Inicijativa Hoda za život u subotu je u nekoliko hrvatskih gradova okupila nekoliko tisuća ljudi. No, o njihovim težnjama raspravlja se 365 dana u godini. Spomenuta inicijativa želi ženama zabraniti pravo na pobačaj, pa i ne čudi da je takva grupacija naišla na one koji se takvom urušavanju ljudskih prava protive.

Crveni otpor

Na nekoliko lokacija diljem Hrvatske hodače za život dočekali su i protuprosvjednici i protuprosvjednice, odnosno, tzv. ´crveni otpor´. Policija je zbog prekršaja protiv javnog reda i mira privela 13 osoba koje su u Praškoj ulici u Zagrebu, uoči samog kretanja povorke, sjele na ulicu kako bi zaustavile povorku. Privedene su, a odlučeno je i da idu na sud, zato što su stale pred hod za zabranu pobačaja.

Skupinu crvenog otpora sačinjavale su uglavnom žene, koje su donijele plahtu s crvenom bojom, koja simbolizira krv, odnosno, upozorava na činjenicu da je velik broj žena umro jer su zbog nemogućnosti legalnog pobačaja morale pribjegavati ilegalnim metodama koje su uglavnom brutalne i pogubne za žene.

Protiv njih, dvanaest žena i jednog muškarca podnesene su prekršajne prijave radi otkazivanja poslušnosti službenoj osobi koja ih je pozvala da se raziđu.

„Kao legalisti ne bismo imali problema s time da nas očekuje suđenje, kada ne bismo svjedočili dvostrukim kriterijima i gledanju kroz prste ustaškom znakovlju, crnokošuljašima i nelegalnim skupovima. Policija nas je prinudno maknula i privela u policijsku postaju.

Policija je bila korektna u svom postupanju no ipak nakon svega ostaje gorak osjećaj nepravde i nejednakog postupanja prema građanima iste države. Dovoljno se je sjetiti podizanja šatora i više od petsto dana prosvjeda ispred Ministarstva branitelja i prijetnji plinskim bocama, što itekako nadilazi prekršaj, a nije bilo nikakvih sankcija“, kazala nam je Bojana Genov, koordinatorica Ženske mreže Hrvatske.

Paradoksalna retorika hodača za život

„Zbog velikih pritisaka konzervativne manjine na žene i na reproduktivna prava, mi smo stale pred povorku takozvanog Hoda za život kako bismo pokazale da smo se za svoja prava spremne aktivno zauzeti i boriti i da taj hod direktno ugrožava tijela i živote nas, naših sestara i kćeri. Obukle smo okrvavljene spavaćice i držale žičane vješalice u rukama kako bismo dočarale posljedice pobačaja u nesigurnim uvjetima, do kojih bi sigurno došlo u slučaju donošenja restriktivnijeg zakona od onog koji je na snazi.

Zanimljivo je da su se sudionici povorke zalijetali prema nama, vrijeđali nas povicima kurve i četnikuše i pokušavali napasti, čime su demantirali objave organizatora kako je taj skup miroljubiv. Demantirali su i demonstrirani beskompromisni stav protiv pobačaja jer su nam dovikivali da nas je trebalo pobaciti“, objašnjava Bojana.

„Znam kako je imati dijete u trbuhu. Isto tako znam kako je svaka majka i svaka trudnica malo osjetljivija i dobro joj dođe neka pažnja, malo lijepe riječi, sladoled. I baš zbog toga razumijem sve majke, trudnice, koje su se u životu našle u teškoj situaciji“, rekla je govornica Hoda za život na okupljanju ove godine.

„Doista, veće nerazumijevanje potreba žena i manjak empatije na ovom skupu, koji je zatražio ograničavanje prava žena, nije mogao biti manifestiran. Trudna žena je opterećena brojnim pitanjima egzistencije, vlastite, obiteljske i potencijalnog djeteta i suočena sa značajnijim nezadovoljenim potrebama no što su to potreba za pažnjom i sladoledom.

Pitanje školovanja, zaposlenja, karijere, distribucije društvenog bogatstva, iseljavanja ili mogućnosti opstanka u državi pred bankrotom, pitanja su koja organizatori niti sudionici Hoda za život nisu ni načeli niti pokušali o njima govoriti i koja nije moguće riješiti dozom sladoleda“, smatra Bojana.

Tko je izbacio pravo na pobačaj iz prvog nacrta Ustava?

Valja naglasiti da je Ustavni sud jasno naložio zakonodavcu da sačini zakon kojim će očuvati pravo i dostupnost pobačaja na zahtjev žene. 2. ožujka 2017. godine donesena je odluka Ustavnog suda kojom se Sabor obvezuje da u roku dvije godine donese novi Zakon o pobačaju te je zaključen da nije moguće zabraniti pravo na prekid trudnoće.

Zanimljivo je i naglasiti da je u prvotnom Prijedlogu nacrta Ustava koji su na Krku u kolovozu 1990. godine napisali Smiljko Sokol, Vladimir Šeks i Krunoslav Olujić bile uredbe koje su govorile o pravu čovjeka na slobodno odlučivanje o rađanju djece kao ustavnom pravu. Zanimljivo – te uredbe su izbačene.

“Mi smo pravo na slobodan izbor stavili u nacrt Ustava, ali dok smo došli od Krka do Zagreba ta odredba je nestala. To je zahvaljujući nekim silama izbačeno pa se od ’91. godine do danas suočavamo s čitavim nizom svjetonazorskih pitanja za ili protiv”, kazao odvjetnik Krunislav Olujić svojevremeno za Lupiga, čovjek koji je spomenute odredbe nastojao ugraditi u hrvatski Ustav.

Sporna problematika obrađena je u člancima 64. i 66. nacrta Ustava. U članku 64. stajalo je: “Republika osobitu pozornost poklanja zaštiti materinstva, djece i mladeži te stvara uvjete za opstojnost takvih socijalnih i inih okolnosti kojima će se osigurati pravo na život svakog nerođenog djeteta. Republika potiče svim potporama, a napose gospodarskim, povišenje broja poroda, obiteljima s više djece osigurava veće blagodati socijalnog osiguranja te osigurava i usmjerava opstojnost medicinskih i drugih uvjeta za smanjenje broja mrtvorođenčadi, pomora djece i za zdrav razvitak djeteta.”

U članku 66. pisalo je: “Pravo je čovjeka slobodno odlučivati o rođenju djece.”

Želja Kaptola

“Po svemu sudeći, to je iz Ustava ispalo po želji Kaptola. Kada sam pitao zašto su odredbe o pravu na izbor izbačene iz Ustava, nisam dobio zadovoljavajući odgovor. Rekli su mi da će se to urediti zakonima, što je dovelo do ovoga što imamo danas”, objašnjava Olujić.

“Nedvojbeno je, dakle, da pravo na pobačaj više nije ustavno pravo, a nije niti temeljno ljudsko pravo. Ustavni sud je rekao da sam pobačaj nije kontracepcijsko sredstvo za sprječavanje neželjene trudnoće, ali jest zakonom dopušten način prekida trudnoće.

Pravo čovjeka na slobodno odlučivanje o rođenju djece, što je nekoć bilo ustavno pravo, Ustavni sud vraća kao pravo nižeg ranga, kao zakonsko pravo, s tim da je njegov subjekt isključivo žena, ali pravo žene na prekid trudnoće nije apsolutno pravo po svojoj naravi, obzirom da će se ono regulirati zakonom i kao takvo otrpjeti čitav niz ograničenja koja izviru iz same odluke Ustavnog suda”, istaknuo je Olujić za Lupiga.

„Treba također naglasiti, što je u hrvatskoj javnosti posve gurnuto pod tepih, da Hrvatska nije potpisnica samo Vatikanskih sporazuma, nego i Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena te da je Odbor UN-a za ravnopravnost spolova pozvao Hrvatsku da osigura da korištenje prigovora savjesti ne spriječi neometan pristup ženama uslugama skrbi o reproduktivnom zdravlju, osobito skrbi pri pobačaju i poslije pobačaja, kao i kontracepcijskim sredstvima te da osigura opće pokrivanje pobačaja i suvremene kontracepcije iz sredstava Zavoda za zdravstveno osiguranje“, ističe Bojana Genov.