Kome će svanuti

Uvođenje eura ukinut će valutni rizik: Možete li pogoditi kome će najviše odgovarati ulazak u eurozonu?

Aneli Dragojević Mijatović

Reuters

Reuters

Raste potražnja za kunskim kreditima, dok u oročenim depozitima i dalje prevladavaju devize – građani valutni rizik polako prebacuju na banke pa su one te koje uvođenje eura najviše veseli



RIJEKA – Iako se najavljeno uvođenje eura prikazuje kao nešto od čega će banke u Hrvatskoj još imati i trošak, pa se tako govori o gubitku barem milijarde kuna od mjenjačkih poslova, bankari zapravo jedva čekaju da euro zamijeni kunu jer je i njih počela značajnije pritiskati valutna neusklađenost. Naime, kako je većina depozita u eurima, banke su tradicionalno većinom odobravale kredite uz valutnu klauzulu u eurima. Tako su tečajni rizik prebacivale na građane koji su se zaduživali u stranoj, a plaću primali u domaćoj valuti.


Međutim, građani sve više uviđaju što znači tečajni rizik, pa sve više traže čiste kunske kredite. Bankarima se tako povećala potražnja za kunskim kreditima, aktiva im je sve više nominirana u kunama, dok su oročeni depoziti (pasiva) ostali pretežito u eurima. Kunski depoziti, istina rastu, ali kako pojašnjava viceguverner Hrvatske narodne banke Vedran Šošić, »riječ je dobrim dijelom o kunama na transakcijskim računima – tekućim i žiro, dakle o sredstvima koje klijenti u bilo kojem trenutku mogu podići bez razročavanja«.


“Kratki” s kunama


– Kada bi došlo do snažnijeg povlačenja tih depozita, banke bi ostale kratke za kune, no to je hipotetska situacija, a i u njoj, lako bi se pokrile unovčavanjem kunske imovine, kod središnje banke ili na tržištu – tumači Šošić. Banke dakle ne trpe valutni rizik na način na koji ga trpe građani, no valutna neusklađenost pasive i aktive ipak im predstavlja problem i povećava troškove, koje onda one opet prebacuju na sustav, vršeći pritisak na tečaj, te ponovno na središnju banku da intervenira. HNB pak održava tečaj stabilnim jer, prema primjeru koji je nedavno dao guverner Vujčić, samo 10-postotna deprecijacija kune uvećava ukupni dug za 50 milijardi kuna.





Što se visine kamate tiče, govori se o njihovom padu, no u konkretnom slučaju, teško da će biti tako. Naime, razdoblje snažne monetarne ekspanzije, dakle niskih kamatnih stopa u eurozoni, ide svom kraju, te se u dogledno vrijeme očekuje rast referentnih, a onda i tržišnih kamatnih stopa. Prijelaz iz kune u euro mogao bi nas »zadesiti« baš u tom uzlaznom ciklusu europskih kamatnjaka, no trebala bi nam, uslijed dokidanja valutnog rizika, pasti premija, pa bi se to moglo kompenzirati.


No, rast kamata u eurozoni, ukoliko i kada do njega dođe, pogodit će nas i ukoliko ne uvedemo euro, odnosno, u tom slučaju bi nas mogao pogoditi i više. Preciznije bi dakle bilo reći: ako uvedemo euro kamate bi nam trebale rasti manje no što bi rasle da ga ne uvedemo, a sam bi se njihov prirast trebao približiti prirastu koje će u tom slučaju otrpjeti i druge članice eurozone, dakle – trebao bi biti manji.



Šošić pojašnjava da bankari ipak raspolažu s dosta likvidne kunske imovine, prije svega to su depoziti kod HNB-a, a i politika središnje banke je takva da im omogućava i dugoročnu kunsku likvidnost, putem primjerice strukturnih repo operacija (od kojih se jedna održava danas, a s dospjećem 2022., op.a.). No, činjenica je, kaže, da bi »uvođenjem eura nestalo valutnog rizika koji je sistemski, i kako god okreneš uvijek se prebacuje iz jednog sektora u drugi«.


Nepouzdan izvor


Šošić tumači i kako su izvori banaka uvijek kratkoročniji od primjerice stambenih kredita: i euri su oročeni na kraće, to i jest posao banaka da iz kratkoročnih izvora namire potrebe za kreditiranjem i na 15, 20, 25 godina, no transakcijski računi, gdje se sada koncentrira prirast kunskih depozita, za banke su ipak nepouzdaniji izvor.


Inače, u trenutku uvođenja eura, svi krediti odobreni u kunama konvertirat će se u eure, po tečaju koji će precizno biti poznat pola godine prije. Isto vrijedi i za kunsku štednju. Svi ostali elementi kreditnih ili depozitnih ugovora, među kojima i kamatne stope, ostat će isti kakvi bi bili i da do promjene valute nije došlo. Trenutno su kamate na kunske kredite za do pola postotnog boda više nego na eurske. To je cijena kojom se dio klijenata odlučio zaštititi od tečajnog rizika. I sama najava uvođenja eura mogla bi tako »ohladiti« potražnju za kunama.