Sagrađen 1969. godine, vodotoranj u Vukovaru nikad zapravo nije pušten u rad pa se Vukovarci šale da je to njihov »Obrovac«, no prije svega, on je simbol grada koji je zajedno s gradom preživio najveća ratna razaranja, i opstao. Na njega su padale granate no on se »odbio srušiti«.

Vukovarcima je, kažu nam sami za posjeta gradu, tijekom razaranja bio »orijentir« koji je ponosno stajao na svome mjestu, koliko god da su ga udarali. Na njemu se uvijek vijorila hrvatska zastava, jer su hrabri Vukovarci, koliko god da je bilo opasno i teško, i koliko god zastave gorjele, na vrh vodotornja nosili i postavljali nove.

– Vodotoranj se odbio srušiti, znao je da ne smije pokleknuti. Hrvatska se molila da ostane uspravan«, stoji u natječajnom radu Radionice arhitekture, zagrebačkog arhitektonskog biroa koji je za Vukovar projektirao obnovu tornja, budućeg Memorijalnog spomen-obilježja Domovinskog rata. Radovi na obnovi započeli su prije tri mjeseca i trajat će, očekuje se, do kolovoza iduće godine, kad bi Vodotoranj, kojeg Vukovarci s pravom pišu s velikim »V«, trebao otvoriti vrata svojim posjetiteljima.

Radovi na obnovi započeli su prije tri mjeseca i trajat će, očekuje se, do kolovoza iduće godine

Toranj će ostati gotovo netaknut, jer će 640 rupa nastalih granatiranjem ostati nezakrpane, kao simbol, kako kažu Vukovarci – divljačkog iživljavanja nad gradom.

Počela obnova budućeg Memorijalnog spomen-obilježja Domovinskog rata, duše Vukovara

– Natjecali su se tko će ga pogoditi bolje i jače, ali se nije predao, gorio je, ali nije pao, nama dajući nadu da ćemo preživjeti i mi«, pričaju nam radnici na gradilištu Vodotornja, zaposlenici domaće, vukovarske tvrtke Planum koja je dobila posao obnove simbola grada.

S ovog 50-metarskog tornja prekrasan je pogled na Dunav

S ovog 50-metarskog tornja prekrasan je pogled na Dunav; na grad podignut iz pepela; na Papuk i Psunj, mnogobrojna okolna sela, čak i, ako je lijepo vrijeme, pogled seže skroz do Subotice. Bude li sve išlo po planu, i memorijalni centar u tornju izgrađen do kraja ljeta iduće godine, posjetitelji će se u njega penjati vanjskim, staklenim panoramskim liftom, sve do vrha, na kojem će se nalaziti ostakljen vidikovac, 80 metara u krug.

Sve rupe ostat će netaknute i ostakljene, a popravci na tornju općenito namjerno vidljivi

Niže, u centralnom prostoru iz kojeg su građevinarci upravo izvadili čelični rezervoar za vodu, bit će memorijalni centar u kojem će kroz video zapise biti prikazivane snimke iz ratnog Vukovara, pa tako i one na kojima se vidi granatiranje Vodotornja. Sve rupe ostat će netaknute i ostakljene, a popravci na tornju općenito namjerno vidljivi, kako bi se što manje mijenjalo rane ove građevine – putokaza budućim generacijamau. Dolje, u podnožju tornja, sagrađen će biti park s dječjim igralištem, parkiralište, ugostiteljski objekt, no sve što »nevidljivije«, kako bi Vodotoranj ostao najvažniji.

Gorio je, ali nije pao, dajući Vukovarcima nadu da će i oni preživjeti

Unatoč ogromnom razaranju, njegova osnovna statika nije narušena, pa će i popravci, »šivanje rana« biti samo na mjestima na kojima postoji mogućnost ozljeda, ili je statika nešto lošija – priča nam Đuro Bamburać, direktor građevinskog poduzeća Planum, koje obnavlja Vodotoranj. On je Siščanin koji u Vukovaru živi od ’67., kad je ovamo stigao upravo zbog gradnje Vodotornja, započete 1963. Danas ga obnavlja.

Originalni projekt

Pokazuje nam vrijedni, originalni građevinski projekt za Vodotoranj iz te godine, kojeg je napravio zagrebački arhitektonski ured Plan. Divimo se, dakako ručno rađenom, statičkom planu kojeg potpisuje glavni statičar u tadašnjoj gradnji Sergej Kolobov, s kojim je Bamburać surađivao.

Unatoč ogromnom razaranju, njegova osnovna statika nije narušena, pa će i popravci, »šivanje rana« biti samo na mjestima na kojima postoji mogućnost ozljeda

Čini se da je upravo Kolobov, i njegov savršeni proračun iz 1963. zaslužan za to što Vodotoranj nije pao. Svoj je doprinos postojanosti Vodotornja sigurno dao i Bamburać, koji se za građevinu, kaže nam, školovao u Rijeci, kad je i, od 1956. do 1960., igrao za Orijent. Život ga je poslije odnio u Vukovar, u kojem od kraja 80-tih vodi građevinsko poduzeće s oko 70 zaposlenih.

Đuro Bamburać

Vodotoranj tako obnavljaju Vukovarci, sretni što će u njemu posao naći i određeni broj ljudi nakon otvaranja memorijalnog centra. Vrijedni radnici su unatrag mjesec dana, i više, na nesnošljivoj vrućini iznutra »cijepali« stari rezervoar vodotornja, kapaciteta oko 2.300 kubika. Komad po komad, u jako malo manevarskog prostora, i na visini od 50 metara, izrezali su oko 160 tona čelika, i spuštali ga na zemlju. Gotovo pa filigranski posao, šali se Bamburać, jer komadi izrezanog čelika nisu smjeli padati na unutarnje zidove tornja, a općenito u tornju ne može istovremeno raditi više od deset radnika.

Jedinstven u Hrvatskoj

U doba kad je sagrađen, Vodotoranj je bio najviša građevina takve vrste u Europi, i svakako do dan danas jedinstvena u Hrvatskoj. Na visini nešto većoj od 30 metara, ispod rezervoara, nalazio se restoran »Vodotoranj«, također zatvoren 70-tih, u čijim će nekadašnjim prostorima isto biti sadržaji memorijalnog centra.

Boris Benić

Do restorana pa bivšeg rezervoara i, na vrhu krova Vodotornja prepunog kratera nastalih granatiranjem, penjemo se starim željeznim stepenicama, kojih ponekad, zbog stradavanja objekta, više nema nego što ima. Pogled s vrha je neprocjenjiv, ali unutrašnjost vodotornja zastrašujuća. Gore nas vodi glavni inženjer, Boris Benić, očito puno hrabriji od ekipe našeg lista, ili barem naviknutiji na uspon ove vrste. Stepenica je puno, rupe, krateri na sve strane, rukohvati ponekad nestaju, visina velika, a na mnogim se mjestima, doslovno, tlo gubi pod nogama. Ipak, donosimo vam fotografije iz unutrašnjosti Vodotornja, simbola grada koji će biti obnovljen zahvaljujući donacijama građana i tvrtki.

Toranj će ostati gotovo netaknut, jer će 640 rupa nastalih granatiranjem ostati nezakrpane, kao simbol, kako kažu Vukovarci – divljačkog iživljavanja nad gradom

Do svibnja ove godine, dokad je trajala akcija prikupljanja sredstava za obnovu, prikupljeno je nevjerojatnih 17,8 milijuna kuna, dok će ostatak do potrebnih oko 25,2 milijuna biti popunjen sredstvima iz državnog proračuna. Novac je doniralo preko pet tisuća građana i oko 1.100 tvrtki iz Hrvatske i još 17 država – Kanade, Australije, SAD-a, Njemačke, Austrije i Mađarske, Srbije, BiH i drugih, mahom hrvatska dijaspora.

Veliko srce

I baš tu dijasporu velika srca susrećemo ispod Vodotornja. Ljubica Djopa, rodom Siščanka, novinarka je koja u australskom Melbourneu živi od 70-tih godina, radi na tamošnjem radiju za hrvatske iseljenike te je sa suprugom i kolegama organizirala brojne akcije i dobrotvorne zabave u Melbourneu kako bi se prikupljao novac za Vodotoranj.

– Jako sam sretna i ponosna što smo mogli pomoći, a moje mišljenje dijele svi koji su donirali za ovaj važan projekt, kaže nam gospođa Ljubica, koja je Vukovar posjetila s nećakom Josipom Mitrom i njegovom obitelji. Sigurno će, najavljuju, ovamo doći opet, kao i brojni drugi koje Vukovar očekuje.