi prosječne godišnje vrijednosti kakvoće zraka u tim gradovima, pa da vidimo je li u Brodu uistinu najlošije? Ne tvrdimo da se problem Broda umjetno napuhuje, nikako, naravno da Brođane treba zaštititi od smrada i lebdećih čestica, ali ne bi li se svi trebali zainteresirati i za svoje vlastite sredine? SlavonskiBrod jest pogođen, ali ima i drugih gradova u Hrvatskoj kojima prijeti zagađenje, pa neka novinari istražuju, a aktivisti uzbunjuju, poručuju iz Slavonskog Broda.
Lebdeće čestice i sumporovodik
Dvije su ključne onečišćujuće tvari iz rafinerije u Bosanskom Brodu: sumporovodik, po čijem je smradu Slavonski Brod postao loše popularan, i lebdeće čestice koje nastaju izgaranjem mazuta, a nemaju mirisa niti ostavljaju traga, barem ne vidljivoga i kratkoročnog. No one su mnogo opasnije: »Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) dokazala je da više ljudi obolijeva i umire u sredinama s prekomjernom koncentracijom lebdećih čestica u zraku. One su najveći problem i kod nas u Brodu.
Prema podacima WHO-a, u takvim sredinama sedamdesetak posto ljudi izloženo je većoj opasnosti od oboljenja krvožilnog sustava«. Istodobno, priznaje Sudar, kod takvih je bolesti u svakom pojedinom slučaju vrlo teško dokazati konkretan uzrok, što negatorima onečišćenja otvara prostor čak i za ovakvu vrstu »argumentiranja«: jedan lokalni dužnosnik, prepričao nam je Sudar, ekološke je aktiviste uvjeravao da rafinerija ne onečišćuje, posluživši se i ovakvim pitanjem: »Kod nas ljudi roštiljaju, možda je to uzrok?«.
– Katkad nas šokira razina nerazumijevanja problema, napominje Sudar.
Foto. D. KOVAČEVIĆ
Drugi je problem smrad sumporovodika.
– On nije toliko opasan, ali je neugodan, čini grad manje atraktivnim mjestom za život. Kad ljudi odlaze, a mnogi odlaze, smrad iz rafinerije navode kao dodatni argument, napominje aktivist.
Tako to traje sada već osam godina, otkad je rafinerija, nakon poslijeratne obnove i prodaje ruskome vlasniku, opet počela raditi.
– Godinama već govorimo i uvjeravamo. Mnogo je ekoloških inicijativa već pokrenuto, ljudi bi krenuli s entuzijazmom, a onda se umorili i odustali. Nismo još sasvim zadovoljni, ali imam osjećaj da smo napokon uspjeli objediniti sve razine politike, i građane, i aktiviste, što je bilo silno teško, kaže Sudar, čija je inicijativa u studenome prošle godine u Slavonskom Brodu uspjela organizirati masovni prosvjedni skup.
I jesu uspjeli, ako je suditi prema dosadašnjim reakcijama političara. Predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović nedavno je u Münchenu razgovarala s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejem Lavrovim, i tom su prilikom, prema njezinim riječima, dogovorili rješenje problema onečišćenja bosanskobrodske rafinerije: u Bosanski Brod treba iz Hrvatske dovesti plinovod, spojiti rafineriju na plin, i tako će najveći dio onečišćenja prestati, jer rafinerija sada rabi mazut, čije izgaranje stvara lebdeće čestice. U petak je Grabar-Kitarović te planove prepričala i političarima i aktivistima u Slavonskome Brodu. Poslije sastanka, izjavila je kako su Rusi spremni plinificirati rafineriju, što znači da je »postavljen politički okvir za rješenje problema«. Svi sudionici sastanka rekli su da su zadovoljni.
Tko je nadležan u Bosni?
Ali hoće li se uistinu išta dogoditi, tek se moramo uvjeriti. Slavonski Brod, naime, žrtva je svojevrsnog političkog apsurda: svi tvrde da problem žele riješiti što prije, godine prolaze, a grad smrdi li smrdi… Za naš su list iz banjalučke tvrtke Optima, vlasnice rafinerije u Bosanskom Brodu, u petak potvrdili da žele promijeniti gorivo.
– S obzirom da bi plinifikacija rafinerije mogla doprinijeti smanjenju emisija na minimum, najoptimalnije rješenje bilo bi izgradnja 8-kilometarskog plinovoda niskog pritiska, koji bi vodio s teritorija Hrvatske, i na koji bi se priključili naši proizvodni objekti, stoji u pisanom odgovoru Optime našem listu.
Mladen Sudar tvrdi, pak, kako im je hrvatska vlada potvrdila spremnost da riješi problem.
– Rekli su: ‘Dovest ćemo plin u Brod, neka preko Save samo kažu gdje će se spojiti’. U Ministarstvu zaštite okoliša i energije tvrde da tehničko rješenje postoji, posao može biti završen do kraja ove godine. E, ali… Ne može bez Bosne. A ondje – tko je odgovoran, tko nadležan? Je li ‘BH gas’ ili ‘RS gas’? S kim pregovarati, s državom, s Republikom Srpskom, s Federacijom…? Ja ostajem optimist, kaže nam Sudar.
»Politički okvir«, dakle, možda jest postavljen, ali hoće li u njemu nastaviti dominirati slika mjerne postaje za kakvoću zraka – od čijih iznosa Brođani ne prestaju strepiti – ili možda ipak, napokon, dokone šetnje lijepim nasipom uz Savu? To i dalje nitko ne može odgovoriti.
Business as usual
A dok to ne doznamo, »business as usual«.
– Smrad sumporovodika izaziva stres. Ako ne možete otvoriti prozor, ako ne možete prošetati vlastitim gradom, kvaliteta života značajno opada, kaže za naš list dr. Ante Cvitković, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije. »Premda nije do kraja razjašnjena štetnost izloženosti dugotrajnim povišenim koncentracijama sumporovodika, vi ne možete živjeti normalno u sredini u kojoj ne možete otvoriti prozor«, dodaje.
U suradnji s Ministarstvom zdravstva, brodsko-posavski zavod prošle je godine započeo petogodišnji projekt analize broja pacijenata koji se javljaju hitnim službama po danima, ovisno o zagađenosti zraka.
Foto. D. KOVAČEVIĆ
– Obradili smo podatke za prvih osam mjeseci prošle godine. Pronašli smo slabu pozitivnu povezanost između povišenih koncentracija lebdećih čestica s brojem intervencija i pacijenata. To znači da smo našli slabu povezanost, odnosno da je broj pacijenata i hitnih intervencija veći u dane kad su lebdeće čestice iznad dopuštenih vrijednosti, kazao nam je Cvitković, dodajući kako će pouzdanost podataka rasti s dužim vremenom promatranja.
U sklopu istoga istraživanja, Zavod za javno zdravstvo uspoređivao je plućni kapacitet 250 stanovnika koji žive dva kilometra od rafinerije s 250 onih koji žive sedam kilometara dalje.
– Razlika u plućnome kapacitetu nismo pronašli, kaže Cvitković.
No, na istim su lokacijama i anketirali stanovnike, pa se pokazalo da su manje zadovoljni oni koji žive bliže rafineriji, jer ih, uz ostalo, smeta smrad iz postrojenja. Cvitković kaže kako će SlavonskiBrod, »prema preliminarnim pokazateljima, vjerojatno i u 2016. godini biti označen kao područje s drugom kategorijom kakvoće zraka, što znači da je zrak onečišćen«.
Dodatni je problem u tome što su zakonska ograničenja za čistoću zraka u Bosanskome Brodu i BiH bitno blaža nego u Hrvatskoj, pa ono što se u BiH smatra čistim, u Hrvatskoj se smatra zagađenim zrakom. Slavonski Brod, uza sve ostalo, očito je žrtva i toga administrativnog apsurda. A dok se apsurdi ne razriješe – koliko će još činovnika opasno zagađenje moći pripisivati tome što »ljudi kod nas roštiljaju«?
