Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
23. listopada 2019.
Zbrka s kalendarom

ZAGONETKA IZ DAVNINA Zašto svi kršćani ne slave Uskrs na isti dan?

REUTERS
REUTERS
Autor:
Objavljeno: 20. travanj 2019. u 16:48 2019-04-20T16:48:35+02:00

Kršćani koji Uskrs slave po gregorijan-skom kalendaru ove će ga godine slaviti 21. travnja, kršćani koji ga slave po julijanskom kalendaru slavit će ga 28. travnja, iako među njima po tom pitanju nema nikakve ni dogmatske ni teološke razlike, samo kalendarske

Kada je Uskrs? Kako izračunati nedjelju na koju će kršćani proslaviti najveći i najvažniji blagdan svoje vjere? Zašto kršćani slave Uskrs, u pravilu, u različite nedjelje?

Sve te razlike koje ponekad zbunjuju nisu posljedica vjerskih razlika između dijela pravoslavnih zajednica i većine kršćana (okupljenih u Katoličkoj crkvi, pojedinim pravoslavnim i drugim crkvama), nego je to posljedica kalendara, dakle nečega što doživljavamo gotovo samozadanim, o čemu gotovo nikada ne razmišljamo, a bez čega ne možemo organizirati ni život ni zajednicu i što je određeno astronomijom, a ne vjerom.

Kalendarski problem Uskrsa jest u tome što je on pokretni kršćanski blagdan. Kada se odredi kada je Uskrs, lako je odrediti i druge pokretne kršćanske blagdane (svi su vezani uz Uskrs), a fiksni blagdani, poput Božića ili svetkovina svetaca i svetica, ionako nisu kalendarski zahtjevni.

Prva nedjelja

Isus je razapet u petak, dan poslije posljednje, odnosno pashalne večere, tradicionalnog obroka židovskog vjerskog blagdana Pesaha. Taj židovski blagdan slavi se 14. dana mjeseca nisana. S obzirom na to da nema spora o tome da je Isus razapet dan nakon posljednje večere, svi se slažu da je razapet 15. Nisana. Problem – kada slaviti Uskrs – je nastao sredinom drugog stoljeća. Židovski Pesah počinje prvim punim Mjesecom koji se pojavljuje poslije proljetnog ekvinocija ili pada na sam ekvinocij. Takvo datiranje Uskrsa je jednostavno, ali pitanje je to li dan Isusovog uskrsnuća.

Židovi koji su se preobratili u ranim su danima kršćanstva Uskrs smatrali ispunjenjem Pesaha i slavili su ga na taj dan. Međutim, drugi kršćani – rimski, grčki, aleksandrijski, sirijski – naglašavali su nedjelju kao dan uskrsnuća, pa su Uskrs slavili prve nedjelje poslije 14. nisana. Ta je dvojba razriješena na Prvom nicejskom saboru održanom 325. godine, i inače jednom od najvažnijih crkvenih sabora u povijesti kršćanstva, i to u korist onih koji su tvrdili da Uskrs treba slaviti u nedjelju.

Određeno je da se Uskrs slavi prve nedjelje poslije punog Mjeseca nakon proljetnog ekvinocija. No, to je bilo lakše odrediti nego ostvariti. Pitanje je kako izračunati tu prvu nedjelju.

Astronomsko opažanje punog Mjeseca i proljetnog ekvinocija nije bilo lako, moglo ga je omesti loše vrijeme, a ovisilo je i o tome odakle, iz kojeg dijela svijeta, se promatra. Kao kanonski proljetni ekvinocij u aleksandrijskoj crkvenoj tradiciji uspostavljen je 21. ožujka (i danas se taj datum uobičajeno smatra datumom proljetnog ekvinocija), a u rimskoj crkvenoj tradiciji uspostavljen je 25. ožujka (što je u to doba julijanskog kalendara zapravo bilo preciznije). Bilo je potrebno izračunati kada je Uskrs, tom veoma kompleksnom vještinom su baratali aleksandrijski biskupi, pa su Rimljani bili nezadovoljni i time što im uskrsne tablice šalje aleksandrijski biskup.

Vremenom je zaključeno da se prema tom aleksandrijskom kanonu ciklus uskršnjih datuma ponavlja svake 532 godine. Dionizije, inače veoma bitan za suvremenu dataciju jer je uveo Anno Domini, odnosno podjelu vremena na prije i poslije Krista (pri čemu je pogriješio pa je prema njegovoj podjeli vremena Isus rođen »prije Krista«, četiri ili pet godina), je koristio tablice uskršnjih datuma za razdoblje od 437. do 532. godine. i na temelju njih uspio je izraditi, bez tablica aleksandrijskih biskupa, tablice uskršnjih datuma za razdoblje od 532. do 627. godine.

Deset dana viška

U to doba na snazi je bio julijanski kalendar (nazvan po Juliju Cezaru koji ga je uveo), a julijanska je godina 11 minuta preduga u odnosu na astronomsku godinu. Vremenom je nastala razlika od čak 10 dana i ta je razlika nadoknađena 1582. godine (tih je deset dana viška izbačeno) kada je uveden gregorijanski kalendar, nazvan po papi Grguru XIII. To je kalendar kojega danas koristimo i to je vremenom postao globalni kalendar.

Međutim, tih 10 dana razlike nastalih vremenom bili su problematični za izračunavanje datuma Uskrsa. Zahvaljujući toj nesavršenosti julijanskog kalendara ekvinocij je bio pomaknut deset dana unaprijed (na 11. ožujka) i uvođenjem gregorijanskog kalendara ta je greška ispravljena. Drugi je problem bila nepreciznost Dionizijevog kalendara važnog za izračunavanje Uskrsa koji u razdoblju od 313 godina daje pomak od jednoga dana. Dakle, do vremena uvođenja gregorijanskog kalendara akumulirana su ukupno četiri dana viška, važnih za izračunavanje punog mjeseca važnog za određivanje Uskrsa. Dakle, deset dana manjka i četiri dana viška napravili su razliku od šest dana. Dionizijevu tablicu određivanja Uskrsa trebalo je korigirati za šest dana, što je i učinjeno, ali u pomalo proširenoj verziji i ona nije pomaknuta za šest nego za sedam dana, tako da Uskrs nikada ne može pasti na židovski Pesah.

Ta je reforma kalendara definitivno razdvojila i dvije kršćanske denominacije – katoličku i pravoslavnu – po pitanju dana na koji slave Uskrs.

Milutin Milanković, srpski znanstvenik rođen u Dalju, poznat po svom danas općeprihvaćenom i znanstveno dokazanom klimatološkom modelu, predložio je reformu i julijanskog i gregorijanskog kalendara. Njegov je kalendar zapravo najprecizniji i njegova godina ima odstupanje od samo nekoliko sekundi. O njegovom kalendaru raspravljalo se na Svepravoslavnom kongresu u Carigradu 1923. godine. Kalendar je jednoglasno podržan i usvojen i nejednoglasno proveden.

Da su ga prihvatile sve pravoslavne crkve, kršćani bi slavili Uskrs istoga datuma, a uz pretpostavku da zapadni kršćani (katolici i protestanti) zadrže svoj gregorijanski kalendar odstupanje bi bilo minimalno. Konkretno, Uskrs po prvi puta ne bi slavili istoga datuma početkom 29. stoljeća. Međutim, njegov kalendar prihvatile su i provele pravoslavne crkve u Grčkoj i Rumunjskoj. Prihvatila ga je i Ruska pravoslavna crkva, ali ga nikada nije provela.

O reformi kalendara s aspekta Uskrsa raspravljalo se i na Drugom vatikanskom koncilu početkom šezdesetih godina prošloga stoljeća. U koncilskim dokumentima navodi da se da »nisu od male važnosti želje mnogih, kako bi se za blagdan Uskrsa ustanovila određena nedjelja i kalendar ustalio«. U praksi bi to značilo određivanje određene nedjelje u gregorijanskom kalendaru za slavljenje Uskrsa. Sada su te nedjelje pomične i Uskrs može pasti najranije 22. ožujka, a najkasnije 25. travnja. No, u koncilskim se dokumentima ta promjena kalendara na forsira nego se navodi da se njoj »ne protivi«, ali »uz pristanak svih na koje spada, a naročito braće koja su rastavljena od zajednice s Apostolskom Stolicom«, dakle nekatoličkih kršćanskih zajednica.

Posljednji pokušaj

Posljednji pokušaj kalendarskog ujedinjavanja zbio se na sastanku Svjetskog vijeća crkvi u ožujku 1997. godine u Aleppu. Svjetsko vijeće crkvi je međucrkvena organizacija koja okuplja niz bliskoistočnih crkvi, Anglikansku crkvu, većinu protestantskih crkvenih zajednica, a Katolička crkva u njegovom radu sudjeluje kao promatrač. Predloženo je da Uskrs ubuduće bude prve nedjelje poslije astronomskog punog Mjeseca nakon proljetnog ekvinocija određenog prema jeruzalemskom meridijanu.

Predloženo je da se takav izračun počinje primjenjivati od 2001. godine, prve godine u kojoj su uskrsi padali na isti datum i po staroj i po predloženoj metodi izračuna. Za pravoslavne crkve koje slave Uskrs po julijanskom kalendaru to bi značilo promjenu očekivanog datuma Uskrsa u oko 70 posto slučajeva, dok bi za one koji slave po gregorijanskom kalendaru to značilo promjenu očekivanog datuma Uskrsa tek povremeno. Interesantno, prva promjena datuma bila bi upravo ove, 2019. godine, i da je prihvaćen prijedlog Svjetskog vijeća crkvi Uskrs ne bi bio 21. travnja nego 24. ožujka. Taj bi prijedlog malo proširio vremenski raspon u kojem se slavi Uskrs, on bi bio pomaknut u oba pravca za po jedan dan, pa bi najraniji datum Uskrsa mogao biti 21. ožujka, a najkasniji 26. travnja.

Dalje od prijedloga nije se otišlo, kršćani koji Uskrs slave po gregorijanskom kalendaru ove će ga godine slaviti 21. travnja, kršćani koji ga slave po julijanskom kalendaru slavit će ga 28. travnja, iako među njima po tom pitanju nema nikakve ni dogmatske ni teološke razlike, samo kalendarske.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.