Marin Strmota, državni tajnik u ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku ponavlja kako je potrebno provesti široku javnu raspravu i postići opće suglasje oko ograničavanja rada nedjeljom. Ističe i kako će njegovo ministarstvo u tome ustrajati jer rad nedjeljom treba staviti "po strani i u kontekstu demografskih trendova"
Sindikati, poslodavci, zainteresirane udruge, politika teško će se složiti oko toga kako regulirati rad nedjeljom. Zabraniti ga ili platiti, zapitao se saborski Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo, a odgovor na to pitanje nije dala ni u četvrtak održana tematska sjednica tog odbora. No, jedno je sigurno: sindikatima – koji godinama nastoje ograničiti rad nedjeljom, što se svojedobno i ozakonilo, ali je zakon pao na Ustavnom sudu – partner će biti Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku koje je ustrajno u tome da se nedjelja stavi u funkciju obitelji. Naime, ograničavanje rada nedjeljom jedna je u nizu mjera demografske revitalizacije, a Marin Strmota, državni tajnik u ministarstvu za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku ponavlja kako je potrebno provesti široku javnu raspravu i postići opće suglasje oko ograničavanja rada nedjeljom. Ističe i kako će njegovo ministarstvo u tome ustrajati jer rad nedjeljom treba staviti “po strani i u kontekstu demografskih trendova”.
Prema mišljenju Gordana Marasa, predsjednika saborskog odbora za rad, očito je da bi se trebalo ići u zakonodavne promjene i jasno definirati tko, što i kada radi u neradne dane kao i koja su prava ljudi koji rade u neradnim danima. Pritom, Marija Kučaš, načelnica sektora za trgovinu i tržište u Ministarstvu gospodarstva podsjeća kako u Zakon o blagdanima, spomendanima i neradnim danima “nedostaje jedna bitna stvar”. Naime, on ne poznaje sankcije, odnosno nisu propisani prekršaji za one koji se zakonskih odredebi ne drže te bi stoga zakon trebalo doraditi.
Čim se otvori pitanje rada nedjeljom odmah se razgovara o trgovini i preko 100 tisuća, uglavnom žena koje rade u toj djelatnosti. Naravno, svaki spomen regulacije rada nedjeljom s poslodavačke strane izvlači argument da će to značiti otpuštanje. Za tim su argumetnom posegnuli i predstavnici Hrvatske udruge poslodavaca i Hrvatske gospodarske komore pa tako Davorko Vidović, iz HGK ističe kako su zabrane rada neproduktivne i štetne te da bi se zabrana rada nedjeljom izgubilo 20 do 30 tisuća radnih mjesta. HUP-ova Nataša Novaković veli da se može ograničiti rad nedjeljom na 10-18 sati kao u Bruxellesu, ali će se onda pola ljudi otpustiti. Navodi i kako neki ljudi vole raditi nedjeljom jer su onda u tjednu slobodni, no s takvom tvrdnjom sindikati će se teško složiti. Tako je Ana Milićević Pezelj iz Saveza samostalnih sindiakta Hrvatske podsjetila na slučaj članice Sindiakta trgovien koja je sama dala otkaz nakon što je puna 63 tjedna bez odmora radila.
“Koliki je trošak zdravstva za radnike koji se tako raubaju”, zapitala je Milićević Pezelj, dok Bojana Percon iz Sindikata trgovine ističe da radnici u trgovini ne žele raditi nedjeljom. Taj sindikat je lani proveo istraživanje koje je pokazalo da za šest sati rada nedjeljom u trgovini radnik primi 41 kunu pa je sve sudionike tematske sjednice zapitala bi li oni radili svaku nedjelju u mjesecu za 164 kune. Da se sindikati zauzimaju za zabranu rada trgovina nedjeljom i jasno definiranje rada tim danom podsjeća Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata ističući pritom i da se tvrdnje o višku radnika u slučaju neradne nedjelje godinama vuku iako je stvarno stanje takvo da bi u trgovini još radnika trebalo zaposliti.