"Opasnosti" Istanbulske konvencije protiv nasilja nad ženama i u obitelji / Foto Vedran KARUZA
Priča o rodnoj ideologiji je jedna posvemašnja magla. Riječ »rod« pojavljuje se u tri-četiri članka, od sto stranica dokumenta. Mnogima je problem što bi se nasilnici iz svih profesija mogli smjesta naći iza rešetaka, a ne bi bili tek prekršajno kažnjavani
Bauk rodne ideologije kruži Hrvatskom. Ne zna se hoće li Hrvatski sabor u dogledno vrijeme, pa čak niti hoće li uopće, ratificirati Istanbulsku konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Jer, sve ovisi o HDZ-u, a Katolička crkva i unutar-hadezeovska i izvan-hadezeovska desnica ne žele tu ratifikaciju. Zato će Andrej Plenković i dalje kalkulirati i odugovlačiti, bez konačne odluke.
Prije nešto više od mjesec dana o toj se konvenciji glasalo u Europskom parlamentu i 489 zastupnika bilo je ‘za’, 114 ‘protiv’ i 69 suzdržano. Različito su glasali hrvatski eurozastupnici što nije čudno, ali je vrlo zanimljivo da su se podijelili glasovi HDZ-ovih zastupnica i zastupnika. Tako su iz HDZ-a glasali ‘za’ Istanbulsku konvenciju Dubravka Šuica i Željana Zovko, protiv je bio Ivica Tolić a suzdržana Ivana Maletić. Očekivano, protiv te konvencije bile su još Ruža Tomašić (Hrvatska konzervativna stranka) i nezavisna Marijana Petir.
Zoran Milanović je započeo proces ratifikacije stavljanjem potpisa na Konvenciju u 2011., a Plenković je još krajem 2016. najavio ratifikaciju u Saboru. Ali, sad je već malo drukčija priča.
Krajem prošlog tjedna Hrvatska biskupska konferencija priopćila je da biskupi podupiru zakone koji štite žene i obitelji od nasilja, ali – ne podupiru konvenciju koja uz plemenite nakane obrane od nasilja implementira u sadržaj zakonskoga akta terminologiju »rodne ideologije«.
Osnovni cilj Istanbulske konvencije je postići nulti stupanj tolerancije prema nasilju u obitelji te poziv na veću ravnopravnost jer je nasilje ukorijenjeno u neravnopravnosti muškaraca i žena u društvu. Države se moraju smatrati odgovornima, ako ne odgovore na nasilje i ne kažnjavaju ga.
Države koje ratificiraju imat će obvezu kriminalizirati djela kao što su sakaćenje ženskih spolnih organa, ali i prisilni brak. Konvencija poziva na uključivanje svih mjerodavnih državnih agencija i službi kako bi se s nasiljem nad ženama i nasiljem u obitelji nosili na koordiniran način. A prevenirati nasilje u obitelji podrazumijeva promijeniti stavove, rodne uloge i stereotipe koji čine nasilje nad ženama prihvatljivim. Zatim, važno je surađivati s nevladinim organizacijama, medijima i privatnim sektorom kako bi se doprlo do javnosti.
Kako ističe Višnja Ljubičić, ratifikacijom Konvencije Hrvatska bi se obvezala osigurati zakonski okvir koji će, uz ostalo, učinkovito sankcionirati i svako nasilje između (bivših ili sadašnjih) partnera, neovisno o tome dijeli li počinitelj ili je dijelio isto prebivalište sa žrtvom. Također se obvezuje žrtvama nasilja osigurati besplatnu pravnu pomoć (što nije slučaj po trenutnom zakonskom rješenju), zatim poduzeti potrebne zakonodavne ili druge mjere kako bi osigurala osnivanje dovoljnog broja lako dostupnih skloništa za žrtve nasilja, te niz drugih mjera kojom se unaprjeđuje borba protiv nasilja nad ženama na nacionalnoj razini.
Pa pišu dalje da se Crkva zauzima »za slobodu pojedinaca i naroda i ne prihvaća nikakvu kolonizaciju koja bi zadirala u antropologiju na kojoj stvaramo i izgrađujemo svoj identitet«. Stoga pozivaju sve odgovorne i javne djelatnike u društvu da ne podlegnu zavodljivim, nejasnim i upitnim ponudama po kojima se ponekad izglasavaju zakoni.
Samo dan ranije udruga Vigilare i Prolife.hr donijeli su u Hrvatski sabor 168 tisuća potpisa za peticiju o zabrani pobačaja a primio ih je potpredsjednik Sabora Željko Reiner. »I silovane žene trebaju roditi, zašto bi to dijete bilo kažnjeno«, istaknuo je pritom notorni Vice Batarelo i apelirao je na Plenkovića da ne ratificira Istanbulsku konvenciju. Kad su novinari pitali o tome ministra zdravstva Milana Kujundžića, on je odgovorio da se u Istanbulskoj konvenciji »dijelom promovira« rodna ideologija, ali nije znao detalje, čime se to propagira takva ideologija.
Priča o nekakvoj rodnoj ideologiji je jedna posvemašnja magla, a u tekstu Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji od ukupno stotinjak stranica, riječ »rod« pojavljuje se u tri-četiri članka. Dakle, to je konvencija protiv nasilja nad ženama i u obitelji, a nikako nije neka platforma za homoseksualizam, transvestitstvo ili pedofiliju. Jer, svašta se može čuti – manipulatori su sve agresivniji.
Marušićeva vizija
Kad demonstriraju udruge kao Vigilare, U ime obitelji ili Prolife maloj djeci tutnu u ruke transparent: »Ja sam djevojčica a ne ‘ono’« ili onima starijima: »Ja sam mama, a ne roditelj 2«.
U Istanbulskoj konvenciji VE-a o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji određuje se pojam roda: »’Rod’ označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce« (u članku 3. c.) te piše da će oni koji konvenciju potpišu »osigurati provedbu odredaba ove Konvencije, a osobito mjera za zaštitu prava žrtava, bez diskriminacije po bilo kojoj osnovi kao što su spol, rod, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, pripadnost nacionalnim manjinama, imovinsko stanje, rođenje, seksualna orijentacija, rodni identitet, dob…« (u čl. 4.).
Pojam »rodna ideologija« stručno je neutemeljen i nerelevantan termin koji se posljednjih godina forsira u javnom diskursu od strane pojedinih organizacija civilnog društva i medija, a služi prije svega za etiketiranje rodne ravnopravnosti ideologijom, prikazujući tako u negativnom svjetlu nastojanja za promicanje anti-diskriminacijskih vrijednosti u hrvatskom društvu, ističe Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova.
– Uz taj pojam vežu se neke izrazito negativne osobine, poput nastojanja za razaranjem obitelji, ukidanjem spola kao relevantne kategorije i sl., koje naravno da nemaju nikakve veze s onime što rodna ravnopravnost predstavlja, niti s Istanbulskom konvencijom i svime onime što ona sadrži. Razlikovanje pojmova spol i rod već je dugo prisutno u društvenim znanostima, a njihove definicije se široko upotrebljavaju. Definicije tih pojmova (sex i gender) nalaze se i u anti-diskriminacijskim dokumentima Europske unije, Ujedinjenih naroda i Vijeća Europe. Spolom su određene čovjekove biološke (urođene, nepromjenjive), a rodom društvene (stečene, varijabilne) karakteristike. Dakle, radi se o razlikovanju bioloških i društvenih (kulturnih) utjecaja koji oblikuju pojedinca/ku. Iz toga proizlaze određene spolne i rodne uloge muškaraca i žena. Rađanje djece je, primjerice, spolna uloga žene, dok je obavljanje kućanskih poslova danas još uvijek široko percipirano kao njezina rodna uloga. Istanbulsku konvenciju smatram vrlo korisnim pravnim sredstvom koje bi trebalo dati velik doprinos borbi protiv nasilja nad ženama i promicanju rodne ravnopravnosti, kaže nam pravobraniteljica Ljubičić.
I postoji jedan naputak koji se tiče obrazovanja u kojem stoji da će stranke koje potpišu Konvenciju »poduzeti, kada je to primjereno, potrebne korake kako bi nastavne materijale o pitanjima kao što su ravnopravnost žena i muškaraca, nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u osobnim odnosima, rodno utemeljeno nasilje nad ženama i pravo na osobni integritet, prilagođeno razvojnim sposobnostima učenika, uključile u redovni nastavni plan i program i na svim razinama obrazovanja.« (u čl.14.)
Ultra konzervativcima smeta određenje o »društveno oblikovanim ulogama« jer oni smatraju da spol ne samo predominantno nego i bez ostatka određuje što radi muškarac, a što žena, što su čije životne uloge. I, na koncu konca, da je uloga žene da rađa djecu i prvenstveno brine o odgoju djece i o obitelji. Vidimo dakle, da rađa – čak i ako je silovana. Smeta ih i spominjanje »nestereotipnih rodnih uloga« jer oni ne podnose ništa osim – stereotipnih uloga.
U tome je sva »opasnost« Istanbulske konvencije!
Matko Marušić, profesor s Medicinskog fakulteta u Splitu, poznat po sve radikalnijim ideološkim stavovima, u intervjuu za katolički mjesečnik Veritas kaže da je pravi cilj podržavatelja ratifikacije Istanbulske konvencije ni manje ni više nego – spaljivanje crkava.
»Naravno, branit ćemo se do zadnjega daha, ali ipak će Štulhofer i Jokić doći u naše, hrvatske škole i učiti dječicu da mogu izabrati spol, presvlačiti curice u dečke i obrnuto, učit će ih da je istospolno općenje divno i prirodno, da su nastranosti samo razlike među ljudima poput boje očiju; potom će ukinuti zamjenice ‘on’ i ‘ona’ (to je već napravila Kanada), onda će tražiti da katolički svećenici vjenčavaju dva muškarca u sveti sakrament braka i kad svećenici odbiju policija će ih morati uzaptiti, a sud osuditi. U tom času će rulja (prikrivenih komunista, nastranih i zavedenih) navaliti na crkve da ih oskrnavi i spali«. To je vizija Matka Marušića i eto, valjda zato da se ne ohrabre komunisti – zato treba odbiti Istanbulsku konvenciju.
Neusklađeni zakoni
Ivana Radačić, viša znanstvena suradnica u Institutu Ivo Pilar, koja je kao stručnjakinja za ljudska prava nedavno imenovana u šestogodišnjem mandatu u Radnu skupinu UN-a o diskriminaciji žena u zakonima i praksi, kaže nam da se termin »rodna ideologija« nametnuo relativno nedavno i to tako da se pojmu »rod« pripisuje ideologija koja razara obitelj, ali to ne stoji.
– Pojam »rod« je kao sociološki pojam uveden od 70-ih godina, te se od tih godina koristi i u pravu. Ako se govori o rodu, to ne znači da će se djevojčice oblačiti u dječake i obratno, ili da će muškarci ulaziti u ženski WC, nego to da su uloge i karakteristike koje se pripisuju muškarcima i ženama društveno uvjetovane, a ne biološki određene. Ti društveni obrasci su često razlog diskriminacije žena i zbog toga je potrebna Istanbulska konvencija. Ratifikacijom Konvencije ne bi se uvela nikakva rodna ideologija, ali ono što bi se dogodilo to je da bi Hrvatska svoje zakonodavstvo i praksu morala uskladiti sa zahtjevima Konvencije, a nisu naši zakoni s tim posve usklađeni. Jer, problem je što se nasilje prekršajno kažnjava, kazne su neadekvatne, nema hitne zaštitne mjere, da recimo policija može već nekog udaljiti iz stana, itd., kaže nam Ivana Radačić.
Da zaključimo, ne radi se o ideologiji koja uopće nema, nego o tome da bi i HDZ-ovi župani i podžupani, naravno, i ne samo HDZ-ovi nego i oni iz drugih stranka, i ne samo političari nego nasilnici iz svih profesija mogli smjesta naći iza rešetaka, a ne bi za maltretiranja obitelji bili tek prekršajno kažnjavani. A to brine, nasilje u obitelji moglo bi se stvarno doživljavati kao nešto što se ne smije činiti.
