SDP kreće u pisanje novog programa, a što će novo on donijeti u pozicioniranju najjače oporbene stranke, razgovaramo s predsjednikom stranke Davorom Bernardićem, koji vodi radnu grupu za novi program.

Koje su osnovne postavke za pisanje novog programa i zašto je on potreban, kad postoji dokument iz Račanovog doba s temeljnom platformom? Uz to, ljevica je generalno u krizi, ako već pišete takav dokument on mora dati i neke globalne odgovore.

– Hrvatsko društvo je društvo nejednakosti i mi moramo odgovoriti na te suvremene izazove. Treba razlikovati program stranke od izbornog programa, dopunit ćemo staru platformu današnjim izazovima, a pritom želimo uključiti i sve članstvo, pa i širu javnost i simpatizere. Logično, program će biti u skladu s vrijednostima europske socijaldemokracije. Hrvatska je nažalost u mnogostrukoj krizi i ako mi ne ponudimo odgovore, društvo se može raspasti kao kula od karata. Treba imati na umu koliko se ljudi iseljava jer ljudi nemaju radno mjesto i stan, dva osnovna preduvjeta za kvalitetan život. Petanaest posto iseljenih u zadnjih nekoliko godina čine djeca, dakle sele se cijele obitelji, i SDP mora dati odgovore na egzistencijalna pitanja.

Ali ni europska ljevica nije u tome uspjela, zapravo. Očekuju se odgovori na ideološku poziciju hrvatske ljevice – hoćete li SDP definirati kao socijalističku ili liberalnu stranku? Hoće li biti promjene smjera, ranije ste govorili da SDP treba vratiti ulijevo?

– Socijaldemokracija daje humani odgovor na tržišnu ekonomiju s čovjekom u središtu. Jer društvo nikada ne smije postati tržišno. Tu za nas dilema nema. Naši ljudi rade u korporacijama na minimalcu, dok u tim istim tvrtkama menadžeri imaju i po 90.000 kuna plaće, dakle to je sve samo ne ravnopravni model, razlike se samo produbljuju. Mi dakle moramo dati odgovore na pitanja za te ljude koji žive od svoga rada, boljim uvjetima rada, mogućnošću da se sindikalno organiziraju i u privatnim tvrtkama, što sada gotovo da je iznimka, snažnijim opterećenjem špekulativnog kapitala, a rasterećenjem svih oblika rada pa i onog poduzetničkog. To će biti naši odgovori, bit je da se razlike smanje. Uostalom, zato smo i išli s prijedlogom da minimalna plaća bude barem pola prosječne plaće i vezana uz nju, ali evo odbio nas je HDZ, a i drugi.

Vratiti ime trgu

Koji su još prioriteti ili novosti u tom programu?

– Drugo je svakako pitanje uloge sekularne države, jer treba razdvojiti kulturno i tradicijsko nasljeđe Crkve u Hrvatskoj od uloge moderne države.

Govorimo o reviziji Vatikanskih ugovora, tako nam Bog pomogao?

– To s Ustavnim sudom i prisegom pripisao bih određenoj tradiciji i nije mi sporno. Ali što se Vatikanskih ugovora tiče vidimo da su Slovenija i još neke druge države uspjele smanjiti taj trošak za građane. Ovdje naravno govorimo o novcu – nije svejedno koja količina novca i na koji način ide Crkvi.

Govorite o uvođenju višeg poreza za vjernike, ili o ukupnom smanjenju izdvajanja za Crkvu?

– Tek će se o tome razgovarati, ali svakako je riječ o unapređenju odnosa Hrvatske i Svete Stolice. Crkva je duboko ukorijenjena u nas u smislu praktične vjere, kulture i običaja, pa i identiteta, ali to ne znači da građani ne trebaju plaćati manje za tu namjenu. To za nas znači unapređenje odnosa sa Svetom Stolicom.

Dakle, govorimo ukupno gledajući o snažnijem poreznom opterećenju poslodavaca, kapitala, imovine i Crkve. U redu, što još dalje?

– Govorimo i o novom radništvu u digitalnom dobu. Ljudi danas u Hrvatskoj rade u raznim oblicima prekarnog rada.

Uopće ne razumijem raspravu o »novom radništvu« – pa radnik je radnik, ja sam najamni radnik u svojoj tvrtki, isto kao i prije 20 godina, osim što se sad služim modernijom tehnologijom. Što se tu promijenilo?

– Ništa bitno, doista. Osim što su se uvjeti rada dodatno pogoršali. Zato i treba porezno opteretiti špekulaciju, rentijerstvo. Zakone o zaštiti radnika treba početi poštovati. Oni postoje, ali se ne poštuju. Položaj rada treba popraviti, treba naći efikasnije mehanizme za to. Zašto bi država posebnim zakonom štitila Agrokor, a ne bi običnog zagrebačkog obrtnika koji proizvodi cipele ili šešire, ili zaposlenika u tvrtki u kojoj mu se zabranjuje sindikalno organiziranje i zaštita prava?! Dakle, naš je glavni cilj ujednačiti uvjete života za sve u Hrvatskoj.

Niste mi odgovorili na pitanje o ideološkoj poziciji stranke?

– Pa svima dostupno zdravstvo i školstvo jesu ideološke teme. Obrazovanje je najučinkovitiji put ka uspjehu i kvalitetnom životu i borbi protiv siromaštva, a podaci govore da djeca najsiromašnijih građana samo u 3 posto završavaju fakultete. Što to znači – da obrazovanje nije svima dostupno. To ćemo mijenjati. Uostalom, svima je jasno da HDZ neće provesti ni obrazovnu reformu. I to ćemo morati mi.

Zašto se SDP nije snažnije usprotivio promjeni imena Trga maršala Tita u Zagrebu?

– Antifašizam je za nas trajna vrijednost, a Tita ovdje gledamo kao simbol borbe protiv fašizma. Ako se itko bori protiv pokušaja ekstremne crne desnice da dokine vrijednosti antifašizma, na kojima počiva Hrvatska u modernoj Europi, to smo mi, i to javnost jako dobro zna. Pa pogledajte, i Sinčić iz Živog zida je digao ruku za micanje Tita iz Karlovca. Problem je što Hasanbegović i desnica zaista misle da se antifašizam u Hrvatskoj može izbrisati, oni zaista misle da bi imali Hrvatsku bez antifašizma. Ali ne bi. Da nije bilo antifašizma  Hrvatskom bi poslije Drugog svjetskog rata vladao Draža Mihailović! Ali HDZ-ovci to ne razumiju, čini se. Zato još uvijek dopuštam mogućnost da će prevladati gram savjesti i da u Skupštini neće biti dovoljno ruku za odluku o eliminiranju antifašističkog karaktera moderne i europske Hrvatske. Što je sljedeće, eliminiranje Ivana Gorana Kovačića, Nazora, Tesle, jer je Srbin? To treba spriječiti, jer jednom kad otvorite vrata da izađe ta zvijer poricanja vlastite povijesti, to je nezaustavljivo. Skupština to ne smije dopustiti. No, Trg maršala Tita bit će vraćen čim dođemo u priliku da većinom svojih glasova to učinimo, to je moja poruka njima.

Ugroze ostaju iste

Možete li dati definiciju: što je danas socijaldemokracija?

– Socijaldemokracija je uvijek kroz povijest za glavni cilj imala zaštitu prava čovjeka, svih prava, ona je uvijek bila odgovor na nepravdu i nejednakost, uvijek promicatelj slobode. Tako mora biti i danas, kad imamo nove nesigurnosti, kad se slobode ugrožavaju na nove načine kroz digitalno doba u kojemu živimo i nove oblike terorizma. To je za mene humani odgovor na tržišnu ekonomiju, to je država s čovjekom u sredini. To nije država radi države, niti čovjek zbog države, nego država radi čovjeka.  I čovjek za čovjeka. Borba za slobodu nikad nije dovršena, ona traje svaki dan. Vidite što se događa kad se otvore vrata avetima prošlosti. Socijaldemokracija je bila najuspješnija 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća kad je inaugurirana moderna socijalna država, no bit priče uvijek ostaje aktualna, a to je borba za slobodu čovjeka, bilo na njegovom radnom mjestu udroženom neoliberalnim kapitalizmom, bilo za njegova temeljna ljudska prava. Čovjek i njegove potrebe u srži su naše političke borbe. Ugroze uvijek ostaju iste, samo su danas perfidnije i skrivenije. Nažalost, sve je teži jednaki start za sve u društvu. Ja sam fizičar, pa mogu reći da je za mene socijaldemokracija uvijek bila »ispravljač napona«. Ona je instrument za ispravljanje nejednakosti.

Stalno govorite i o problemu iseljavanja. Pa nitko nema rješenje za to.

– To je jedan od mojih ciljeva. Želimo da ljudi ne odlaze, a da bismo vratili one koji su otišli moramo ostvariti suradnji s njima. U ekonomoskom i društvenom smislu.

SDP donosi i novi statut stranke, na čemu se temelji unutarnje funkcioniranje. Stranka je poharana sukobima, a koliko čujemo, sada se donosi statut koji će dodatno demokratizirati stranku i još dodatno liberalizirati modele izbora u stranci – planira se i uključivanje simpatizera, konzultatitvni referendumi, predizbori čak i za liste za Sabor i slično. Hoće li demokracija u SDP-u »pojesti svoju djecu«? Ne bojite se toga? Pa SDP ne izgleda zreo ni za sadašnje oblike odlučivanja.

– Demokratski proces uvijek je kompliciran i težak, a za mene su bitna tri smjera razvoja stranke: želim da svi imaju veću odgovornost, drugo da se smanje konflikti i treće, da se eliminira destruktivnost. Kritika da, ali destrukcija ne. A to je moguće samo kroz povećanje razine odgovornosti za svakog člana stranke.

To krasno zvuči, ali koji su instrumenti za to? Svaki izbori u SDP-u doveli su do dodatnih podjela, toga ste valjda svjesni.

– Radimo na tome koji će to instrumenti biti, a radi se o redefiniranju način izbora, formiranja tijela, donošenja odluka itd.

Vaši oponenti u stranci, a nije da ih nema ogroman broj, tvrde da ste u ovih šest mjeseci raspustili više ogranaka nego Milanović u svojih 10 godina.

– Ma baš! Koga smo mi izbacili iz stranke? Bilo je par raspuštanja, ali to je za nas metoda koja još jedina preostaje kad se sve druge metode iscrpe, to je izuzetak. Utvrđujemo jasne kriterije za sve, sve će biti mjerljivo i vrlo precizno definirano. Ono što ja želim, to je preuzimanje odgovornosti. A  ljudi su vam skloni bježati od odgovornosti, znate.

Suzdržati se od javnog pljuvanja

Rezultat je daljnji pad rejtinga. Opet ste pali, sad ste na 22,4 posto. Kako se osjećate kad to vidite?

– Gledajući kvartalno, rasli smo. Taj rast jest slab, nedovoljan, ali je rast. Vjerujemo da ćemo sa svim ovim svojim novim inicijativama i dalje rasti. Radimo za ljude koji žive od svoga rada i penzija, i vjerujemo da ti ljudi to vide.

Ali SDP grca u stalnim unutarnjim sukobima, ljudi vas evidentno kažnjavaju za to.

– Sukobi sigurno nisu dobri, ali vidite li vi kako se ja ponašam, pa vidite da pokušavam smanjiti konflikte, da molim ljude da se suzdrže od javnog pljuvanja po stranci. Unutra, recite mi što god hoćete, ali izlaziti van i napadati SDP, pa to nije normalno. Ali evo, mogu reći, takvi su ljudi sami sebi najveća kazna.

Govorite o Mirandu Mrsiću i Milanki Opačić, pa vi ste ih smijenili s funkcija u Saboru.

– Ne govorim ni o kome posebno. Nažalost, neki od tih ljudi zadnjih mjeseci kao da su radili u koordinaciji s HDZ-om.

Govorite o tome da su neki zastupnici bili spremni podržati Plenkovićevu većinu u Saboru samo kako bi ostali u Saboru?

– Ne mogu odgovarati na hipotetska pitanja. Vidjeli ste što se zbilo u slučaju Saucha.

Zar ste baš morali opet raspuštati Split?

– Prvo, raspuštena su samo tijela, a ranije je raspuštena cijela organizacija – ja sam bio protiv te prve odluke, i mislim da je bila loša. Građani u Splitu očekuju da SDP bude najjača snaga, to sam siguran, i to moramo osigurati, ali nažalost podjele su se u Splitu samo produbile, stoga smo sada ponovno morali raspustiti tijela stranke. Naša kandidatkinja za gradonačelicu Aida Batarelo bila je sigurno najozbiljniji i najkvalitetniji kandidat, ali po rezultatu se vidjelo da nije dobila ni potporu naših ljudi. Zato se nešto moralo učiniti jer se radi o drugom najvećem gradu u državi.

Dakle, u Splitu je bilo unutarnjih opstrukcija, to tvrdite?

– U organizaciji definitivno nije bilo unutarnje motivacije da se odradi posao za pobjedu, nego upravo suprotno. Sad će se s jedne nepristrane pozicije to riješiti. Povjerenik je glavni tajnik, nitko iz Splita.

A Zagreb? Raspustili ste i Novi Zagreb Zapad, odrekli ste se i nekih dosad vrlo bliskih suradnika u Zagrebu, Etlinger je dao ostavku. A je li istina da ste svima jasno rekli da je vaš kandidat za novog predsjednika u Zagrebu Rajko Ostojić?

– Nikoga se ja nisam odrekao. Saša Molan je nastavio voditi organizaciju nakon mene, zajedno s Dominikom koji je tajnik, Pandek kao zamjenik… Svi su imali moje povjerenje i bezrezervnu podršku. Ne pada mi na pamet petljati se u izbore u Zagrebu, svi znaju tko je što radio, koliko je tko pomogao jačanju stranke, a tko je koliko odmogao. Očekujem da stranka u Zagrebu postane najjača snaga u Skupštini kao što je bila u vrijeme dok sam je ja vodio. Ali očekujem i fer predizbornu kampanju i da im interes SDP-a bude ispred osobnog interesa.

U Umagu SDP koalira s HDZ-om i pritom surađuju predsjednici županijskih organizacija, Vili Bassanese i Jurica Šiljeg. Zašto i Umag nije raspušten?

– Koalicija s HDZ-om ne dolazi u obzir, a kolega Bassanese me uvjerava da to i nije koalicija. Vidjet ćemo što će pokazati praksa. Zatražio sam očitovanje od Vilija Bassanesea, nemam mu razloga ne vjerovati. Ipak je on predsjednik županijske organizacije SDP-a u Istri.

Vezivanje države za sudbinu »Agrokora«

Kako komentirate nalaze o dugu Agrokora koji su dosegli 12 do 15 milijardi kuna! Kakav rasplet očekujete?

– Cijelo vrijeme HDZ prikazuje i tu temu, kao i sve ostale, kao da ima situaciju u državi pod kontrolom, a apsolutno nema. To je samo dojam, a stvarnost je nešto drugo. Nedavno se vidjelo pravo lice HDZ-a i u slučaju s Nadzornim odborom HRT-a. Ljudi su upozorili na kriminal i korupciju, a onda ih se smaknulo u Saboru po brzom postupku.

Digresija, zašto nastupate stalno na takvoj televiziji?

– To je javni servis, i naravno da idem i na HRT. Da se vratimo na Agrokor, sada je sve jasnije da je stanje katastrofalno, da se tamo praktički ne upravlja i da se ne provode prave odluke. Pa izvanredni povjerenik Ante Ramljak se ne snalazi, a to ne čudi, pa to je čovjek koji je ranije vodio firmu s jednim zaposlenim. Gledajte, Agrokor je sada u potpunosti pod državnom kapom, HDZ je tako odlučio jer je nametnuo Lex Agrokor i uvukao nas je sve u vrlo opasnu situaciju. No, oni će morati i odgovarati za to. Oni skrivaju stvarno stanje, ne daju da se osnuje istražno povjerenstvo o Agrokoru, sad vidimo i da se novac poreznih obveznika upumpavao bez znanja nadležnih institucija. Građani pojma nemaju što se tamo događa, pa to nije slučajno. Ministar financija, potpredsjednica Vlade odobravali su kredite Agrokoru, dakle, aktivno su pomagali Agrokoru. A to su Plenkovićevi ministri.

A što se drugo i moglo nego da država preuzme, pa u pitanju je toliko ogroman sustav da cijela ekonomija može puknuti u toj krizi?

– Predlagali smo izmjene Stečajnog zakona kako bi isplatiti dobavljače i spasili, te onda omogućiti ulaz novog kapitala, a sve na transparentan način, da tržište uredi situaciju. Naravno, uz posebnu brigu za radnike Agrokora i male poljoprivrednike i proizvođače.

Kako bi to moglo proći bez uplitanja države, zar mislite da je tržište bolje rješenje za takvu krizu?!

– Pa ovo znači vezanje države uz sudbinu Agrokora, ako pukne Agrokor, dokle ćemo doći, to se ja pitam. Hej, pa to se ne može raditi, vezati sudinu nacionalne ekonomije uz jednu korporaciju! To je tipična HDZ-ova dimna zavjesa, oni samo stvaraju dojam da nešto rade, a gledajte rezultate: pojma nemamo o stvarnom stanju. To vam je kao INA – najprije frka i panika, pa sedam mjeseci ni traga ni glasa o rješenjima za INA-u. Očito je samo ministrica Dalić spašavala svoga muža u upravi INA-e, a kad ga je spasila, prešla je na Agrokor.

Zato ustrajete u njenoj smjeni?

– Naravno. SDP je najjača oporbena stranka, mi nećemo odustati od svoje politike i zahtjeva. Dvaput smo već vodili Hrvatsku, svaki put uspješno, i sada ćemo je treći put oporavljati, to je evidentno.

Mislite da će vlada puknuti pod pritiskom Agrokora najesen, i da slijede novi izbori?

– Situacija nije pod kontrolom, ova vlada nema pojma što radi. Pa oni nisu u stanju odšarafiti jednu ploču sa ZDS natpisom, a kamoli voditi državu. Plenković izgleda sedativno-anemično, a ispod tog lica imamo grč, bol, sepsu, trulež. Hrvatskoj ne treba sedativ, nego ozbiljan lijek. A to je uvijek SDP. Ovu vladu na životu drži brak iz interesa s HNS-om i čudnim glasačima tipa Saucha, ali to je vlada koja zastupa i brani korporacije, koja štiti korporativne interese, kontra interesa Hrvatske. To se mora promijeniti.