ZAGREB Drago Krpina, jedan od važnijih ljudi hrvatske politike devedesetih godina prošlog stoljeća, postao je zamjenik predsjednika Kluba utemeljitelja HDZ-a. Prošle subote na izbornoj skupštini ušao je u predsjedništvo Kluba, a to je tijelo ovaj tjedan Krpinu postavilo za zamjenika predsjednika Marija Kapulice, koji je član predsjedništva HDZ-a. Ovo je Krpinina prva dužnost u stranci otkako je 2000. podnio ostavku na mjesto glavnog tajnika.

– Ipak je to rekreativna dužnost. Neki dan sam se na izbornoj skupštini šalio da smo mi Klub predratnih članova partije. Jedan krug prijatelja nagovorio me da dođem na tu izbornu skupštinu, ispalo je da me se ljudi još uvijek sjećaju i htjeli su da budem u predsjedništvu Kluba – ispričao nam je jučer Krpina pozadinu njegovog aktiviranja u HDZ-u.

Vole ih mediji

– Mislim da je rano za bilo kakve usporedbe tog tipa. Ove paralele koje se vuku između Sanadera i Plenkovića više su tehničke nego političke naravi. Sanader je govorio strane jezike, a također i Plenković. Sanader je bio naočit, a takav je i Plenković. Sanadera su ispočetka voljeli mediji, vole i Plenkovića. Ali, kad je riječ o političkom sadržaju, treba ipak pričekati da bi se uspoređivalo Sanadera i Plenkovića. Premalo je Plenković na čelu HDZ-a da bi ga se već sada moglo ocjenjivati. Pošteno je pobijedio na izborima u HDZ-u i treba mu sada pružiti priliku – ne želi Krpina brzati s analizom Plenkovića.

No, jednu premijerovu karakteristiku ističe kao pozitivnu i po tome ga on podsjeća na osnivača HDZ-a Franju Tuđmana.

– Plenkovićevo je političko načelo uključivanje ljudi. Franjo Tuđman formalno je iz HDZ-a isključio samo jednog čovjeka, Miroslava Kutlu. Svi predsjednici stranke koji su dolazili nakon Tuđmana vrlo su se intenzivno bavili izbacivanjima. Plenković ima drukčiji pristup, on okuplja. Dobar primjer za to vam je predsjednik Kluba utemeljitelja Kapulica. Kad je 2000. Plenković bio šef predsjedničke kampanje Mate Granića, u to je doba Kapulica pripadao Pašalićevoj struji koja je bila protiv Granića. Poslije je Kapulica i otišao u Hrvatski blok, koji je formirao Pašalić, a danas je Plenkovićev politički savjetnik i član HDZ-ovog predsjedništva. To pokazuje da Plenković ne cjepidlači. Tuđmanu nije važno bili tko je bio u partiji, a tko nije, nego tko je početkom devedesetih bio za samostalnu Hrvatsku. Iz toga se puno može naučiti. Sada nije bitno tko je gdje bio 2000. godine, je li bio za Sanadera ili Pašalića ili kakav je stav imao prema Jadranki Kosor, nego tko je svoje sposobnosti i znanje voljan staviti u službu dobrobiti građana – naglašava Krpina.

Nema žudnje

Ako bi Kapulica kojim slučajem bio trajnije spriječan dolaziti na sjednice predsjedništva HDZ-a, mogao bi ga tamo mijenjati njegov zamjenik Krpina, što bi ga ponovno lansiralo u vrh stranke. O tome on, jasno, ne želi niti razmišljati, ali ne može se reći da Krpina više nema nikakvih političkih ambicija.

– Časna riječ, nisu se ovim ulaskom u vodstvo Kluba utemeljitelja HDZ-a razbuktale neke moje ambicije u vezi angažmana na najvišoj političkoj razini. Nema kod mene nekakve silne žudnje za velikim povratkom u visoku politiku. Ali, ako će netko procijeniti da ja svojim političkim iskustvom, znanjem i sposobnostima mogu pridonijeti HDZ-u i Hrvatskoj, naravno da neću to odbiti – zaključuje Krpina, koji se na HDZ-ovom saboru 2012. kandidirao za potpredsjednika stranke, ali kako nije bio na listi Tomislava Karamarka, nije imao šansi. Možda bi, sad kad se vratio u stranačke strukture, više izgleda imao na idućem izbornom saboru HDZ-a.