Komplicirane odnose Hrvatske i Slovenije zbog arbitražnog spora ovih dana dodatno kompliciraju prve pravomoćne presude u postupcima koji se pred hrvatskim sudovima vode zbog prenesene devizne štednje Ljubljanske banke. Prema pisanju ljubljanskog Dnevnika, Nova ljubljanska banka u siječnju je pravomoćno izgubila jedan spor težak pola milijuna eura, a koncem prošle godine još jedan vrijedan čak 1,5 milijuna eura.

No riječ je, barem iz slovenske perspektive, o najavi prave oluje, koja će sigurno dodatno zaoštriti odnose Ljubljane i Zagreba. Ovdje je, naime, riječ samo o dva pravomoćno okončana predmeta zbog prenesene štednje Ljubljanske banke, a pred hrvatskim sudovima zbog prenesene štednje vođeno je ukupno 27 takvih predmeta. Danas ih je skoro dvostruko manje, oko 15, ali samo zato što je u međuvremenu došlo do spajanja nekih predmeta. Sporovi se vode zbog tzv. prenesene štednje koju su hrvatske štediše Ljubljanske banke devedesetih godina prošloga stoljeća prenijele na hrvatske banke. Prenesenu štednju valja razlikovati od tzv. neprenesene štednje, koju su štediše Ljubljanske banke zbog različitih razloga ostavile u banci, a za čiju je isplatu povijesnom presudom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu prije nekoliko godina u cijelosti odgovornom proglašena Slovenija.

Hrvatska država isplatila je prenesenu štednju na teret hrvatskog proračuna, dok su hrvatske banke, Privredna banka Zagreb i Zagrebačka banka, pokrenule tužbene zahtjeve za navedene iznose, u ime države, protiv slovenskih banaka, Ljubljanske i Nove ljubljanske banke.

Međudržavni spor

Riječ je o milijunskim iznosima. Prema podacima slovenske strane, tužbeni zahtjevi dosežu 172,2 milijuna eura, no radi se samo o glavnici, dok kamate premašuju iznos glavnice, tako da se ukupan potencijalni trošak za Sloveniju penje na preko 350 milijuna eura.

I ovdje je posrijedi međudržavni spor, s obzirom na to da su tužene slovenske banke, Ljubljanska banka i Nova ljubljanska banka, u vlasništvu slovenske države. Slovenska vlada pokušala je riješiti ovaj problem prije hrvatskog ulaska u EU, znajući da će poslije toga i sama morati provoditi odluke hrvatskih sudova. U posljednjoj slovenskoj blokadi Hrvatske, kojom je slovenska strana ratifikaciju hrvatskog pristupnog ugovora uvjetovala povlačenjem hrvatskih tužbi protiv slovenskih banaka, Ljubljana je inzistirala na rješavanju tog problema u okviru sukcesijskih pregovora, kao što je to predviđeno Ugovorom o sukcesiji, premda takvi pregovori mogu trajati desetljećima, iako je Hrvatska ovaj problem odbijala tretirati isključivo kao sukcesijsko pitanje.

Tadašnji premijeri Hrvatske i Slovenije Zoran Milanović i Janez Janša potpisali su u Mokricama 2013. Memorandum o suglasnosti, no procesi protiv slovenskih banaka pred hrvatskim sudovima ipak su nastavljeni, jer se dvije strane ne mogu dogovoriti oko tumačenja sadržaja memoranduma. U tipičnoj hrvatsko-slovenskoj političko-pravnoj zavrzlami, Slovenija je inzistirala na trajnom prekidu sudskih sporova, a Hrvatska je, pozivajući se na vlastite zakone, pristajala samo na privremeni zastoj. Slovenija taj primjer uzima kao još jedan dokaz da Hrvatska ne izvršava svoje međunarodne obveze i krši međunarodno pravo, dok Hrvatska uvjerava da ne krši memorandum iz Mokrica, premda Zagreb taj dokument uopće ne smatra međunarodnim sporazumom.

Situaciju na slovenskoj strani dodatno komplicira činjenica da je prodaja Nove ljubljanske banke prošle godine odgođena upravo zbog potencijalnog tereta zbog navedenih hrvatskih tužbi. Slovenska vlada dobila je 2013. suglasnost Europske komisije za dokapitalizaciju NLB-a, u koju je onda upumpano 1,55 milijardi eura javnog novca, ali pod uvjetom da Ljubljana naknadno proda banku.

Osjetljiva odluka

No ključno pitanje koje u ovom trenutku stoji pred Ljubljanom odnosi se na izvršenje pravomoćnih presuda hrvatskih sudova. U Ljubljani uopće ne sumnjaju da su pravomoćne presude hrvatskih sudova tempirane upravo u ovom trenutku zbog arbitražnog spora, iako u Zagrebu to nitko neće tako interpretirati, pogotovo zbog činjenice da presude hrvatskih sudova u ovim predmetima nisu uvijek u korist hrvatskih banaka. O ovom problemu uskoro će raspravljati i slovenska vlada, a slovenski šef diplomacije Karl Erjavec smatra da NLB ne bi trebala platiti račun zbog izgubljene parnice u Hrvatskoj, premda je NLB, kako doznaje Bloomberg, već isplatio hrvatskim bankama više od 800 tisuća eura temeljem dvije izgubljene parnice.

Pred Ljubljanom je krajnje osjetljiva odluka: izvršenje presuda hrvatskih sudova u ovom predmetima od strane NLB-a predstavlja neizravno odustajanje od memoranduma iz Mokrica, na kojem počiva dosadašnja višegodišnja politika Ljubljane u ovom sporu, dok njihovo neprovođenje dovodi u pitanje slovensko izvršavanje međunarodnih obveza. Time će Ljubljana Zagrebu dati argument za optužbu da Slovenija krši međunarodno pravo, a ne treba podsjećati da je upravo optužba o hrvatskom kršenju međunarodnih obveza i međunarodnog prava jedan od glavnih argumenata Slovenije protiv Hrvatske u arbitražnom sporu.