Nikolina Kovačević viša je predavačica na Zavodu za matematiku, informatiku i nacrtnu geometriju pri zagrebačkom Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu. Status i materijalni položaj koji ona i mnogi njeni sveučilišni kolege imaju, jedan je od razloga zbog kojih se sustav znanosti i visokog obrazovanja sutra pridružuje školama jednodnevnim štrajkom, u znak nezadovoljstva potplaćenošću tog sustava i želje da se nepravde isprave. S njom smo razgovarali o razlozima zbog kojih ide u štrajk i položaju koji već godinama izaziva sve veće nezadovoljstvo u tom dijelu sustava.

Njezino zvanje nije znanstveno-nastavno, već samo nastavno. Nema, dakle, titulu docenta ili profesora, ali se svejedno mora baviti znanošću, a dobrim dijelom odrađuje nastavu za koju nije niti pravedno nagrađena, niti stimulirana na napredovanje.

– Za status predavača dužni smo baviti se znanstvenom djelatnošću koja nam se ne vrednuje. Nisam doktor znanosti, ali jedan od uvjeta za ovo radno mjesto mogućnost je obavljanja doktorata. Kao predavaču, položaj mi dodatno otežava obveza u nastavi triput veća od asistenta, za koju sam plaćena manje.

Skupo usavršavanje

Koliko tjedno sati nastave odrađujete na svom fakultetu?

– Ove godine stupio je na snagu novi obračun norma sati u visokom obrazovanju, pa se sati efektivno nešto drukčije računaju. Neke tjedne imam i po 16 sati izravne nastave, a to ovisi od tjedna do tjedna. Da bi održao nastavu, moraš istraživati, odrediti koje su komponente važne studentima za daljnji rad. Praktički, kreiram studentski kurikulum za pojedine predmete.

Vaša je plaća danas manja od plaće asistenta. Kolika je ta razlika?

– Bila sam asistent i imala veći koeficijent nego sada. Plaća mi je pala za oko 500 kuna, a bilo bi to i više da u međuvremenu nisam dobila olakšice na djecu. Istodobno, obveza održavanja nastave povećala se sa 150 na 450 sati. Obveze su mi, dakle, tri puta veće nego ranije.

Imate i niz drugih obveza i ograničenja, osim predavanja?

– Zasad ne moram na doktorat, no to se može promijeniti. Dužna sam i neprestano se usavršavati, a sve mi je to otežano činjenicom da velik broj sati provodim u nastavi. Moram odlaziti na znanstveno-nastavne konferencije i druge skupove, da vidim kako se mijenjaju znanstveni i nastavni trendovi. Ako želim imati kvalitetnu nastavu, to je neminovno. Kako sam u nastavnom zvanju, ne mogu se uključiti u znanstvene projekte, financijski sam onemogućena. Tko me uzme na svoj projekt, neće za mene dobiti financijsku naknadu, ustupaju mi je samo kolege koji su voljni. Ili ću se usavršavati od svoje plaće, ili moram tražiti osobe koje će me prihvatiti unatoč mom statusu.

Promjene na gore

Odlaze li zbog toga predavači iz visokog obrazovanja?

– Vrlo malo predavača ostaje. Odlaze zbog opterećenosti, obveza, uvjeta doktorata, obveze pisanja znanstvenih radova. Sve je to izrazito teško ispuniti. Nositelj sam četiri kolegija, a unatoč većim obvezama imam manju plaću, i još sam skinuta s projekata i popisa znanstvenika. Najveći je problem činjenica da vrlo često redovna satnica, osam sati dnevno, nije dovoljno za sve administrativne, nastavne i druge obveze pa posao nosim i kući.

Biste li otišli raditi u realni sektor? Jesu li vam tamo privlačniji uvjeti?

– Radila sam u realnom sektoru i ne isključujem tu opciju. Ostajem ovdje, ali ne znam hoću li sljedeću godinu moći ostati u sustavu. Modifikacije su neprestano u tijeku, i nikad ne znam što me čeka. Želim ostati, istraživanje i znanost su mi u duši, izrazito volim prenositi znanje mladima. To nema cijene. Tako bez obzira na plaću, radim posao koji volim. Naravno da bi mi financijska satisfakcija bila draža, ali to nije jedini element mog nezadovoljstva. Ja sam 17 godina u sustavu, a osam godina u statutu predavača. Situacija se u tom razdoblju izrazito promijenila, i to na gore. Iz godine u godinu stanje je sve lošije.

Hoće li se na vašem fakultetu u četvrtak štrajkati?

– Nastave neće biti, a vjerujem da će studenti za to imati razumijevanja.

Ispada da ne radimo

Što vam posebno smeta?

– Moja obitelj vidi da ja radim i doma, a u javnosti ispada da ništa ne radiš. To je zato jer puno elemenata ne ulazi u sustav vrednovanja. Predavao ti pred 100 studenata ili pred 10, vrednuje se isto, iako kasnije s njima radiš i individualno. U prvoj godini, gdje su predavači dosta angažirani, izrazito su velike grupe studenata i veliki su zahtjevi individualnog rada.

Može se reći da ste vi, zapravo, nositelji nastave na fakultetima?

– Nosimo jako velik dio nastave. Da nema predavača s ovako velikim opterećenjem, sve bi to trebalo obaviti znanstveno-nastavno osoblje. Nastavni kadar na sveučilištu, bez obzira na to, mora imati kontinuiran znanstveni angažman.