Želite li raditi do 67. godine života? Sindikati s novim referendumom ne žele napraviti grešku u koracima

Prikupljanje potpisa protiv »outsourcinga« 2014. godine / Snimio Davor KOVAČEVIĆ

Ne želeći napraviti niti jednu grešku u koracima, sindikati će pričekati da se donese set novih mirovinskih zakona

Tri reprezentativne sindikalne centrale – Nezavisni hrvatski sindikati, Savez samostalnih sindikata Hrvatske i Matica hrvatskih sindikata – u velikim su pripremama.

Čim malo popusti zima kreću s referendumskom inicijativom kojom će nastojati srušiti sporne odredbe budućeg mirovinskog zakona, prije svega onu o povećanju životne dobi za odlazak u mirovinu do 67. godine.

Pripreme za veliku akciju već su se zahuktale, no ne želeći napraviti niti jednu grešku u koracima, sindikati će pričekati da se set novih mirovinskih zakona donese. Dijelovi tog zakonskog paketa neće stupiti na snagu odmah, tako da za pokušaj njihova rušenja ima dovoljno vremena. Ići na prikupljanje potpisa između dva zakonska čitanja, kada se ne zna u kojoj će mjeri prijedlozi biti mijenjani, i što će, uostalom, Sabor izglasati, bilo bi ravno samoubojstvu. Svjesni su sindikati, naime, da bi im Vlada, bez obzira kako formulirali pitanje ili pitanja referendumske inicijative, mogla uzvratiti izmjenama zakona koje bi ta pitanja bacila u vodu, a akciju uništila.

Tri uspjele inicijative

U posljednih 27 godina građani Hrvatske tri puta su izlazili na referendum na nacionalnoj razini. U svibnju 1991. godine organiziran je referendum o hrvatskoj samostalnosti, u siječnju 2012. o pristupanju Europskoj uniji, dok je godinu dana kasnije organiziran referendum o ustavnoj definiciji braka. Istodobno, pokrenuto je desetak referendumskih inicijativa. Niti jedna od njih nije rezultirala organiziranjem referenduma. Više je razloga za to, ili nije prikupljeno dovoljno potpisa, ili su utvrđene proceduralne greške, ili referendumska pitanja nisu bila usklađena s Ustavom… Međutim, tri nacionalne referendumske inicijative, ipak su uspjele skupiti dovoljan broj glasova. Unatoč tome referendumi nisu bili raspisani. Tim uspjelim referendumskim inicijativama zajednički je nazivnik – sindikati. Oni su ili samostalno organizirali prikupljanje potpisa građana ili su im se u akciji pridružile organizacije civilnog društva.

Početkom ljeta 2010. godine, tada pet sindikalnih centrala, organiziralo je referendumsku inicijativu protiv izmjena Zakona o radu, odnosno dijela Zakona kojim je tadašnja vlast željela ukinuti odredbe o produženoj primjeni odredbi kolektivnog ugovora te skratiti otkazni rok za kolektivne ugovore. U propisanom zakonskom roku sindikati su prikupili rekordnih 717.149 važećih, odnosno priznatih potpisa podrške građana za raspisivanje referenduma o izmjenama Zakona o radu. Pod tim pritiskom Vlada je povukla sporne zakonske izmjene, dok je Ustavni sud donio odluku da su prestale postojati pretpostavke za održavanje referenduma.

»I danas mislim da se taj referenum trebao održati, jer naše pitanje nije bilo usmjereno na novi Zakon«, smatra Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata podsjećajući kako su i sami sindikati skinuli dio potpisa koji su bili nevažeći, a konačna priznata brojka bila je toliko velika da se Vlada morala zamisliti. Činjenica da sindikati nisu ustrajali na organizaciji referenduma, tada je mnoge potpisnike inicijative razočarala pa se i komentiralo kako su sindikati izdali građane. Takva mišljenja posljedica su političkog okruženja u kojem su sindikati pokrenuli akciju. Gospodarska kriza je bujala, građani su bili nezadovoljni tadašnjom vladom i mnogi su sindikalnu akciju prihvatili kao svojevrsni referendum kojim se ruši vlast. Stoga je mnogima bilo neshvatljivo da su sindikati »odstupili«, što zapravo nije točno. Oni su zbog jasnog razloga krenuli u referendumsku inicijativu, a ono što su tražili dobili su i bez raspisivanja referenduma, jer je vlada, kako će danas reći Sever, slijedom broja prikupljenih potpisa odlučila ublažiti štetu koju je napravila, a koju su svojom akcijom sindikati dodatno »ojačali«.

Autoceste i outsourcing

Da se sindikalna referendumska inicijativa protiv izmjena Zakona o radu pretvorila u izjašnjavanje protiv tadašnje vlasti, svjesni su u sindikatima, kao što su i svjesni da im je to pomoglo u ostvarivanju cilja. No, bez obzira što su im političke okolnosti u prošlosti pomagale, ističu najbitnije razloge za pokretanje inicijative.»Ključno je što je tema, za koje pitanje prikupljaš potporu. Zakon o radu je pitanje koje se tiče velikog broja radnika, jednako kao što su se i naše kasnije inicijative ticale velikog broja radnika«, ističe Mirela Boić, glavna tajnica Matice hrvatskih sindikata. I zakon o radu, i inicijativa protiv izdvajanja neosnovnih djelatnosti u javnom sektoru (outsourcing) koju je pokrenulo 17 sindikata iz javnog sektora, pa i akcija protiv monetizacije autocesta koju je uz dva cestarska sindikata i sindikalne centrale nosilo i sedam organizacija civilnog društva, teme su koje se tiču velikog broja građana. Tako će Boić istaknuti kako, kada je riječ o izdvajanju neosnovnih djelatnosti, građanima nije svejedno tko će čistiti bolnice i hoće li poštivati standarde, roditeljima školske djece nije svejedno tko će im kuhati… »Ljudi su u svim našim inicijativama prepoznali svoje interese«, veli Boić dodajući da je tako bilo i s monetizacijom autocesta za čiju smo izgradnju izdvajali svi. Istodobno, monetizacija je imala i užu priču koja se ticala zaposlenih u tom sustavu i njihove budućnosti u slučaju davanja autocesti u koncesije. No, i u slučaju izdvajanja neosnovnih djelatnosti, kao i monetizacije autocesta, opet, ne treba zanemariti onu političku stranu priče. Obje inicijative odigrale su se 2014. godine, jedna u lipnju (outsourcing), druga u listopadu (monetizacija autocesti), dakle godinu dana prije parlamentarnih izbora.

Vlast pod pritiskom

Tadašnja vlada, pak, oštrim mjerama štednje dobrano je potaknula nezadovoljstvo građana. Izdvajanje neosnovnih djelatnosti u javnom sektoru, kao i monetizacija autocesta bili su planovi za stabilizaciju proračunske bilance pa ne čudi reakcija građana. Protiv izdvajanja neosnovnih djelatnosti u javnom sektoru potpis je dalo preko 608,5 tisuća građana, dok je provjera utvrdila preko 547,8 tisuća ispravnih potpisa, daleko više od potrebnih 10 posto biračkog tijela. A iako je Ustavni sud utvrdio kako je referendumsko pitanje bilo neustavno, Vlada je ipak odustala od namjere sustavnog prebacivanja neosnovnih djelatnosti u javnom sektoru u privatne ruke.

Slično se zbilo i s monetizacijom autocesta. Sindikati i udruge civilnog društva prikupili su preko 530 tisuća potpisa građana, Ustavni sud je opet neustavnim ocijenio pitanje, ali vlast se pod pritiskom prikupljenih potpisa povukla.

»Naše akcije su bile uspješne, bez obzira na to što referendum nije raspisan, dobrim dijelom jer idemo s pitanjima koja diraju sve, a teme su važne. To ljude povuče. Osim toga, ljudima treba biti jasno za što daju potpis. Mi smo kod ranijih inicijativa na tome puno radili, jer ako imaš pitanje koje nije blisko, nećeš ni potpis dobiti«, zaključuje Mirela Boić ističući kako je organiziranje postupka prikupljanja potpisa i samo 15-dnevno prikupljanje u kojem treba dobiti povjerenje najmanje 10 posto biračkog tijela krvav posao. No, i ona i Sever složni su u tome da takav posao ponajbolje mogu odraditi sindikati zbog svoje organizacijske strukture. »Mirovinski sustav, istaknut će pritom Sever, zasigurno je jedan od sustava gdje se »ne smije žaliti uloženih sredstava«.

»Mirovinsko sustav je uz zdravstvo nešto što bi svaki pojedinac trebao prepoznati kao vlastiti interes, bez obzira na kojoj poziciji radio i koliko zarađivao«, naglašava Sever, dok Boić slikovito navodi da je »mirovinska reforma čista građanska priča svih – mladih, starih, onih koji rade, onih koji će tek ući na tržište rada«.