Uspjeh

Važno istraživanje: Riječki znanstvenici otkrili rizični gen za razvoj tuberkuloze

Barbara Čalušić

Foto V. Karuza

Foto V. Karuza

Koliko rizičnih čimbenika ima za tuberkulozu još ne znamo, ali znamo da smo otkrili jedan. Sad idemo dalje. Naše otkriće može pomoći u prevenciji štetnih posljedica cijepljenja, kaže prof. dr. Dembić.  U prikupljanju krvnih uzoraka oboljelih i kontrolne skupine  sudjelovala je i doc. dr. Bulat Kardum



RIJEKA  Ugledni znanstveni časopis Nature Genetics u svom je posljednjem broju objavio članak skupine autora posvećen utjecaju HLA-sustava leukocitnih antigena na rizik pojave tuberkuloze kod europske populacije. Na desetogodišnjoj studiji koja je prethodila članku radilo je trideset znanstvenika iz Islanda, Rusije i Hrvatske među kojima su i riječki znanstvenici, doc. dr. Ljiljana Bulat Kardum i prof. dr. Zlatko Dembić. Prof. Dembiću, Riječaninu i redovnom profesoru na riječkom Medicinskom fakultetu, koji trenutno vodi Zavod za molekularnu genetiku na Institutu za molekularnu biologiju Sveučilišta u Oslu, ovo je sedmi članak u nekom od tako visokocitiranih časopisa poput Naturea i Scienca. U slučaju Nature Geneticsa »impact factor« ovog znanstvenog časopisa vrlo je visok i iznosi 29,8.


Genski lokus


– U istraživanju smo mapirali rizik za tuberkulozu. Zajedno s islandskim, ruskim i hrvatskim partnerima članak prikazuje skrining genoma za rizične faktore za tuberkulozu kod određenih europskih populacija. Znanstvenici su otkrili da je između najčešćih rizičnih gena za plućnu tuberkulozu najvažnija jedna lokacija na šestom kromosmu koja je osim toga vrlo važna za imunološke reakcije, naročito kod presađivanja ljudskih organa. Taj genski lokus već je poznat imunolozima, a zove se HLA (human leukocyte antigen) koji je važan za imunološke ombrambene mehanizme. Te molekule predočavaju strano tijelo T-limfocitima koji se onda aktiviraju, grupiraju i stave u pogon imunološke reakcije protiv bakterija, virusa ili protiv organa ako se radi o transplantaciji. Otkrili smo da su tri alela gena bila povezana s bolešću. Budući da HLA geni imaju nekoliko stotina alela i u ljudskoj su populaciji i najrašireniji te najpolimorfniji, rezultati naše studije mogu biti različito primijenjeni. Zasad ne znamo točan broj gena koji su uključeni u razvoj tuberkuloze jer je tuberkuloza bolest sa složenim rizičnim čimbenicima. Zato je cilj ove studije bio naći i potvrditi koji je gen najčešće, od recimo deset ili dvadeset mogućih, odgovoran za razvoj tuberkuloze, objašnjava prof. dr. Dembić.


Etnička grupacija


HLA  rizične alele koje je na šestom kromosmu otkrila skupina islandskih, hrvatskih i ruskih znanstvenika, tipična je za europsku ili kavkasku populaciju, dok je primjerice najčešći rizični faktor smješten na 15. kromosomu za afričku populaciju. Prema riječima prof. dr. Dembića, to znači da ne postoji samo rasna, nego i etnička grupacija nekih rizičnih faktora. Nedavno, samo nekoliko tjedana nakon studije islandskih, ruskih i hrvatskih znanstvenika, potvrđeno je da je HLA sustav također faktor rizika za obolijevanje od tuberkuloze i u crnačkoj populaciji u Africi.– Koliko rizičnih čimbenika ima za tuberkulozu još ne znamo, ali znamo da smo otkrili jedan. Sad idemo dalje. To znači da ako možemo identificirati koja djeca imaju taj rizični faktor, onda ih nećemo cijepiti jer danas na Zapadu gdje je niska incidencija tuberkuloze ljudi imaju izbor cijepiti djecu. Naše otkriće može pomoći u prevenciji štetnih posljedica cijepljenja. Postoje geni kod kojih, ako ih nema u djece, a to se dešava u jedan od milijun slučajeva ili rjeđe, cijepljenje može stvoriti bolest od koje mogu umrijeti. To se zove Mendeljeva predispozicija za BCG (Bacillus Callmette-Guerin). U tom slučaju bakterije koje u normalnoj populaciji nisu patogene, mogu izazvati smrtni slučaj ukoliko nema, primjerice, receptora za interferon-gama, kaže prof. dr. Dembić. Inače, hrvatski koautori ove studije istraživanje rizičnih faktora za tuberkulozu počeli su prije 15 godina prikupljanjem uzoraka krvi oboljelih i kontrolnih skupina. U prikupljanju krvnih uzoraka oboljelih najprije je sudjelovala   dr. Nataša Mataković-Mileusnić, a kasnije ju je zamijenila doc. dr. Ljiljana Bulat Kardum. Uzorke za zdrave kontrole prikupljala je prof. dr. Sanja Balen, pročelnica Katedre za kliničko-laboratorijsku dijagnostiku na riječkom Medicinskom fakultetu, a uzorke je dalje  na Institutu Ruđer Bošković obrađivala dr. Jelena Knežević, također koautorica studije objavljene u časopisu Nature Genetics.




Hrvatska skupina znanstvenika ugovor o suradnji s islandskim znanstvenicima potpisala je još 2006. godine. U ugovoru su regulirane sve pojedinosti istraživanja, a istraživanje nije prekinula ni dvogodišnja pauza zbog ekonomske krize na Islandu.


Otporniji na promjene


Islanđani su u istraživanju obradili gotovo polovicu svog stanovništva sekvenciravši kompletne genome i trebala im je potvrda u drugim populacijama. Na Islandu su na svom uzorku od 116 tisuća ljudi pronašli 10.200 ispitanika koji su imali tuberkulozu i usporedili s 28 milijuna genetskih markera s preostalih 106 tisuća ljudi, ne bi li pronašli razlike u frekvenciji pojavnosti nekog od tih milijuna markera. Najveća razlika između bolesnih i kontrolnih skupina pronađena je u markerima u susjedstvu HLA gena na šestom kromosomu. Rezultate su potvrdili u usporedbi s ruskom populacijom gdje je bilo 5.000 oboljelih i 5.000 kontrolne skupine, a u Hrvatskoj se uzorak sastojao od 400 bolesnih i više tisuća pripadnika kontrolne skupine. Razlika je vrlo visoko statistički značajna.


– Rezultati u islandskoj i ruskoj populaciji su nešto drugačiji od onih kod hrvatske populacije. Naime, svaka etnička grupacija nakon određenog broja godina genetski se počne razlikovati od drugih. Nekoć su se geni više grupirali jer ljudi nisu bili toliko mobilni pa su i faktori rizika bili grupirani. Raznovrsnost, u genetskom pogledu,  kao i u ovom slučaju, svakako je bolja u biološkom preživljenju vrste. Bolje je da se miješamo jer time kao vrsta postajemo otporniji na promjene. Na primjer, ako se dogodi neki prirodni proces koji će promijeniti vanjske uvjete, vjerojatno će postojati barem jedna grupacija koja će moći preživjeti – smatra prof. dr. Dembić.