Od planiranih 338 škola, u postupku pokretanja postupka gradnje danas je njih – 15
ZAGREB Ministar znanosti, obrazovanja i sporta Željko Jovanović u treću godinu mandata ući će s teretom trosmjenskog rada u školama. Unatoč planu škologradnje po kojem je još 2012. godine modelom javno privatnog-partnerstva trebalo pokrenuti gradnju, dogradnju ili obnovu 338 škola, dan-danas više od 20 škola u Hrvatskoj i dalje radi u tri smjene. Od planiranih 338 škola, u postupku pokretanja postupka gradnje danas je njih – 15.
Isti razlozi
Uvođenje jednosmjenske nastave u svim školama očito nam je daleka budućnost. Planom 21 vladajuće koalicije predviđalo se da se gradnjom škola u srednjoročnom razdoblju na čitavom obrazovnom prostoru Hrvatske uvede jednosmjenska nastava, no model koji je to trebao omogućiti nije dao željenog rezultata. Model je bio zamišljen tako da privatni vlasnik financira izgradnju i dogradnju škole i održava je 30 godina, a troškove otplate rata snosi država u 55-postotnom iznosu, županije u 35-postotnom te gradovi i općine u desetpostotnoj visini. Nakon toga rok objekt postaje javno vlasništvo. Lokalne vlasti, kao osnivači škola, trebale su ući u taj projekt i potvrditi da pristaju da se iskazane potrebe za 338 projekata realiziraju na taj način. Ukupni je investicijski okvir za gradnju novih škola trebao težiti 6,2 milijarde kuna, a iz Vlade se najavljivalo da bi se već do kraja 2012. godine prema modelu JPP-a moglo pokrenuti trećinu tih investicija u vrijednosti od dvije milijarde kuna.
338 škola planirano u Vladinom programu
126 objekata nije dobilo suglasnost MZOS
118 objekata bez tražene dokumentacije
15 objekata ušlo u program JPP-a
Centar za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI) dobio je ulogu vođenja i koordinacije projekata javno-privatnog partnerstva, te je održao niz operativnih sastanaka sa odgovornim osobama u svih 20 županija i 30-tak većih gradova u Hrvatskoj. Lokalnim su vlastima prezentirali koncept i karakteristike modela JPP-a, kao i hodogram njegove realizacije. Strateške odluke lokalnih zajednica su, međutim, izostale, a razlozi su – kažu u CEI-u – uglavnom isti.
– U prijavama projekata najčešće je bilo problema s neriješenim imovinsko-pravnim odnosima na zemljištu, bilo je projekata koji nisu mogli dobiti suglasnost ministarstva jer nisu odgovarali Državnom pedagoškom standardu, odnosno mjerilima za prostor i opremu koju DPS propisuje, a bilo je i jedinica lokalne samouprave koje su nakon prijave projekta prekinule suradnju i više se nisu odazvale na poziv da dostave potrebnu dokumentaciju, kaže Krešimir Katranček iz CEI-a.
Čak i u županijama koje su krenule u program JPP-škologradnje moglo bi, međutim, biti problema, tvrdi predsjednik školskog sindikata »Preporod«, Željko Stipić.
– Dobro je da se od JPP-a u školstvu odustalo, jer se bojim da će oni koji su krenuli u to tek plaćati posljedice loše odluke, veli Stipić. Problem je, kaže, što praktički nitko ne vodi računa o demografskim pokazateljima, pa se ide u gradnju škola u kojima bi za deset do 15 godina broj učenika mogao bitno opasti. – Ministarstvo plaća škole po učeniku, a ne po kvadratu, i moglo bi se dogoditi da na kraju bude problema s financiranjem takvih zgrada, veli Stipić.
Nije presporo
Prema podacima CEI-a, od 338 školskih objekata iz vladinog programa, gradovi i županije dosad su prijavili ukupno 139 školskih objekata. Za njih 118 nisu dostavljene tražene informacije u pogledu imovinsko-pravnih odnosa, projektne dokumentacije, dozvola, čak 126 objekata nije dobilo suglasnost ministarstva na idejni projekt, a u tri su slučaja lokalne zajednice odustale od škologradnje po JPP modelu. Kako napominju u CEI-u, pet školskih objekata ostalo je izvan JPP-a zbog nedostatne kapitalne vrijednosti i nemogućnosti konsenzusa grada i županije.
»Bijeg« od EU
– Iako je Programom Vlade iz travnja 2012. godine utvrđeno da Hrvatska preuzima 55 posto najamnine po svim JPP projektima u školstvu s »liste od 338 škola«, donošenje odluka predstavničkih tijela povezano je s preuzimanjem preostalog dijela financijskih obveza u narednih dvadeset-trideset godina. Stoga je proces odlučivanja u županijama i gradovima prilično spor što je sa stajališta MZOS-a i razumljivo – objašnjavaju u resornom ministarstvu.
Prema Državnom pedagoškom standardu, sve bi škole u Hrvatskoj trebale raditi u jednoj smjeni do 2017. godine. U Hrvatskoj, u međuvremenu, još uvijek 17 osnovnih i desetak srednjih škola radi u tri smjene. U dvije smjene radi 57 posto osnovnih i čak 64 posto srednjih škola, dok u jednoj smjeni radi 41 posto osnovnih škola. No, dok škole koje rade u tri smjene ne mogu pronaći praznu učionicu za bilo kakvu dodatnu aktivnost, škole koje rade u jednoj smjeni uopće ne koriste prednosti koje imaju. U većini takvih škola vrata zgrade zaključavaju se u 14 sati, po završetku prijepodnevne nastave, a školski prostor koji je drugim školama nedostižan, ovdje stoji beskoristan. Već se godinama govori o uvođenju cjelodnevne nastave kakva se prakticira u Europskoj uniji, gdje nastava traje do 17 sati, što za rezultat ima obavljene sve »domaće« zadaće, a djeca školske torbe ne moraju nositi kući. Međutim, škole u Hrvatskoj koje za to i imaju uvjete, ne koriste ih.
