ZAGREB – Čelnici uprava u najvećim britanskim kompanijama prošle su godine zarađivali u prosjeku oko 5,5 milijuna funti, odnosno oko 47 milijuna kuna u godini dana ili oko četiri milijuna kuna mjesečno – objavila je tamošnja agencija High Pay Centre. Promatra li se medijan tih plaća, on je lani iznosio četiri milijuna funti, što znači da je polovica top menadžera zaradila manje, a polovica više od toga, dok je sam taj medijan bio 144 puta veći od medijan plaće prosječnog Britanca, koja je iznosila 27.600 funti. Prije nekoliko je tjedana nova britanska premijerka Theresa May predložila da se plaće najviše rangiranih menadžera smanje, a da o njima odlučuju dioničari.

Bezobrazne i bezobzirne

U travnju su, primjerice, dioničari British Petroleuma odbili predsjedniku uprave Bobu Dudleyu potvrditi platni paket od 14 milijuna funti. May, međutim, upozorava i na poruku koja se ovakvim, bezobraznim plaćama šalje običnim radnicima u istim tim kompanijama, a koja bi s vremenom mogla izazvati i veće socijalne nemire.

Velika Britanija je europska država s najvišim CEO (engl. chief executive officer) plaćama u Europi, makar ih pomalo sustižu plaće njemačkog top menadžmenta. U prosjeku, CEO-ovi iz spomenutih država godišnje zarađuju oko tri milijuna eura, dakle nešto malo manje od dva milijuna kuna mjesečno. Nitko nije ravan Amerikancima, čijih top sto menadžera zarađuje u prosjeku oko osam milijuna kuna mjesečno, odnosno i do 400 puta više od prosječnog Amerikanca.

Najbolje plaćeni CEO u SAD-u lani je zaradio 156 milijuna dolara, sljedeći iza njega »samo« 75 milijuna. Tamošnje su CEO plaće unatrag nešto manje od 40 godina porasle za preko 900 posto, nisu rasle samo za vrijeme nedavne krize, da bi sad opet krenule uzlaznom putanjom. Prema mišljenju analitičara, takve su plaće bezobrazne i bezobzirne, jer je uspjeh menadžera zasluga tržišta, odnosno poslovnih partnera koji su tom menadžeru ukazali povjerenje.

Prema podacima CROMA-e kao udruženja hrvatskih menadžera i poduzetnika, u Hrvatskoj je oko 20 tisuća menadžera, na svim razinama, čija je prosječna plaća oko 12.000 kuna. Niži menadžment zarađuje oko osam tisuća mjesečno, no ima i CEO-ova s plaćama od 50.000 do 200.000 kuna, no riječ je o malobrojnima, koji rade uglavnom za velike, strane kompanije.

Plaće predsjednika uprava u javnim poduzećima u većinskom vlasništvu države zakonski su ograničene na oko 17 tisuća kuna, pri čemu ih se i bira po političkoj liniji, a ne javnim natječajem ili preko head hunting agencija. Iako u svim javnim trgovačkim društvima tvrde da njihove uprave ne zarađuju i bonuse, nedavni primjer uprave Hrvatskih šuma, koja potražuje preko pet milijuna kuna bonusa, pokazuje da to baš i nije tako.

Prosječne plaće menadžmenta u Hrvatskoj su oko 130 posto veće od prosječne plaće. Prosjek je veći od medijana plaće, koja je, podaci su Državnog zavoda za statistiku, u svibnju iznosila malo manje od pet tisuća kuna. To znači da je polovica zaposlenih primala manje od tog iznosa, a polovica više.

Stabilnost društva

U plaćama top menadžmenta uvijek je najvažnije platiti odgovornost i rizik koji menadžer preuzima, ali i voditi računa o socijalnim okolnostima, kako ne bi bila ugrožena stabilnost društva – napominje makroekonomist Mladen Vedriš. Dodaje kako nije najvažnije to koliko je najviša plaća u državi puta viša od najniže, već koliko te najniže radničke plaće iznose, i može li se od njih živjeti.

Navodi primjer SAD-a, u kojima su plaće top menadžera 300 puta veće od radničkih primanja, no od potonjih radnici ne mogu živjeti. »Supružnici zaposleni u nekom američkom trgovačkom centru jedva će krpati kraj s krajem, za razliku od supružnika koji isti posao obavljaju u skandinavskim država. Tamo je i s najnižim primanjima moguće pristojno živjeti«, kaže Vedriš. U Hrvatskoj, ističe, postoji razlika u plaćama CEO-va u stranim multinacionalnim kompanijama i plaćama čelnika uprava u tvrtkama u domaćem vlasništvu.