Puno je toga čime se Nijemci mogu podičiti, i na čemu im možemo zavidjeti, između ostalog i – na efikasnosti. Posjetili smo otok Borkum na krajnjem sjeverozapadu Njemačke, jedan od otoka Istočne Frizije u Donjoj Saskoj – prekrasan otok u Sjevernom moru koji je sve, samo ne hladan i nepristupačan. Bez ikakvog pretjerivanja, sam po sebi ovo je otok iz bajke, nešto poput Opatije na dalekom sjeveru Europe i, nesumnjivo, savršeno mjesto za život. Turizam ovdje cvjeta od prve polovice 19. stoljeća, priroda je facinantna, sve je na Borkumu prelijepo i savršeno, njemački »posloženo« – neka potpuno druga, nestvarna galaksija mira, tišine i savršenog suživota s prirodom.

Iako na 30 samo četvornih kilometara površine, Borkum, inače mjesto s 5.250 stanovnika, broji oko 90 hotela, u kojima se po sezoni izmijeni oko 300 tisuća gostiju, mahom starijih Nijemaca koji si odmor ovdje mogu priuštiti, uživajući u pješčanim plažama koje kao da su »izvađene« iz kakvog Fellinijevog filma, i na čije udaljene sprudove, uvjerili smo se u rano jutro i sami, na sunčanje izlaze tuljani.

Ovo je otok crvenih ciglenih kuća i bijelih raskošnih hotela iz 19. i 20. stoljeća, popločanih ulica na kojima prometa gotovo da i nema, osim bicikala kojh ima barem koliko i stanovnika – mjesto na kojem su ljudi nestvarno sretni, zadovoljni i ljubazni jedni prema drugima, jednako tako i prema gostima. A osim tuljana, »domaći« su ovdje i zečevi, koje se u gradu, najviše oko centralnog starog svjetionika, može vidjeti na svakom koraku, i koji navečer, kad se spusti mrak, slobodno šeću crvenim ulicama. Prvi mrak na Borkumu pada tek oko 22 sata, »ozbiljnije« tek sat kasnije, zimi se prosječna temperatura kreće oko dva, a ljeti penje do najviše 20 stupnjeva, kad i temperatura mora bude oko 18, najviše 20 stupnjeva. Ovdje se živi »život na sjeveru«, na kojem vas svatko pristojno pozdravlja s »mo’gn«, očekujući da krajnje pristojni budete i sami. Iako razvijeno turističko mjesto, trgovine na Borkumu ne rade iza 18 sati, i pobune zbog toga nema, kao što bi vjerojatno bilo u Hrvatskoj, da slična odluka o radnom vremenu i kod nas »padne«.

Zaštita okoliša

Najvažnije od svega – zbog čega je u organizaciji hrvatskog predstavništva Europske komisije na Borkum putovala i skupina hrvatskih novinara – jest veliki tamošnji europski energetski »zeleni« projekt, NETfficient, na kojem unatrag tri godine rade istraživačke institucije, velike tvrtke, mala i srednja poduzeća te gradska vijeća – partneri iz sedam europskih zemalja – Njemačke, Španjolske, Italije, Francuske, Belgije, Velike Britanije i Švedske. Riječ je o projektu efikasnog skladištenja »zeleno« proizvedene energije iz sunca i vjetra, sutra možda i iz plime i oseke Sjevernoga mora, vrijedan 11,4 milijuna eura, od čega devet milijuna financira EU program Horizon 2020 za istraživanje i razvoj sigurne, čiste i učinkovite energije.

Dvije vjetroelektrane, jedna velika solarna elektrana te 45 manjih solarnih panela na krovovima stambenih i javnih zgrada odnosno kuća ovdje proizvode energije dovoljno za 50 posto potreba otoka, što danas, kad neke države, poput Danske, i 70 posto svoje potrošnje zadovoljavaju iz »zelene« energije, ne bi bio nikakav izuzetak, da Borkum svoje viškove zeleno proizvedene energije ne uspijeva i – skladištiti, kako bi ju onda upotrebljavao kad je proizvodnja premala; za vrijeme vršnog opterećenja, pogotovo u sezoni; noću za javnu rasvjetu; za punjenje električnog autobusa gradskog prijevoza, koji dnevno, s besplatnim zelenim gorivom, prijeđe oko 370 kilometara. U baterijama uskladištenu »zelenu« struju koristi i veliki Akvarij na Borkumu, za stalno, optimalno održavanje temperature vode u akvarijima s ribama te druge svoje potrebe.

Zanimljivo je kako je počela idilična »zelena« priča na Borkum otoku. Susjedi Nizozemci, koje se s otoka može vidjeti, 2012. godine su pored svojih vjetroelektrana na obali, instalirali i termoelektranu na ugljen, zbog koje su na Borkumu odlučili, kao svojevrsni protest, postati zeleni energetski otok koji će jednog dana svu svoju potrošnju energije zadovoljavati iz sunca i vjetra, nadaju se, uskoro, i iz energije plime i oseke, na čemu se također radi.

Sedamdeset posto »zelene« energije Borkum proizvodi iz vjetra, ostatak, zahvaljujući čak dvjesto sunčanih dana u godini, iz solarnih panela. Kako su obnovljivi izvori nestalni i nepouzdani, njihova proizvodnja ponekad bude premala za zadovoljenje potreba, no često i prevelika, pa proizvedena struja biva neiskorištena. Na Borkumu, međutim, viškove tako proizvedene energije skladište u velike baterije, koje se nalaze i u kućanstvima sa solarnim panelima.

Krk ima potencijala

»Želim, prije svega, na ovaj način doprinijeti zaštiti okoliša«, kaže nam svoju jednostavnu filozofiju Klaas Bakker, 62-godišnji inženjer elektrotehnike, vlasnik jedne od kuća na Borkumu na kojima su EU sredstvima postavljeni solarni panel i baterija za skladištenje proizvodnih viškova struje. Čitava investicija – ugradnja solara, postavljanje baterije i ostalog, po prosječnom kućanstvu je koštala oko 25.000 eura – investicija koja će uštedama konvencionalno proizvedene energije biti vraćena kroz 12 godina. Mještani nikakvog troška za nju nisu imali, a sami postaju, osim potrošača, i proizvođači čiste energije.

NETfficient je vodeći projekt za skladištenje zelene energije, energije budućnosti, kažu stručnjaci na Borkumu – Španjolci, Francuzi, Nijemci i ostali – uvjereni da se isto može preslikati bilo gdje drugdje u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, zbog čega Europska komisija planira i obilazak nekih hrvatskih otoka, poput Krka, koji za ovakav projekt imaju potencijala. Djelomično se za Borkumovim primjerom već poveo puno veći španjolski Santander, grad od 180 tisuća stanovnika na sjevernoj obali zemlje, koji svoju javnu rasvjetu također napaja iz u baterijama akumulirane dnevne sunčeve energije.

Kako otkriva Olaf Look, jedan od koordinatora NETfficienta na Borkumu, ovdje planiraju do 2020. godine daljnja EU ulaganja zahvaljujući kojima bi otok postao apsolutno energetski samodostatan, neovisan o dovođenju energenata s kopna, dok bi do 2030. godine to trebalo biti mjesto koje više uopće neće proizvoditi emisije štetnih plinova. Namjera im je elektrificirati vlak kojim se do grada dolazi iz luke, a jedan od dva trajekta koji vozi s kopna prema Borkumu i natrag, odnosno na dva sata udaljenoj relaciji Emden-Borkum već su, prvi u Europi, prebacili s dizela na puno čišći ukapljeni prirodni plin (LNG). Na Borkumu su u projekt uključeni svi – od proizvođača i lokalnih vlasti, do krajnjih potrošača, što pomaže u prevladavanju prepreka, a potrošače, »consumers«, pretvara u one koji energiju troše, ali i proizvode – »prosumers«. Daljnji Plan ulaganja za Europu ima cilj mobilizirati privatne investicije, u inovativnim projektima kao što je NETfficient.