foto: wikimedia commons
Sve se glasnije čuje stav da upravljanje plažama, lukama, lučicama i marinama treba prepustiti lokalnoj samoupravi, no stručnjaci smatraju kako takvo rješenje ne bi bilo dugoročno održivo iz niza razloga koji bi ponovno eskalirali i doveli do kaotične situacije kakvu imamo sada
Plaža Zlatni rat samo je kap u moru, vrh ledene sante neriješenih problema i otvorenih pitanja pomorskog dobra, smatra Branko Kundih, jedan od najvećeih domaćih stručnjaka za pitanja pomorskog dobra.
Kundih ističe kako se o pomorskom dobru i gospodarenju njime u javnosti govori isključivo u incidentnim situacijama, poput one u Bolu na Braču, dok se s druge strane, nikada ne vode konstruktivne javne rasprave o upravljanju ovim, po Kundihu najznačajnijim nacionalnim resursom. Slučaj plaže Zlatni rat na Bolu oslikava samo mali dio problema pravno kontaminiranog prostora pomorskog dobra.
Iznenađuje činjenica da je toliko nacionalne energije i političkog angažmana uloženo u ovaj slučaj. Da li će plaža na Bolu kao izdvojeni slučaj predstavljati okidač u pozitivnom smislu. Hoće li će Zlatni rat osvijestiti Hrvatsku da ima neprocjenjivo nacionalno bogatstvo kao pomorsko dobro kojim već više od dvadeset godina ne gospodari, niti ga uređuje kako treba iako pokriva jednu trećinu nacionalnog teritorija. Odgovor je na Vladi, resornom Ministarstvu i Saboru Republike Hrvatske, kaže Kundih.
U zadnje vrijeme u javnom prostoru sve se glasnije čuje stav da upravljanje dijelom pomorskog dobra, posebno plažama, ali i lukama, lučicama, marinama i drugima, treba u cijelosti prepustiti lokalnoj samoupravi, s objašnjenjem kako lokalno stanovništvo i uprave općina i gradova najbolje znaju kako iskoristiti vlastite resurse, na korist cijele zajednice.
Upravo se slučaj plaže Zlatni rat, gdje je županija dala koncesiju privatnom kapitalu, a ne općinskoj tvrtki, najčešće uzima kao primjer zbog čega treba donijeti takvo zakonsko rješenje. Razumljivo je da je lokalno stanovništvo zabrinuto što i kako će privatni koncesionar raditi na plaži, hoće li biti devastacije prirodnih resursa, te posebno hoće li takav koncesionar, čiji je interes isključivo zarada, na raznorazne načine onemogućavati pristup svima onima koji ne žele koristiti njegove komercijalne sadržaje na plaži, zbog čega je, primjerice, u Rijeci i Lovranu, na plažama ispod bazena na Kantridi i u Medveji, svojedbno gotovo izbio pravi rat.
Branko Kundih / Foto Silvano JEŽINA
U jednom dijelu ta priča »drži vodu«, no Kundih smatra kako takvo rješenje, u kojemu bi lokalna samouprava imala isključive ovlasti raspisivanja natječaja i davanja bilo kojeg dijela pomorskog dobra u koncesiju, ne bi bilo dugoročno održivo, iz niza razloga koji bi ponovno eskalirali i doveli do kaotične situacije kakvu imamo sada.
Zlouporaba položaja
Lokalna samouprava i zajednica u cjelini moraju biti uključeni u proces koncesioniranja, odnosno odlučivanja o korištenju pomorskog dobra općenito. Međutim, velik dio općina i gradova uz more ne raspolaže stručnim kadrovima i službama koji imaju kapacitet rješavati ta pitanja na kvalitetan način, u skladu s pravilima struke, zakonima i propisima.
Naravno da ni potpuna centralizacija odlučivanja o korištenju pomorskog dobra nije rješenje, jer netko tko sjedi u uredu u Zagrebu ne može znati koje su potrebe i mogućnosti korištenja plaže ili nekog drugog dijela pomorskog dobra na nekom otoku. Stoga je potrebno pronaći rješenje koje će u velikoj mjeri uključiti lokalnu zajednicu i samoupravu, ali sama procedura morala bi ostati pod okriljem županija i države, koje ipak imaju potrebne ljudske i materijalne resurse, smatra Kundih, dodajući kako bi se potpunim spuštanjem koncesioniranja na lokalnu razinu moguće povećala i opasnost od zloporabe položaja i korupcije, a time i devastacija pomorskog dobra, kaže Kundih.
Sama decentralizacija upravljanja pomorskim dobrom, prema njegovim riječima, mora biti promišljena i primjereno uspostavljena ravnoteža ovlaštenja i odgovornosti u okviru države, županije, gradova i općina.
U suprotnom pozitivni pomak prema decentralizaciji upravljanja pomorskim dobrom može imati negativne posljedice. Zagovaram rješenje da općinama i gradovima treba osigurati daleko veća financijska sredstva za redovno održavanje pomorskog dobra uključujući i dosadašnju nadležnost vezanu uz koncesijska odobrenja.
Toni Juranić / Foto Sergej DRECHSLER
Županije i veliki gradovi bi trebali imati širu koncesijsku nadležnost, a koordinaciju cjelovitog sustava i svojevrsni korektor prenesenih poslova upravljanja bi trebala imati nova uprava za pomorsko dobro. Naravno potrebno je uspostaviti efikasan upravni i inspekcijski nadzor, ističe Kundih.
Najvažniji resurs
S takvim stavom načelno se slaže i načelnik Općine Baška na otoku Krku, Toni Juranić, iako su on i Općinsko vijeće od Skupštine Primorsko-goranske županije početkom ove godine zatražili da Županija prepusti Općini Baška raspisivanje koncesije na Veloj plaži, koju općinska vlast smatra najvažnijim resursom u turističkom gospodarstvu zajednice koja od turizma velikim dijelom živi.
Zakon o Pomorskom dobru neusklađen je sa zakonom o koncesijama, Pravilnik o vrstama morskih plaža arhaični je dokument donesen još prije 22 godine, a niz nelogičnosti i pravne nedefiniranosti po pitanju Pomorskog dobra nastavlja se u nedogled, sve do toga da Hrvatska nema ni Strategiju upravljanja pomorskim dobrom.
Nažalost strategija ne postoji. Postoji dokument Hrvatska u 21. stoljeću Ureda za strategiju razvitka Republike Hrvatske iz 2001. čiji sam autor u djelu pomorsko dobro. Iako sam jasno definirao osnovne strateške ciljeve na pomorskom dobru uključujući kratkoročne, srednjoročne i dugoročne kao i prijedlog mjera s zakonskim okvirom i obrazloženjem čini se da je taj dokument sa zvučnim naslovom završio u 21. ladici umjesto u 21. stoljeću. U međuvremenu 2003. godine donesen je novi Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama, koji je još uvijek na snazi a koji je u potpunosti zanemario smjernice tog strateškog dokumenta. Kao član tadašnje radne grupe za izradu zakonskog teksta koji je upućen po hitnom postupku u proceduru javno sam se ogradio prije njegovog donošenja ocijenivši ga invalidnim i nepismenim. Volio bi da nisam imao pravo, no vrijeme ovu moju ocjenu nije demantiralo, kaže Kundih.
– Naš je stav da mi, Bašćani, kao, recimo tako, vlasnici Vele plaže, ali i svih ostalih prirodnih resursa naše općine, najbolje znamo što na toj plaži želimo, kako njome upravljati, ali i kako je zaštititi, kao najvredniji resurs u turizmu kojim raspolažemo. Zbog toga smo od županijske skupštine tražili da nam prepusti natječaj za koncesiju, a krajnji cilj je da plažom upravlja naše trgovačko društvo, u stopostotnom vlasništvu općine, kako bi dugoročno osigurali korištenje plaže na dobrobit cijele zajednice. To je sigurno bolji model, nego da ovakvim resursima upravlja privatni kapital. Posebno strani, jer još je donekle dobro ako koncesiju dobije neka hrvatska tvrtka, no što ako je dobije strani ulagač. Imat ćemo istu situaciju, da će se zarada odlijevati preko granice, u druge države, kao što vidimo da se sve češće događa u hotelijerstvu. Rješenje kakvo mi želimo i predlažemo je sigurno bolje za sve od takvog mogućeg raspleta, kaže Juranić.
Koncept upravljanja
Do sad su se na plaži davala odobrenja za pojedine djelatnosti, no u Općini Baška svjesni su da takav model parcijalnog rješavanja korištenja plaže više ne zadovoljava potrebe kupača, koji na plažu ne dolaze samo iz naselja u Općini, nego s cijelog otoka Krka, ali i regije, kao ni lokalnog turističkog gospodarstva. Zbog toga žele koncept upravljanja plažom i njenog korištenja osmisliti kao cjelinu, na čemu već dulje vrijeme rade.
Općina je dala izraditi studije koje su jasno definirale što nam je sve potrebno i što je sve moguće učiniti da Vela plaža još dugo ostane naš najvažniji resurs, koji ćemo na optimalan način iskoristiti, kao i prilagoditi stvarnim potrebama. Među ostalim, predviđeno je da se u funkciju plaže stavi i dio kampa, na kojemu bi bio smješten velik dio nazovimo ih sekundarnih sadržaja same plaže, koji nam sada nedostaju i koji bi značajno rasteretili samu plažu, ističe Juranić.
Znatna ulaganja
Općina Baška sustavno, dodaje, radi i na zaštiti Vele plaže i njenom održavanju, pa je tako pri kraju izrada geomorfološke studije, u suradnji s Građevinskim fakultetom, kojom se već dulje vrijeme prati »ponašanje« žala na plaži kako bi se na vrijeme poduzimali potrebni koraci u očuvanju.
Ta je studija pokazala da žal s plaže nestaje, jer ga more odnosi, a više nema prirodnog priljeva novog kamenog materijala, koji je zaustavljen zazidavanjem korita Vele Rike. Prije je ona donosila kameni materijal i zemlju iz zaleđa, kojima je plaža nadohranjivana. Zbog toga sada plažu moramo nadohranjivati dovoženjem novog žala, što smo i ove godine učinili, u vrijednosti od milijun kuna, ističe Juranić.
Iako Općina Baška itekako brine o gospodarenju Velom plažom, zbog čega traži da njome i upravlja, Juranić dodaje kako je svjestan i mogućih nedostataka modela po kojemu bi općine i gradovi imali isključive ovlasti koncesioniranja pomorskog dobra.
O moru i obali ovisi opstanak otočnog i obalnog stanovništva
– Znamo i koji su naši nedostaci. U prvom redu to je kadrovska ekipiranost i nedostatak stručnih službi i zbog toga ne isključujemo sudjelovanje županije u postupku. Štoviše, želimo u tome surađivati sa stručnim službama županije, na način da oni nadziru cijeli postupak i ukažu nam na eventualne propuste ili nedostatke, kako bismo ih na vrijeme uklonili te na najkvalitetniji mogući način pripremili uvjete za koncesiju. Na županiju, to često ističem, gledam kao na stariju sestru, a na državu kao majku Općine Baška, i takav odnos s njima želimo.
Ponekad je taj odnos i maćehinski, što nije dobro, ali vjerujem da se po pitanju upravljanja pomorskim dobrom, u konkrentom slučaju Velom plažom, može pronaći zajednički jezik, kako bismo u suradnji iznjedrili najbolje moguće rješenje. Naš zahtjev da nam županija prepusti natječaj nažalost je odbijen u prošlom sazivu skupštine, u travnju ove godine, ali mi ćemo ga ponoviti. Čak i u slučaju da bude ponovno odbijen, tražit ćemo da Općina Baška bude maksimalno involvirana u pripremi koncesijskog natječaja, jer, ponavljam, smatram da mi ipak najbolje znamo što želimo i što nam treba, a pomoć i nadzor županije i države su više nego dobrodošli, zaključuje Juranić.
Pismo predsjednici
Novim Zakonom o koncesiji, međutim, pitanje devastacije mora, obale i podmorja neće se zaustaviti, nego samo dalje nastaviti, smatraju u Pokretu Otoka, koji je i od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović prije tri dana zatražio da se na sjednici Vlade, uz prisustvo predstavnika javnosti, održi rasprava o neusvojenim amandmanima, koji su se među ostalim odnosili i na koncesije na plažama i drugim dijelovima pomorskog dobra.
»Osim toga molimo vas da iskoristite vaše ovlasti te pokrenuti postupak provjere ustavnosti ovog Zakona temeljem Ustava RH osobito u pogledu članka 70. koji se odnosi na osiguranje zaštite prirode i ljudskog okoliša kao i Uredbu o postupku dodjele koncesije koju je donijela Vlada, a s izmjenama je na snazi od 2004. godine, a čije su odredbe ograđivanja i naplate plaža protuustavne. Zakon o koncesijama kao krovni zakon koji se direktno odnosi na sve vitalne resurse Hrvatske, treba spriječiti ikakvu mogućnost zlouporabe te postaviti zdrave temelje za sve vezane zakone te tako omogućiti ravnopravnost i pravičnost. Zakon je donesen bez javne rasprave o najnovijim izmjenama samog Zakona, u turbulentnom političkom razdoblju i bez adekvatnog sudjelovanja samog građanstva i stručne javnosti«, stoji u pismu Pokreta otoka predsjednici.
Kako osigurati održivo gospodarenje i zaštitu nacionalnog bogatstva?
Iz Pokreta upozoravaju i da je Vlada odbia usvojiti amandman na Zakon o koncesijama koji bi osigurao sudjelovanje lokalnih zajednica i zainteresirane javnosti u svim stupnjevima postupka dodjele koncesija čime bi se izravno smanjio koruptivni rizik i spriječile malverzacije javnim dobrima.
Odbijeni su i amandmani koji su ciljali na zaštitu općih dobara i kojima bi se onemogućilo da kada banka dođe u posjed koncesije na temelju založnog prava, ne može to pravo dodjeljivati bilo kome po vlastitom odabiru. Odbijanjem tog amandmana omogućili su da banke de facto postanu davatelji koncesija, kad na njih steknu pravo, navodi se u pismu.
Budućnost i život
Zakon o konesijama ugrozit će sve vitalne prirodne resurse, smatra Pokret otoka, a posebno Jadran, odnosno more, podmorje i obalu kao zasigurno jedno od najvećih prirodnih bogatstava države, o kojemu izravno ovisi opstanak otočnog i obalnog stanovništva.
Kao otočani i ljudi s obale svoju smo snagu usmjerili na očuvanje otoka i obale, odnosno cijelog Jadrana, za kojeg smatramo da je ugrožen od nasrtaja krupnog kapitala, bez dugoročno održive strategije razvoja te ukoliko nastavimo s nekontroliranim razvojem, što je ovim Zakonom dodatno omogućeno, za nekoliko godina zbrajat ćemo štetu od devastacije javnog dobra, a ne prihode od turizma. Priroda koju imamo je neprocjenjiva, jednom kad je izgubimo, izgubit ćemo identitet i mogućnost opstanka na ovim područjima.
Naši članovi i prijatelji mahom su mladi ljudi koji žele ostati živjeti i raditi na svojim otocima i u svojim gradovima, isti oni mladi ljudi na koje su se svi osvrnuli u svojim političkim kampanjama, a sada ih zanemaruju i smatraju njihovo mišljenje nebitnima umjesto da ih aktivno uključe u procese odlučivanja i donošenja Zakona o kojima ovisi njihova budućnost i život u Hrvatskoj. Strategijom nacionalne sigurnosti ističe se da su more, podmorje i morsko dno posebno važni za gospodarski razvoj Republike Hrvatske, te ćete pozornost usmjeriti na održivo gospodarenje i zaštitu bogatstava koja se nalaze u morskim područjima nad kojima Republika Hrvatska ima suverenitet, suverena prava i jurisdikciju. Već danas Hrvatska obala je dijelom devastirana i privatizirana što je protuzakonski i protuustavno te je hitno zaustavljanje daljnjeg nekontroliranog razvoja i uništavanje lokalnih zajednica, zaključuju u svom pismu članovi Pokreta otoka.
Bespravna gradnja
Jedini ispravan način za upravljanje pomorskim dobrom i njegovu zaštitu je, smatra Branko Kundih, integralni pristup i osnivanje kompetentne uprave, uz donošenje adekvatnih zakonskih propisa i pravilnika.
Potrebno je definirati jasne ciljeve na najvišoj političkoj razini te afirmirati integralni pristup upravljanja i gospodarenja pomorskim dobrom osnivanjem posebne uprave. Kompetentna uprava za pomorsko dobro trebala bi osigurati koordinaciju svih razina državne uprave i regionalne i lokalne samouprave prvenstveno s ciljem ostvarivanja dugoročnih ciljeva i otklanjanja eventualnih konflikata. Sektorski pristup je unaprijed osuđen na propast.
Najveće pogreške u prošlosti napravljene su u Španjolskoj te su upravo njihova negativna iskustva i izrazita urbana devastacija dijelova morske obale ozbiljno upozorenje. U svakom slučaju potrebni su efikasni kontrolni mehanizmi u sustavu upravljanja te je nužno promptno reagirati kod bespravne gradnje, devastacije ili nezakonitog korištenja pomorskog dobra, ističe Kundih na portalu www.pomorskodobro.com.
