Sunce već dobrano prži, a mi kao osunčana zemlja Mediterana energiju sunca ne lovimo, dapače, ljeti na klima-uređaje, da bi se od sunca ohladili, trošimo najviše konvencionalno proizvedene struje, i skupo ju uvozimo.

Besplatna sunčeva energija u našoj ukupnoj potrošnji energije sudjeluje sa svega 0,3 posto, a mogla bi nas i ljeti hladiti, i zimi grijati. Više od 60 posto hrvatskih kućanstava danas na energiju troši preko deset posto svog budžeta, a deset posto kućanstava zimi se ne može adekvatno zagrijati jer za to nema novaca, odnosno energetski je siromašno.

Primorsko-goranska županija, primjerice, broji više od tisuću i pol kućanstava koja sebi ne mogu platiti grijanje, zbog čega im je Županija samo u 2016. godini isplatila gotovo milijun i pol kuna pomoći za nabavu drva za ogrjev.

– I umjesto da građanima, posebno siromašnijima, država omogući da »love« besplatnu sunčevu energiju, u Hrvatskoj se godišnje troši 200 milijuna kuna na vaučere za struju socijalno ugroženima, 200 kuna po kućanstvu, i na županijska davanja za ogrjevno drvo. Novac za vaučere sakuplja se s računa svih potrošača električne energije, koji općenito za poticanje obnovljivih izvora godišnje daju milijardu i pol kuna, no od toga nemaju baš ništa.

Tim se novcem potiče proizvodnja energije iz vjetrolektrana i drugih velikih proizvođača, od kojih krajnji potrošači nemaju ništa – upozorava Ante Čikotić, nekadašnji državni tajnik za energetiku, »mostovac« koji je s Matom Rebićem, nekadašnjim pomoćnikom ministra energetike, napisao prijedlog Zakona o samoopskrbi električnom energijom iz obnovljivih izvora energije.

Na čekanju u saboru

Klub zastupnika Mosta zakon je poslao u saborsku proceduru te čeka hoće li, i kad biti uvršten na raspravu.

– Vjerujem da će ga većina podržati kad u raspravu dođe, jer je riječ o prijedlogu koji koristi svima – potrošačima, instalaterima, državi – kaže Čikotić.

Zamisao je da se, za početak 200 milijuna kuna, usmjeri na postavljanje fotonaponskih ćelija na krovove energetski siromašnih kućanstava, i tako im se omogući dugoročno potpuno besplatna energija. Investicija se, kaže Čikotić, isplati već kroz šest do osam godina, ovisno o podneblju, a onda narednih 25 do 30 godina kućanstvima daje potpuno besplatnu energiju.

– Ilustrativno, umjesto skupe ribe, kućanstvima treba dati mrežu kojom će tu ribu sami besplatno loviti – ističe Čikotić, dodajući kako je sramotno da Maribor, sa svojom klimom, ima više ugrađenih mikrosolara nego čitava Hrvatska, u kojoj je svega 115 solara na krovovima kuća fizičkih osoba. Kod nas bi, kaže, mikrosolari čak i u Gorskom kotaru proizvodili više energije nego oni u Njemačkoj ili Austriji, u kojima su uobičajeni.

Čikotić navodi kako je PGŽ u 2016. godini isplatila 950 kuna po korisniku subvencije za ogrjevna drva, a Sisačko-moslavačka županija, primjerice, 3,4 milijuna kuna za 3.680 korisnika.

Suvišan Plomin

– Kad bi taj, i novac namijenjen vaučerima za struju bio usmjeren u postavljanje mikrosolara, godišnje bi ih moglo biti postavljeno na 8.000 do 10.000 kućanstava, što znači da bi kroz tri godine riješeno bilo kompletno energetsko siromaštvo u Hrvatskoj – Čikotićeva je računica. Snaga tih malih »elektrana« na krovovima iznosila bi najviše 10 kW, a mogli bi se postavljati i na krovove obrta, za navodnjavanje poljoprivrednih površina, kao i na, primjerice, stambene zgrade, čime bi se dugoročno riješila zajednička potrošnja električne energije, a novac iz pričuve ulagao u druge potrebne popravke i poboljšanja.

Ante Čikotić / Foto: D. JELINEK

– Potroši li kućanstvo, primjerice, godišnje 8.000 kWh, a proizvede 7.500, to znači da bi platilo samo 500 kWh. Na gubitku ne bi bio ni HEP ako bi se aktivno uključio u ovaj proces, jer bi dobivao viškove proizvedene energije ljeti – struju koju ne bi više morao skupo kupovati na tržištu, uvoziti. A kad bi država preko Fonda za zaštitu okoliša išla s objedinjenom javnom nabavom potrebne opreme za solarizaciju, i taj bi trošak bio puno niži – pojašnjava Čikotić. S 80.000 mikrosolara, koliko kaže da je općenito moguće postaviti kroz tri godine, ne bi nam trebala ulaganja u velike elektrane, poput Plomina ili nekog drugog.

Razgovori s riječkim vijećnicima

U Splitu i Rijeci Čikotić vodi razgovore s gradskim vijećnicima oko inicijative da gradovi subvencioniraju kamate na »zelene kredite«, kojima bi se onda financiralo postavljanje solara i na stambene zgrade, koji bi pokrivali zajedničku potrošnju rasvjete i dizala.

– Ako zgrada postavi tri do četiri kilovata fotonapona, prvih nekoliko godina bi zbog otplate kredita tu zajedničku potrošnju plaćala jednako, no kad se investicija isplati, novac će stavljati u džep. Jednako bi tako mogla i država sa 200 milijuna kuna za siromašne – navodi bivši državni tajnik za energetiku. Mlade i ambiciozne stručne ljude poziva da se pridruže projektu koji će dati Riječanima.

Što ako ipak može drugačije, njegovo je pitanje za kraj, koje postavlja, veli, političkim elitama.