Foto: Marko Lukunic/PIXSELL
Ideja da HNS klekne u Zagrebu i ponizi svoju trenutno vjerojatno najpopularniju političarku i dalje je skoro magično samouništavajuća. Za SDP, jasno
Ni puni radni tjedan nakon što je jedan dnevni listi osvanuo s naslovnicom o tome da SDP traži da HNS odustane od Anke Mrak Taritaš i podrži Davora Bernardića za gradonačelnika Zagreba, ocjena se nimalo ne mijenja: radi se o raboti štetnoj prije svega za SDP.Priča u niti jednom trenutku nije postala službena, na Anku i HNS se »pustilo« neimenovane izvore, no tako toksičnu ludoriju je sam Bernardić mogao »ubiti« jednom potezom, otpisom svega kao hrpom opasnih gluposti.
Nije se dogodilo. No ideja da HNS klekne u Zagrebu i ponizi svoju trenutno vjerojatno najpopularniju političarku i dalje je skoro magično samouništavajuća. Za SDP, jasno.
Neobična kratica
Osim ako SDP, po novom, ne treba shvaćati kao samo i isključivo pomalo neobičnu kraticu za Samo Davorova Politička karijera. I dalje je priča u biti samoubilačka, makar Bernardić vjerojatno misli suprotno.
Prvo o neusporedivo manje bitnom: Bernardićevoj političkoj karijeri odluči li se na bizarni pokušaj da se kao lider (još uvijek) najjače oporbene stranke ubaci u utrku za gradonačelnika uvjerljivo najvećeg hrvatskog grada.U toj bitci može samo izgubiti.
Pučinama Interneta ovih dana opet plovi Titanic. I čuvena scena na pramcu tog broda u kojoj Leonardo di Caprio u čvrstom zagrljaju drži Kate Winslet. Vražji interneti su, međutim, umjesto glava glumaca namontirali Barišića i Plenkovića. I napisali: Drži me čvrsto i ne puštaj.I, stvarno, Leonardo di Plenković ne pušta.Potpuno je jasno da je sporni rad ministra znanosti dijelom prepisan. To je ustanovio Odbor kojem je zadaća promicati etiku u znanosti, to je ustanovio plagirani američki profesor, to je, uostalom, brutalno detaljno, zapravo posramljujuće jasno, ustvrdio i jedan od najvećih živućih hrvatskih znanstvenika, Ivan Đikić.Plenković, međutim, i dalje ne pušta.O razlozima siline tog zagrljaja se može samo nagađati, no ukoliko se radi tek o želji da se ne prizna kako je pogriješio u odabiru ministra, onda Plenković samo reže granu na kojoj sjedi.Barišić je najslabija točka njegove Vlade i pritisak neće prestati.Zar je toliko teško reći, sori ljudi, pogriješio sam?Izgleda da jest. I da će zagrljaj biti sve čvršći kako će pritisak biti veći. A Titanic iz Banskih dvora će gordo nastaviti s plovidbom.
Čak i ako pobijedi; ako se zvijezde poklope tako da mladi predsjednik SDP-a bude ono antiBandićevsko lice iza kojeg će stati progresivni Zagreb (cijelu ironiju činjenice da je Bernardić učio politiku baš uz Bandića ostavit ćemo za drugi put), on je gubitnik.
Naime, osnovni cilj SDP-a nije, barem ne bi trebao biti, preuzimanje Zagreba, nego pobjeda u državi. Kako je pokazao i posljednji Aktualni sat u Saboru, kad je Plenković manje-više s lakoćom otpuhao sve napade SDP-a, koji su bili bizarno neinventivni i predvidivi (a posebno onaj predsjednikov o Ini i HEP-u), Bernardić i ekipa u politički boj za Hrvatsku moraju uložiti daleko više energije i znanja od onog što dosad pokazuju.Kako bi mogao u toj priči funkcionirati predsjednik SDP-a kao čovjek koji u isto vrijeme zauzima drugu najvažniju operativnu funkciju u državi (što je, bez sumnje, mjesto gradonačelnika Zagreba). I kako bi svoju oporbenu ljutu bitku spario s nužno potrebnom suradnjom glavnog grada i države na nizu projekata?Jednom riječju: Nikako.
Razlog ucjenjivanja
Pravi razlog ucjenjivanja HNS-a krije se u mogućnosti da Bernardić iziđe na izbore i ipak izgubi. Jer, ultimativni disaster za SDP-ovog lidera ne bi bio poraz od Bandića, već poraz od Mrak Taritaš (ili nekog trećeg) u prvom krugu (Bandić je vjerojatno neupitan za drugi krug).To bi Bernardiću bolno narušilo politički legitimitet za obavljanje funkcije šefa oporbe i vrlo vjerojatno izazvalo valove nezadovoljstva i mnogo konkretnijih akcije u samom SDP-u.
Jednom, kad minu sve muke i radosti koje nas spopadaju na dnevnoj bazi, nešto će ipak ostati. Ostat će sjećanje na ovogodišnji predsjedničin put u SAD, ako nikako drugačije, kao lekcija iz komuniciranja s javnošću.Ilustrirana ogromnom fotografijom predsjednice pred ogradom Bijele kuće, prekrižene velikim crvenim iksom i natpisom: POGREŠNO.No, Grabar-Kitarović ne staje. Predsjednica je posljednjih tjedana u »zoni«, sve što napravi je fenomenalno učinkovito – protiv nje. Pa tako i već čuveno curenje diplomatske bilješke o tome s kim se sastajala za svoje američke avanture.Hajde što je rang ljudi takav da bi se s njima uspio susresti vjerojatno i saborski tajnik, hajde i što je bilješka napisana punih deset dana nakon što bi to bilo uobičajeno.Ali, ovakvo »popravljanje štete«, u koju se sad uključila i Vlada s igrokazom oko istrage o curenju bilješke je jednostavno – groteskno.Dobra vijest za predsjednicu je da su izbori tek za tri godine.A loša – i za nju i za HDZ koji ju je kandidirao – da se čini kao da se Grabar-Kitarović tek zagrijava.
Stoga ekipa oko Bere ima ideju: ucijenimo HNS i tako osigurajmo drugi krug Bernardiću.A ta ideja je, zapravo, udar na SDP.
Jer, HNS je socijaldemokratima strateški partner već godinama. Na cijelom nizu lokalnih sredina osvajanje vlasti progresivaca ovisi o tome da se održi njihova suradnja. Ukoliko na Zagrebu na ovako brutalan način, ucjenom SDP-a, pukne taj savez, pitanje je koliko je uopće realno očekivati povratak lijevog centra na vlast – barem dok SDP vode Bernardić i njegovi.
Dakle, ono što je naizgled (i samo naizgled) dobro za Bernardića, golema je opasnost za SDP. I, uostalom, velika prilika za HDZ. Kojem se SDP-ovim nogiranjem HNS-a (prilično je nezamislivo da narodnjaci odstrijele Mrak Taritaš, a još nezamislivije da ona odustane od kandidature, makar bez potpore stanke) otvaraju i prostorni i vremenski koridori za pokoravanje Hrvatske.Berine zagrebačke piruete stoga su, svojim posljedicama, maleni korak za jednu politički karijeru i golemi marš unatrag za jednu političku opciju.
