Prema nepravomoćnoj presudi Vinka Cetinski mora Danku Končaru isplatiti 66 milijuna kuna / Foto Sergej DRECHSLER
Tužbeni zahtjev prema Mirku Cetinskom je odbijen. Končar, odnosno tvrtka Kermas ulaganja, tužila bračni par Cetinski za naknadu štete u iznosu od 11,7 milijuna eura za koliko tvrdi da su Kermas ulaganja preplatila zemljišta i nekretnine te njihovu stvarnu, nabavnu vrijednost
RIJEKA/PAZIN – U kolopletu sudskih postupaka koji su se razvili iz afere s kupnjom nekretnina u Istri, nakon teških optužbi hrvatskog povratnika Danka Končara da je prevaren i oštećen za desetke milijuna eura, ovih je dana donesen prvi pravorijek. Trgovački sud u Pazinu donio je nepravomoćnu presudu prema kojoj Vinka Cetinski, bivša doministrica i nekadašnja direktorica u Končarevoj tvrtki Kermas ulaganja, mora Danku Končaru isplatiti 66 milijuna kuna, odnosno 9,1 milijun eura na ime pričinjene imovinske štete, skupa sa zakonskom zateznom kamatom. U ovoj je parnici solidarno tužen i njezin suprug, no Sud je tužbeni zahtjev prema Mirku Cetinskom u cijelosti odbio kao neosnovan.
Više parnica
Nakon što je 2010. godine javno »pukla ljubav« između klana Cetinski te »najbogatijeg Hrvata« i »kralja kroma«, kako su ga svojevremeno titulirali neki domaći mediji, Danko Končar pokrenuo je više kaznenih i građanskih parnica na sudovima u Istri protiv svojih bivših poslovnih partnera. Vrhunac tog pravosudnog raspleta kazneni je postupak koji se vodi protiv 12 okrivljenika, među kojima su bračni par Cetinski te bivši Končarev ortak Drago Radolović, na Županijskom sudu u Puli. Suđenje je trebalo početi prošle godine, ali je glavna rasprava odgođena čak osam puta.
– devedesetih godina bila zamjenica ministra turizma
– profesorica na opatijskom Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu
– suprug Mirko nakon pjevačke karijere vlasnik nekoliko tvrtki i radiopostaja
– u poduzetničke vode s Končarom povukla i sinove Mattea i Tonyja
Parnica za naknadu štete na Trgovačkom je sudu u Pazinu trajala punih šest godina i samo dosad obje je strane, s obzirom na iznos tužbenog zahtjeva, sveukupno koštala više od 2,5 milijuna kuna.
Danko Končar, odnosno njegova tvrtka Kermas ulaganja solidarno je tužila bračni par Cetinski za naknadu štete u iznosu od 11,7 milijuna eura, za koliko se u tužbi tvrdi da su preplaćeni poslovni udjeli u dvadeset projekt-društava, odnosno razlike cijene koju su Kermas ulaganja platila za zemljišta i nekretnine te njihove stvarne, nabavne vrijednosti.
Tužbenim zahtjevom u početku je bio obuhvaćen i Drago Radolović i njegova tvrtka Istra Bavaria Agentur, s kojim je Končar imao ortački dogovor oko kupovine nekretnina u Istri i realizacije projekata stancija. Radolović se, međutim, tijekom postupka nagodio, priznavši navode iz tužbenog zahtjeva. Ugovorom o nagodbi i uređenju međusobnih odnosa sa Sporazumom o osiguranju novčanih tražbina zasnivanjem založnog prava na nekretninama i poslovnim udjelima od 1. travnja 2014. Radolović je pristao Končaru isplatiti novčane tražbine po osnovi naknade štete.
– mediji ga prozvali “kraljem kroma”
– posjeduje rudnike u Africi
– prve milijune zaradio u tranzicijskoj Rusiji
– u bivšoj državi sedamdesetih godina osuđen za gospodarski kriminal u Jugoturbini
– htio kupiti sva četiri hrvatska brodogradilišta
– postao vlasnik Brodotrogira
Trgovački sud u Pazinu nije uvažio argumente iz obrane Vinke Cetinski, ali je zanimljivo da provedeni dokazni postupak i iskazi svjedoka Sudu u Pazinu, kako stoji u obrazloženju presude, nisu dali dostatnu podlogu za zaključak da je Vinka Cetinski »svjesno i s namjerom nanijela štetu tužitelju uvećanjem cijene nekretnina projektnih društava u odnosu na nabavnu«.
Posljedično tome, Sud nije utvrdio da bi postojala odgovornost Mirka Cetinskog kao poticatelja, odnosno pomagatelja u nastanku štete. Osnova po kojoj je pazinski Trgovački sud Vinku Cetinski, istina, nepravomoćno proglasio odgovornom za štetu od 66 milijuna kuna jest što »nije postupala s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika kao član uprave tužitelja, kada nije tražila na uvid ugovore o kupoprodaji nekretnina i provjeravala cijenu nekretnina kupljenih za projektna društva te nije provjeravala zahtijevanu cijenu za dijelove poslovnih udjela u projektnim društvima koje je tužitelj platio«.
“Napuhavanje” cijena nekretnina
U tužbi Končara, odnosno Kermas ulaganja, tvrdilo se da su tuženici imali unaprijed stvoreni plan izvlačenja novca kroz »napuhavanje« cijena nekretnina, odnosno stvarne cijene po kojoj su kupljene i one koju je Končar za njih plaćao Radolovićevoj tvrtki Istra Bavaria Agentur. U tom kontekstu spominju se i dvije nekretnine, kuće, kojima je Radolovićeva tvrtka – kako se tvrdi u tužbi – u jednom navratu isplatila dio provizije Vinki Cetinski.
Formalno, kao kupac tih dviju kuća, koje su kasnije prepisane na njihove sinove, pojavljuje se Mirko Cetinski. Unatoč iskazima svjedoka koji su tvrdili da te dvije kuće zajedno vrijedne oko 600.000 eura, nisu plaćene novcem već da su se fiktivnim zajmovima i cesijama između Radolovića, njegove tvrtke i Mirka Cetinskog samo knjigovodstveno zatvarala potraživanja za te dvije nekretnine te da je riječ ustvari o proviziji, sud je smatrao da to nisu dovoljni ni adekvatni dokazi da bi se Mirka Cetinskog utvrdilo odgovornim za nastalu štetu Končaru, bilo u svojstvu počinitelja, poticatelja ili pomagača.
U samom tužbenom zahjevu, a i nepravomoćnoj presudi Suda u Pazinu, konstatira se da su Danko Končar i Drago Radolović još 2007. godine imali usmeni ortački dogovor s ciljem kupoprodaje nekretnina u Istri i ostvarivanja projekata stancija.
Taj ulagački poduhvat realizirao se na način da su kod svake pojedine kupnje nekretnina Kermas ulaganja i Radolovićeva Istra Bavaria Agentur osnivali zajedničku tvrtku za taj dotični projekt, nakon čega su se prenosili i plaćali poslovni udjeli u tim novoosnovanim tvrtkama, na način da Končar, odnosno Kermas ulaganja sudjeluju sa 80 posto, a Radolovićeva Istra Bavaria sa 20 posto, i to na bazi nabavne cijene dotične nekretnine.
Međutim, pokazalo se da je Končar te nekretnine, odnosno poslovne udjele plaćao višestruko više, u pojedinim slučajevima i do 1,5 milijuna eura više u odnosu na cijenu koja je plaćena. Jedan od najdrastičnijih primjera je projekt Monmerkore, u kojem su nekretnine plaćene 130.000 eura, a Končar je na račun svojih 80 posto udjela u tom projekt-društvu odnosno tvrtki platio nevjerojatnih 1,6 milijuna eura umjesto 104.000 eura.
Sutkinja Trgovačkog suda u Pazinu odbila je 2,5 milijuna eura iz tužbenog zahtjeva kao neosnovano. Daleko najveći dio tog iznosa odnosi se na projekt Agro Ferneti, za koji se u tužbi navodi da su Kermas ulaganja platila 2,7 milijuna eura umjesto 784.000 eura, odnosno da je samo u tom projekt-društvu Končar oštećen za 1,9 milijuna eura. Međutim, tijekom postupka nije dostavljen kuporodajni ugovor za tu nekretninu, niti su drugi dokazi dali, kako se navodi u obrazloženju presude, Sudu relevantnu podlogu po kojoj bi mogao utvrditi kolika je stvarna razlika u cijeni po kojoj je kupljena i one koju je Končar platio za nju.
Trgovački sud u Pazinu slijedom svih predloženih i provedenih dokaza nije mogao tvrditi kada su to točno Končar, odnosno Kermas ulaganja izvršili plaćanja poslovnih udjela za pojedina projekt-društva, njih ukupno 20, iz tužbenog zahtjeva. Zato je kod presude, za datum otkad počinju teći zakonske kamate na 66 milijuna kuna koje bi po ovoj nepravomoćnoj presudi Končaru trebala platiti Vinka Cetinski, sutkinja uzela datum 18. ožujka 2010. godine, kada je između Kermas ulaganja, Radolovića i njegove tvrtke Istra Bavaria Agentur potpisan Sporazum o obvezama i pravima. U tom Sporazumu obje strane utvrđuju da je kupoprodajna cijena za sva »projekt-poduzeća« 33,5 milijuna eura te da su Kermas ulaganja do tog dana Radolovićevoj tvrtki platila nešto malo više od 32 milijuna eura.
Prikrivanje poslova
Sud je ovaj Sporazum iz ožujka 2010. uzeo kao dovoljan dokaz da su Kermas ulaganja imala uplate prema Radolovićevoj tvrtki i da su tim uplatama plaćena projektna društva jer je, naime, Vinka Cetinski u postupku izjavila i tvrdila suprotno, da Kermas ulaganja nisu Radolovićevoj tvrtki platila niti jedan udjel u projektnim društvima, da štete nema jer da su sva projektna društva u 100-postotnom vlasništvu Kermas ulaganja. Cetinski, prema onom što je izjavila na Sudu, tek je kasnije saznala za zajmove od strane Kermas ulaganja prema Istra Bavariji i tvrdila je da nema ništa s tim, već da ih je potpisivala financijska direktorica Kermas ulaganja Danica Žagmešter, a ne ona.
Pravni zastupnik supružnika Cetinski u ovom sporu, odvjetnik Dubravko Veža iz Rijeke, nije krio nezadovoljstvo presudom i najavio je žalbu Visokom trgovačkom sudu dok su iz zajedničkog odvjetničkog ureda Gorana Veljovića iz Pule, koji zastupa Kermas ulaganja, poručili kako »ne komentiraju predmete koji su u postupku«.
U obrazloženju presude, među inima, navodi se i iskaz Kristijana Pilata, financijskog direktora u Radolovićevoj tvrtki koji je izjavio da je u prva dva-tri virmana kod isplate Kermas ulaganja Radolovićevoj tvrtki bilo naznačeno da je to novac za kupnju poslovnih udjela, a da se kasnije naznačavalo da je riječ o pozajmicama, što je bilo fiktivno. Da se radilo o isplati kupoprodajne cijene za poslovne udjele u projekt-društvima, Sudu je i sama Danica Žagmešter. Te su pozajmice bile, uz ostalo, u fokusu porezne inspekcije nad Istra Bavariom, a nadzorom je utvrđeno kako je Radolović zaključivanjem ugovora o kratkoročnim pozjamicama ustvari prikrio drugi pravni posao, a to je prodaja udjela Kermas ulaganju.
Uvidom u financijska izvješća Kermas ulaganja za 2015. godinu, vidljivo je da je ova Končarova tvrtka 100-postotni vlasnik 28 projekt-društava, među kojima su i ona koja se spominju u presudi suda u Pazinu.
