Je li kasno za Vladu Zorana Milanovića

Vrijeme za bitne reforme je ipak isteklo

Zdenko Duka

Većina ekonomoskih analitičara s kojima smo razgovarali smatra da je vremena do kraja mandata premalo da bi se napravile i osjetile konkretne promjene.  Osim toga, mnogi se pitaju je li premijer Milanović uopće svjestan nužnosti reformi te je li ih on uopće sposoban provesti



ZAGREB Predsjednik Vlade Zoran Milanović napravio je u srijedu malu rekonstrukciju Vlade – smijenio Rajka Ostojića i Željka Jovanovića te za novog ministra zdravlja imenovao Sinišu Vargu a za ministra obrazovanja, znanost i sporta Vedrana Mornara. 


No, Vlada nije rekonstruirana u najtežem, najbolnijem sektoru gospodarstva. Premijer je očito više puta nagovarao guvernera Hrvatske narodne banke Borisa Vujčića da uđe u Vladu kao novi potpredsjednik za gospodarstvo ali ga nije uspio nagovoriti. 


Vrlo je riskantno bilo kome, u predizbornoj godini, potrošiti možda osobni ugled i u ovom nepovoljnom političkom trenutku za Vladu preuzeti najzahtjevniji sektor. 




S druge strane, Zoran Milanović je nedavno na Danu poduzetnika priznao da nam je država skupa ali da će takva i ostati. Naš je komentar na to da se sve ionako rješava novim kreditima, novim zaduženjima pa dok ide ide. To bi moglo značiti da niti sada pred kraj mandata neće biti reformi državnog i javnog sektora.


Lagani oporavak 


A niti posljednji ekonomski podaci nimalo ne obećavaju. Prvo tromjesečje Hrvatska je završila s padom gospodarske aktivnosti od 0,4 posto. Investicije su se smanjile za 3,6 posto, dok je potrošnja u kućanstvima pala 0,5 posto, itd. Jedan je podatak pozitivan – veći je izvoz 6,1 posto.


Pitali smo ugledne hrvatske ekonomiste ima li ipak ova Vlada izgleda do kraja mandata pokrenuti privredu, osigurati rast PDV-a, pokazati rezultate gospodarskog buđenja, osigurati veće strane investicije. 


Makroekonomist dr. Ante Babić misli da Vlada još uvijek može stići nešto pozitivno učiniti ako odmah, prije ljeta, napravi plan pa oštro krene u rujnu. U tom bi se slučaju sredinom sljedeće godine i mogli vidjeti neki rezultati. Babić smtra da je mogućnost da ova Vlada dobije na izborima novi mandat prilično malena i to onda može biti jak motiv da Vlada krene u reforme, pa makar bile nepopularne. 


Babić prognozira početak uzdizanja krajem ove godine i sljedeće godine jer se i naše okruženje ekonomski oporavlja. No ovisi o planu i sposobnosti koliki taj rast može biti. Još je mnogo neorganiziranosti, neekonomičnosti. 


– Proračun je još i povećan a znamo da je realni sektor i te kako smanjio svoje troškove – neki za 10, neki za 20 a neki i za 50 posto. Sigurno u proračunu ima prostora od 10, možda čak i 20 posto. Valja dovoditi u red javna poduzeća pa dijelove javne uprave, smanjivati lokalnu samoupravu. Ne bi to usporilo privredu, ugovori tvrtki koje rade s državom su uglavnom vezani uz uvoz. Kroz HBOR mogao bi se potaknuti izvoz pa da se počne rasti. S dobrom politikom može se rasti i četiri-pet posto, kaže nam Babić.


Dr. Željko Lovrinčević, ekonomski analitičar Ekonomskog instituta u Zagrebu, ocjenjuje da vremena za neke bitnije reforme više nema. Samo po sebi će se dogoditi da će zbog oporavka u EU početi i u Hrvatskoj stvari polako stabilizirati. I s Vladom i bez Vlade. Reforma državne uprave, teritorijalnog preustroja – za to je prekasno, može se razgovarati o normativnom okviru. I ono gdje se još može nešto promijeniti – to je Zakon o radu. 


Lovrinčević se nada da će Vlada učiniti daljnji korak k fleksibilizaciji radnih odnosa. Za jedan dio investicijskih projekata natječaji će vjerojatno biti okončani krajem ove godine, npr. za Plomin, i mogli bi početi radovi na proljeće sljedeće godine. To su blaga pozitivna kretanja koja ne mogu bitnije promijeniti situaciju. Ta politika malih koraka ne znači puno jer su mnogi drugi brži od nas. Svi manje-više pokušavaju napraviti iste stvari, netko to radi brže, netko sporije pa ako mi u Hrvatskoj to učinimo poslije tri-četiri godine, opet smo u zaostatku, govori Lovrinčević.


Lovrinčević nam kaže da je glavni problem u Hrvatskoj provedba onoga što je usvojeno. Problematičan je ono što se radi niže od ministarske razine, od pomoćnika šefova uprava pa niže. 


Cijena rata


Na pitanje treba li dalje rezati rashode, Lovrinčević je odgovorio da se prema usporedbama s drugima, Hrvatska nalazi u prosjeku rashoda u odnosu na BDP. Ističe da rat ima, imao je i imat će cijenu još šezdesetak godina jer se socijalno servisira garnitura branitelja, pa onda socijalna davanja naslijede njihove supruge, itd. Zato se manje ulaže u znanost, obrazovanje, u kulturu.


Lovrinčević smatra da je ključni problem u tome što ako se reže javna uprava, javni troškovi, privatni sektor ne može primiti te ljude na posao. Ne stvara se dovoljno radnih mjesta. I, kako privatni sektor praktički ne funkcionira, onda se ljudi grčevito drže javnog sektora i odupiru se promjenama. Ne vide alternativu. To je začarani krug i tako se nečinjenjem stvara povećava javni dug. 


Kako tumači da nije rekonstruirana pozicija potpredsjednika za gospodarstvo? Lovrinčević kaže da se od mjesta potpredsjednika Vlade za gospodarstvo puno očekuje, s tog mjesta bi se trebalo davati ritam reformama. Kasnije uključivanje na to mjesto, godinu i nešto dana prije izbora, ide jako teško. To neće prihvatiti netko tko ima neki drugi vrlo povoljan angažman. Ono što bi novi potpredsjednik tražio, bilo bi u koliziji s ciljevima većine članova Vlade koji će za pola godine početi predizbornu kampanju. U prve dvije, dvije i pol godine što se napravi – to je to. U trećoj počinju pripreme za izbore, pa vrijeme nije na strani ove Vlade. A u ovoj situaciji kad je sam premijer Milanović nestabilan, onaj tko bi prihvatio da dođe na mjesto prvog potpredsjednika neminovno bi se morao vezati uz premijera a pitanje je koja je premijerova sudbina, tumači Željko Lovrinčević.


Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da bi Vlada još imala vremena i šanse za zaokret kada bi premijer Milanović razumio da je potreban zaokret. Ali, on nije spreman na taj zaokret, prije svega za promjene u fiskalnoj politici. Da je spreman na zaokret, sigurno ne bi angažirao gospodina Borisa Lalovca na mjesto ministra financija jer Lalovac tome poslu nije dorastao, tvrdi Novotny.


Novotny kaže da je potrebno pripremiti potpuno nove proračunske projekcije za sljedeće tri godine. Nužne su snažnije uštede – u socijalnoj državi, u mirovinskom i zdravstvenom sustavu i privatizacija javnih poduzeća koja su teret. No, u politici Vlade to ne postoji kao strateška pozicija, kaže Novotny.


Europska komisija daje preporuke i točno se zna što treba napraviti. To što Lalovac sada hoće smanjiti zateznu kamatu za 0,3 ili 0,4 posto neće imati nikakvog učinka. A Hrvatska jedina u Europi nema institucionalno riješeno pitanje zaštite pučanstva od prekomjerne zaduženosti. Najmoderniji takav zakon ima Latvija, govori Novotny. 


Nesposobna uprava 


On kaže da su mali i srednji biznisi uništeni jer ako mikrobiznis tako opteretite kako ga je opteretio ministar Linić, normalno je onda da poduzeća ne mogu zapošljavati. Rad, red, disciplina – to je načelno prihvatljivo, međutim to što je Linić radio bilo je kontraproduktivno. 


Guverner HNB i ljudi oko njega znaju što rade, ali u ministarstvima kapaciteta nema, smatra Novotny. A politički odgovorna vlada ne smije gledati na kratki period, govori nam Novotny. 


– Vlada nema aktivnu politiku, to je plutanje. Ništa nisu napravili u tome kako povećati prihode, kako povećati proizvodnju. Država mora stvarati uvjete za djelatnost. Ljudi u Vladi sektorsku, industrijsku politiku očito ne znaju. Može se nešto konkretno napraviti za tekstilnu, kemijsku, metalnu, elektro industriju. No, oni nisu pokazali da to žele napraviti, govori nam dr. Ljubo Jurčić, profesor Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. 


Jurčić tvrdi da se ne smiju dizati porezi dok pada dohodak. Još smo jaki u metalnoj i elektrostrojarskoj industriji pa i kemijskoj industriji. Ali privredu ne mogu voditi političari općeg tipa, kaže on.