ZAGREB Nekoliko su puta dosad različite vlade najavljivale, pa i pokušavale, na jednom mjestu objediniti popis sve državne imovine, osnivale su se i ukidale agencije koje su trebale odraditi taj posao, ali nitko u Hrvatskoj ne zna ni koliko imovine država ima niti je u stanju procijeniti njezinu vrijednost. Aktualna Vlada pokušat će to promijeniti ustrojavanjem Središnjeg državnog registra koji će voditi Središnji državni ured za razvoj digitalnog društva, a ako taj projekt uspije to bi značilo da će država imati podatke o svojoj imovini na jednom mjestu.

Registar državne imovine dosad je vodilo Ministarstvo državne imovine, ali to su bili podaci samo o imovini kojom je ono upravljalo, što znači da su bili nepotpuni. Ubuduće će to Ministarstvo imati obvezu vođenja evidencije samo imovine kojom upravlja i raspolaže te će biti tek jedan od obveznika dostave podataka u središnji registar, kao i druga tijela koja upravljaju i raspolažu imovinom u vlasništvu države.

Prema prijedlogu o Zakonu o središnjem registru državne imovine, kojeg je Vlada jučer poslala u parlament, na jednom će mjestu ubuduće biti podaci o imovini, što uključuje i financijsku, koju ima država, lokalna, odnosno područne (regionalne) samouprave, trgovačka društava, zavoda i druge pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska i/ili jedinica lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave, ali i oni kojima su država i lokalne jedinice samo jedan od osnivača.

Zakonski prijedlog kaže i to da će Vlada uredbom utvrditi ustrojstvo, način vođenja i sadržaj Registra, te će odrediti podatke koji se javno ne objavljuju. Takvi registri u većini europskih zemlja koje ih imaju javnosti otkrivaju podatke i o imovini koja je u državnom vlasništvu, ali i njezinoj vrijednosti do detalja koliko u određenom trenutku vrijede dionice u državnom vlasništvu. Za institucije koje ne budu dostavljala podatke kako je to propisano zakonom predviđene su kazne od deset do sto tisuća kuna, a za njihove čelnike od tisuću do deset tisuća kuna.

Ministar državne imovine Goran Marić predstavio je i prijedlog izmjena i dopuna Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, koje se tiču poslovnih prostora u vlasništvu RH, dok su odredbe koje se tiču prostora u vlasništvu jedinica lokalne i područne samouprave ostale neizmijenjene. Ministar Marić pojasnio je da se predlaže da postojećim zakupnicima kojima istječe ugovor država može ponuditi novi ugovor na pet godina pod istim uvjetima samo ako je to ekonomski opravdano, odnosno kada je mjesečni iznos zakupa veći od najveće cijene zakupa po odluci jedinica lokalne samouprave i samo ako je prostor prethodno dan u zakup temeljem javnog natječaja.

Uz to zabranjuje se davanje poslovnog prostora u vlasništvu RH u podzakup, na korištenje ili sukorištenje kroz »fingirane« ugovore o poslovno-tehničkoj suradnji, ugovore o franšizi i slično, te se u takvim slučajevima ugovor o zakupu raskida po sili zakona. Određeni su kriteriji po kojima se prostori u vlasništvu države mogu prodavati sadašnjim zakupnicima, a koji se poslovni prostori ne mogu uopće prodavati. Država stanove u svom vlasništvu više ne može prodavati tako da ugovara obročnu otplatu nego isključivo jednokratnim plaćanjem.