Nakon više od dvije godine političkih pokušaja da se revitalizira služenje obaveznog vojnog roka, protekli vikend ministar obrane Damir Krstičević na prisezi dragovoljnih ročnika u Požegi javno je potvrdio da se od te ideje u potpunosti odustalo. Iako je dio javnosti takav nastup iznenadio, s obzirom da je baš Krstičević prije nekoliko mjeseci nanovo promovirao taj plan i najavljivao da će se sigurno provesti, prema informacijama Novog lista već početkom ovog mjeseca odlučeno je da se neće ići na ponovno oživljavanje obaveznog služenja vojnog roka.

Naime, tada je do ministra Krstičevića stigla detaljna analiza koliko bi to koštalo, a iznos je bio toliki da se jednostavno financijski ne isplati ulaziti u takvu avanturu. Ministar se nadao, a čini se kako su ga u tome uspješno uvjeravali i podčinjeni, da povratak obaveznog vojnog roka ne bi bio pretjerano financijski zahtjevan za obrambeni proračun.

Zanimljivo je da je dio javnih medija i specijaliziranih glasila, među ostalima i Novi list, donosio procjene na osnovu brojki od prije 15-ak godina, kojima se projekcija penjala na iznos između 300 i 400 milijuna kuna na godišnjoj razini.

No, ministru obrane nitko od njegovih pobočnika to očigledno nije bio prenio. Na kraju su detaljne analize pokazale kako bi povratak vojnog roka zbilja odnio velika novčana sredstva iz obrambenog proračuna, a bila bi potrebna i značajna početna ulaganja zbog prenamjene infrastrukture.

Kako se doznaje, nakon što je vrh MORH-a vidio koliko bi zapravo koštalo da se reaktivira vojni rok (jer je on formalno zamrznut, ne i ukinut), bez mnogo razmišljanja se odustalo od plana. Dio medija ovih dana je zaključivao kako je Krstičević zbog političke predizborne kampanje svjesno govorio neistinu da će se uvoditi vojni rok. No, izvori iz MORH-a potvrđuju kako je ministar obrane zbilja htio ponovno uvesti služenje vojnog roka, ali je bio dovoljno racionalan da zbog tog ne ide glavom kroz (financijski) zid.

Inače, samu prvu priču o vraćanju vojnog roka pokrenula je tada novoizabrana predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović još 2015. godine. Tada je u javnim nastupima govorila da je uvođenje vojnog roka njezina politička zamisao, ali da u tom trenutku još uvijek nije vrijeme za takvo što. Zanimljivo je kako tadašnju »frišku« predsjednicu nije smetao podatak da je i ona kao ondašnja ministrica vanjskih poslova glasovala za zamrzavanje služenja vojnog roka, za vrijeme vladanja Ive Sanadera.

 Kroz 2016. godinu ponovno je aktualizirala temu povratka vojnog roka, sada već specificirajući da bi trebao trajati između jednog i tri mjeseca. 

– To ne bi bilo loše rješenje, posebno za studente i one koji završavaju školu i još ne mogu naći posao u tom nekom razdoblju. Moja zamisao nije bila da taj vojni rok bude nešto što vi morate odraditi za državu, nego da bude puno modernije koncipiran i da se za to dobije određena naknada, kazala je tada predsjednica države.

Zbog krize vlasti koja je nastala nakon nekog vremena, ideja ipak tada nije zaživjela, čak ni u svojim najbizarnijim varijacijama, poput one da bi mladi preko ljeta odradili dva mjeseca vojnog roka, odnosno osnovne obuke. Ove godine se bila ponovno aktualizirala i čak je dio medija navodio kako se sigurno ide na provedbu. No, na kraju se odustalo zbog onog što je dio javnosti već dvije godine pričao – takva ideja je skupa u provedbi.

Kao politička posljedica ovog posljednjeg pokušaja uvođenja vojnog roka ostalo je samo saznanje da trenutačni premijer, Andrej Plenković, nikad nije služio vojsku, jer mu je dijagnosticirana anemija.