Tematika hotelskoga grada »Haludova« davno je poprimila mitološke karakteristike, kako u smislu prisjećanja na njegove davne, najsjajnije dane u kojemu je spomenuti malinskarski turistički kompleks figurirao kao najluksuznije, najmondenije i »najsvjetskije« turističko odredište nekadašnje Jugoslavije, tako i danas kad se o tom hotelskom naselju uglavnom priča u kontekstu njegova propadanja, devastacije i doslovne fizičke razgradnje, odnosno estetike njegova raspadanja koja je, nažalost, postala najvećom atrakcijom tog umnogome posebna lokaliteta. Potpuno uništeni, kataklizmičkim ozračjem obojeni resort danas je sve samo ne motor razvitka otočnog i hrvatskog turizma kakvim je nedvojbeno mogao i trebao biti, a njegov poluraspadnuti kostur jedan je od najdojmljivijih spomenika mutnih radnji kakve su nas, u konačnici, i dovele u situaciju u kojoj danas jesmo – stanje potpune gospodarske anemije i »oslobođenosti« svega čime su se generacije prošlog stoljeća ponosile. 

Sjeta i ogorčenje

– Propast Haludova nije tek splet nesretnih okolnosti, niti rezultat nečije promašene poslovne politike već, uvjeren sam, produkt smišljenog plana ljudi koji su se u vlasničku strukturu te tvrtke uvukli s potpuno neturističkim, dobrim djelom čak i kriminalnim nakanama – uvjeren je prof. dr. Zdenko Cerović, iskusni turistički stručnjak, predsjednik Općinskog vijeća Malinska-Dubašnica, ali i posljednji direktor Brodokomerc Hotela – tvrtke koja je bila vlasnik i gospodar Haludova sve do njegove »privatizacijske prekretnice«. 

– Ne mogu o Haludovu govoriti bez emocija, tim više što sam, osim što sam pet godina (koncem 80-tih op.a.) direktorovao tim hotelskim gradom, upravo ondje započeo svoj radni vijek radeći kao student na recepciji Palacea, upravo u vrijeme kad je Haludovo početkom 70-tih doživljavalo procvat – emotivno nam se povjerava dr. Cerović. 

Prisjećajući se sa sjetom, ali i ogorčenjem dana kad je kao pomoćni recepcionar osobno dodavao ključeve hotelske sobe Bobu Guccioneu, magu Penthousea čiji je angažman Haludovu zapravo i donio svjetsku slavu, spomenuti otočanin teško suspreže ljutnju na sve koji su »mišlju, riječju, djelom i propustom« kumovali propasti tog turističkog kompleksa. 

– Naravno da ne mogu i neću zaboraviti dane kad sam kao pomoćni recepecionar, početnik, oko sebe gledao ljude iz same kreme svjetskog jet-seta, biznismene, političare, glumce, ali i starlete kakavih je u takvim krugovima uvijek bilo – priča nam naš sugovornik.

U istom tonu nastavlja svoju priču. 

– Bilo je ondje ljudi o kojima se i danas priča, a između ostalih, ondje je odsjeo i Saddam Husein, brojni zapadnoeuropski industrijalci, vlasnici ili pak čelnici najvećih svjetskih kompanija. Sjećam se da sam osobno asistirao vlasniku njemačke tvrtke Solingen – jednog od najpoznatijih svjetskih proizvođača noževa i škara – u ispunjavanju zapisnika u krčkoj lučkoj kapetaniji nakon što mu je, noć prije, iznenedna nevera razbila gliser privezan uz mul Ribarskog sela. I danas čuvam komplet vrhunskih noževa koje mi je zbog mog angažmana poklonio, a neću zaboraviti niti vožnju u njegovom golemom mercedesu kojim me je u toj prigodi poveo na vožnju do Krka. Bili su ondje i čelnici kompanija poput MAN-a i brojnih sličnih industrijskih giganta, ljudi koji su u našem hotelskog gradu, kako smo Haludovo nazivali u vrijeme dok pojam »resorta« još uopće nije postojao u stručnoj terminologiji, uživali u ponudi na razini kakva im se nudila u najmondenijim europskim ljetovalištima – kaže Cerović.

Dijete vrsnog arhitekta

Nije Haludovo, »dijete« našeg vrsnog arhitekta akademika Borisa Magaša, bilo na vrhunskoj razini samo u smislu njegova izgleda i uređenja, nastavlja dr. Cerović. 

– Taj je kompleks bio na »top« razini i u smislu kadra koji je ondje radio. Jedan od najboljih jugoslavenskih kuhara, Ludvig Križanec, bio je ondje šef kuhinje. Osim pružanja tadašnjim gostima vrhunskih gastrokreacija, on je zaslužan i za stvaranje brojnih drugih vrhunskih kulinarskih znalaca, kuhara koji su ondje imali priliku učiti od najboljih a potom svoja znanja i vještine prenositi dalje, na brojne druge mlade kuhare, naglašava naš sugovornik. 

I tako je sve skupa išlo do 90-tih, godina kad Haludovo najprije zaposjedaju nesretni prognanici, a potom i ljudi koji, umjesto da su završetkom rata prionuli obnovi, revitalizaciji i modernizaciji hotelskih objekata, Haludovo počinju sustavno uništavati. Prava propast Haludova započela je dolaskom direktora i dioničara Božidara Andročeca čiji su svi poslovni potezi rezultirali jedino i isključivo problematičnim promjenama vlasništva, hipotekama za kredite koji su završili daleko od malinskarskih hotelskih kapaciteta te ubrzanim sveobuhvatnim prorapadanjem tvrtke. Andročecovo posrnulo poslovno carstvo potom preuzimaju eksponenti potpuno netransparentnog ruskog kapitala koji osim planova, projekata, vizija i obećanja, u pogledu održavanja i moderniziranja spomenutog hotelskog naselja čine još i manje. Eksponenti današnjeg vlasnika Haludova, armenskog trgovca dijamantima Are Abramiana, direktori, menadžeri i prokuratori (među kojima Veljko Božić, Carlo Trevisan, a u posljednje vrijeme neuhvatljivi Karen Mkrtychyan op.a.) mijenjaju se kao na tekućoj traci, a vlasnik daje srušiti hotel Tamaris. 

Ruglo Hrvatske

Hotele Palace ostaje, ali se raspada sam od sebe i danas je ruglo ne samo Malinske, već i Hrvatske, odnosno njena turizma u cijelosti, ističe dr. Cerović. Rastakanje ponosa Malinske i otoka Krka davno je zašlo u fazu iz koje povratka nema. Ali nije samo to problem, nastavlja naš sugovornik. Problem je i činjenica da je uništenjem i degradacijom Haludova degradirana cijela Malinska kao turistička destinacija, mjesto čiju su hotelsku ponudu silom prilika na sebe, gotovo pa iz nužde preuzeli neki drugi, kasnije izgrađeni veći ili manji, djelom čak i obiteljski hoteli, objekti koji nude puno i kvalitetno, ali naravno ne i na razini kakvu je u svoje vrijeme moglo ponuditi Haludovo. Grubi izračuni financijskih šteta koju je propast Haludova donijela Malinskoj, ali i hrvatskoj državi, dr. Cerovića su, i to uz prilično konzervativno kvantificiranje, doveli do brojke od čak milijardu kuna! 

– Tolikim su iznosom, naime, rezultirali moji, na znanstvenom iskustvu i znanju temeljeni proračuni. Novac je to koji je zajednica izgubila, odnosno propustila uprihoditi iz raznih poreznih davanja, boravišnih i drugih pristojbi, iz doprinosa na plaće zaposlenika i svih ostalih financijskih tokova koji su izostali urušavanjem te tvrtke, ali i samog kompleksa – kaže iskusni predavač i znanstvenik s opatijskog Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. 

Kazneni porez

– Sve čemu svjedočim i preko čega, posebno sad, u smiraju svoje znanstvene karijere, ne mogu i neću prijeći, tjera me da se po pitanju Haludova i svih sličnih nesretnih priča i dalje angažiram pa je tako, upravo na moju inicijativu, nadležnim članovima sad već bivše Vlade lani bio poslan prijedlog uvođenja »kaznenog poreza«, sustava uvećavanje komunalnih naknada na napuštena, zapuštena, odnosno hotelska zemljišta neprivedena namjeni. To je, po mom mišljenju, zapravo jedini alat koji je državi još ostao u nastojanju zauzdavanja svih onih špekulanata i »trapulanata« s oronulim i propalim hotelima, ljudi koji, baš poput aktualnog vlasnika Haludova, u tim objektima vide tek nekretnine čijim trgovanjem mogu zaraditi.  Vlastoručno sam, u dogovoru s kolegom, načelnikom Općine Malinska-Dubašnica Robertom Antonom Kraljićem, pisao Prijedlog Zakona koji smo odaslali ministrici Mrak Taritaš a koji, nažalost, unatoč njenoj podršci nije stigao ući u saborsku proceduru. Model financijskog opterećivanja vlasnika napuštenih i zapuštenih objekata i dalje je aktualan i ako nova Vlada sama ne nastavi ići u smjeru tog prijedloga, već za koji dan ili tjedan dat ću si truda u nastojanju upoznavanja odgovornih predstavnika nove koalicijske Vlade s razmjerima šteta koju nam svima ovakvo stanje Haludova čini, ali i s mogućnostima koje državi stoje na raspolaganju u dodatnom komunalnom opterećivanju vlasnika takvih objekata – zaključio je dr. Cerović.