Unatoč dobivenim dozvolama za rad: Otpad s blještave Marišćine šleperi sada voze u Kutinu

Foto R. Brmalj

Ekoplus se nada da će biti usvojene izmjene zakona o izvlaštenju – u tom slučaju privremena dozvola za gospodarenje otpadom vrijedi do završetka sudskog procesa protiv vlasnika koji nisu prodali zemljišta

RIJEKA Centar za gospodarenje otpadom Marišćina konačno bi trebao biti u pogonu od veljače, najnovije su informacije što dolaze iz Ekoplusa, društva u vlasništvu Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke, općina Viškovo i KD Čistoća Rijeka, osnovano za upravljanje centrom, u kojem bi se ubuduće trebalo zbrinjavati smeće iz cijele županije.

Nakon što je intervencijom premijera Andreja Plenkovića izdana privremena uporabna dozvola za centar, dovršen još prije godinu dana, Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja 5. siječnja izdalo je i privremenu dozvolu za gospodarenje otpadom. Rok za žalbe u trajanju od 15 dana upravo istječe, ali s obzirom na to da je za izdavanje ove dozvole bitno poštivanje tehničkih uvjeta, a što su u Ekoplusu osigurali, izgledno je da žalbe mogu usporiti cijeli proces za još najviše dva tjedna. Stoga je veljača mjesec u kojem bi konačno trebao profunkcionirati centar, o čijoj se gradnji počelo pričati još pred gotovo dva desetljeća.

Početak u veljači

– Ekoplus očekuje početak rada centra u veljači. Već obavljamo pripreme kako bi osigurali da se posao odvija onako kako spada. Željno čekamo početak rada, koji će nam omogućiti stvaranje prihoda – izjavio je novi predsjednik Uprave Ekoplusa, Josip Dedić, koji je na tom mjestu krajem prošle godine zamijenio Dušana Šćulca, nakon njegovog odlaska u mirovinu.

Dotad će Rijeka, kako se vole našaliti u Kriznom eko stožeru Marišćina, ostati jedini »zero waste« grad u Hrvatskoj, jer se sav otpad s područja na kojem djeluje riječka Čistoća prevozi u unutrašnjost Hrvatske. Budući da drugog izbora u Čistoći nemaju, dozvola za zatrpavanje otpada na lokaciji »nulte faze« Marišćine davno im je istekla, smećarski kamioni dolaze na tu istu lokaciju, odmah pokraj novog blještavog i zatvorenog centra sagrađenog europskim novcem te ondje pretrpavaju otpad u šlepere.

Marišćina je »preživjela« i novousvojeni državni Plan za gospodarenje otpadom, čija je prva verzija predviđala da će se centar morati znatno prilagoditi novoj europskoj politici »kružnog gospodarstva«. Taj plan Mostova ministra Slavena Dobrovića srušio je HDZ svojom političkom odlukom u prošloj koalicijskoj Vladi, a usvojena verzija u sljedećoj Vladi Mosta i HDZ-a doživjela je veće promjene. Jednako kao i Kaštijun te još dva od ukupno 13 centara, i Marišćini će ostati kapaciteti jednaki prvotno zamišljenima, dok će svi ostali biti građeni s manjim kapacitetima. U ostalim dijelovima Hrvatske važnu će ulogu imati centri za kompostiranje i recikliranje, jer Hrvatska do 2020. godine mora zadovoljiti cilj da odvojeno prikuplja najmanje 50 posto papira, stakla, plastike i metala, što znači da miješani komunalni otpad neće moći ići u centre u davno zamišljenim količinama. Četiri centra će biti izgrađena, kapaciteti su ostali, no ispunjenje tog cilja s godinama neminovno vodi do znatnog smanjenja rada pogona velikih regionalnih centara u zamišljenom obliku, jer svoj glavni proizvod, gorivo iz otpada, čije spaljivanje moraju plaćati, ne mogu stvarati bez određenih količina upravo spomenutih sirovina, koje bi po novoj europskoj politici sad morale u odvajanje i na koncu vraćanje u gospodarske tokove, a ne u spaljivanje.

Otpad se potom prevozi na bilo koju slobodnu lokaciju u Hrvatskoj. Najprije je to bio deponij kod Labina, kasnije je u igri bio Donji Miholjac, pa Koprivnica, dok je najnovija lokacija smetlište kod Kutine. Čistoća tako riječkim otpadom jednostavno zagađuje ostale sredine, u kojima kvaliteta i uvjeti na odlagalištima nisu ništa bolji od onih »prahistorijskih« kakvi su vladali na zatvorenom viškovskom brdu smeća, poznatom i kao deponij Viševac. Smeće se jednostavno zatrpava u rupe, bez ikakve prethodne obrade.

Kontroverzni projekt

Na pretrpavanje riječkog otpada na Marišćini ne gledaju blagonaklono u inspekciji zaštite okoliša, koja je Čistoći već jednom opalila kaznu zbog tih aktivnosti te im zabranila daljnje gospodarenje otpadom na toj lokaciji. No, isto se nastavlja i dalje, a realno gledajući, pitanje je i gdje bi drugdje to uopće mogli obavljati. Sve je to samo jedna u nizu posljedica nevjerojatnog kašnjenja cijelog projekta, koji otpočetka prati cijeli niz problema i kontroverzi, uključujući i svojevremenu pobunu stanovništva zbog smrada koji su trpili s »nulte faze« Marišćine, gdje se odlagao balirani otpad nakon zatvaranja Viševca.

Mještani Marčelja, nakon svih problema i nesnosnog smrada koje su zbog odlaganja smeća na »nultoj fazi« Marišćine pretrpjeli proteklih godina, samo žele da se ova priča već jednom završi. Posebnih očekivanja od rada novog centra na Marišćini nemaju, osim što se nadaju da se smrad više u večernjim satima neće širiti njihovim mjestom.– Nikad ljudi nisu bili za to da se ondje odlaže smeće, a opet su sve napravili onako kako su zamislili. Želja nam je barem da se problem sa smradom ovime riješi, jer kad navečer krene smrad, nošen vjetrom, svi se moramo zatvoriti u kuću, objašnjava Ivanka Mladenić.

Ne čudi, stoga, što inspekcija nakon izrečene kazne »jednim okom žmiri« na daljnje manipuliranje otpadom na lokaciji »nulte faze«. Situacija bi se konačno trebala promijeniti početkom rada centra na Marišćini, a u riječkoj Čistoći ne kriju da jedva čekaju taj trenutak. Prema zadnjim javno dostupnim podacima, samo do sredine prošle godine Čistoća je na prijevoz otpada po Hrvatskoj potrošila 14 milijuna kuna.– KD Čistoća još uvijek nije dobila službenu informaciju iz Ekoplusa o početku rada CZGO Marišćina. Dotad i dalje vozimo otpad izvan Primorsko-goranske županije na odlagališta koja imaju dostatne kapacitete za prihvat, a trenutno je to Kutina – rekla je Marina Babić Brusić iz Komunalnog društva Čistoća.

Privremena dozvola

No, konačni početak rada centra teško da će riješiti sve probleme koji se vežu uz ovaj projekt godinama. Privremene uporabne i dozvola za gospodarenje otpadom vrijedit će samo do 8. ožujka, što znači da će Ekoplus u najboljem slučaju imati samo mjesec dana »papirnato pokrivenog« rada. U ovom društvu uzdaju se da će u Saboru po hitnom postupku biti usvojene izmjene zakona o izvlaštenju i gradnji, dogovorene između župana Zlatka Komadine i premijera Plenkovića. Rokovi su za to ipak iznimno kratki, ali izmjene ovih zakona omogućile bi Ekoplusu da im privremene dozvole vrijede do završetka postupka izvlaštenja zemljišta na Marišćini, na kojem je centar već izgrađen.

Ekoplusu je na raspolaganju i još jedno rješenje, a to je dogovor s preostalim privatnim vlasnicima, koji nisu prihvatili ponuđenu cifru, oko otkupa njihova zemljišta. Osam privatnih vlasnika na toj je lokaciji imalo 45.000 četvornih metara zemljišta, što čini oko 10 posto ukupne površine centra. No, procesi izvlaštenja provode se već punih 12 godina, i dalje bez jasne naznake njihova završetka.

Za postupak je u prvom stupnju zadužen Ured državne uprave u PGŽ, te potom Ministarstvo pravosuđa, koje je prošle godine već po treći put srušilo odluku Ureda državne uprave i vratilo cijeli postupak praktički na početak. Sporno je to što se privatnim vlasnicima nudi tek 80 kuna po četvornom metru, što je bila procjena sudskog vještaka. Ta bi se cifra redovito našla i u odluci Ureda državne uprave, no Ministarstvo pravosuđa potom bi se složilo s argumentima vlasnika da u obzir treba uzeti i druge parametre, jer su se za slično zemljište za razne projekte plaćali i višestruko veći iznosi.

Trakavica koja traje

Onome tko na ovaj proces gleda izvana, moglo bi se učiniti da su se dosad i jedni i drugi odavno mogli naći negdje »na sredini« i prekinuti ovu trakavicu. No, Ekoplusu, odnosno u Županiji nisu mijenjali svoj čvrst stav da će ponuditi ono što je procijenio sudski vještak i ni lipe više, a na koncu je župan, umjesto dogovora, odlučio pokrenuti zakonodavnu inicijativu, kojom bi riješio ovaj problem. S druge strane, vlasnici zemljišta, u razgovoru pojašnjavaju da su oduvijek bili za dogovor, ali da u tome nisu sve ove godine imali spremnog sugovornika. Štoviše, kažu da su ih po prvi put primili na razgovor tek ovog proljeća, kad je, dodaju, cijelom projektu Marišćine već »dogorilo«, no i tad je druga strana i dalje ostala pri procjeni sudskog vještaka bez neke želje za pravim pregovorima. Iz tog su razloga, a i kako bi ponovo upozorili na svoje argumente u cijeloj priči, izjavili žalbu u postupku izdavanja dozvole za gospodarenje otpadom Marišćina, iako su svjesni da time ne mogu ništa bitno promijeniti, već dozvolu odgoditi na najviše dva tjedna.

Iznerviralo ih je, kažu, i to što su pozvani da daju svoje primjedbe na postupak u roku od samo osam dana, koji je padao točno u razdoblju između Božića i Nove godine. Ovako su stvari ponovo vraćene na početak, a ako se ništa ne promijeni, može se očekivati da će se za godinu dana ponoviti ista stvar, dok bi se u međuvremenu poslovanje Marišćine moralo legalizirati izmjenama zakona u hitnom postupku.

Plasman goriva iz otpada

U međuvremenu je riješeno jedno od glavnih pitanja za poslovanje centra, a to je plasman goriva iz otpada, glavnog proizvoda, u obliku svojevrsnih briketa, koji pogon na Marišćini stvara. U studenom je potpisan ugovor o plasmanu goriva iz otpada cementari Holcim u Koromačnom. Nije javno poznato koliku cijenu Ekoplus plaća ovoj cementari za spaljivanje proizvedenog goriva, no ono što je poznato jest to da je Ekoplus obavijestio komunalna društva iz Primorsko-goranske županije da će za zbrinjavanje otpada u centru trebali plaćati 470 kuna po toni.

U ovoj cifri sadržani su svi troškovi koje pogon na Marišćini stvara, davanja državi i lokalnim samoupravama te trošak plasmana goriva iz otpada. Kako bi se došlo do cifre koju će prosječna obitelj ubuduće plaćati za zbrinjavanje otpada, treba još dodati troškove samih komunalnih društava, koji se procjenjuju na još oko 40 eura po toni. Time bi jedna obitelj prosječno izdvajala 100 eura godišnje za zbrinjavanje otpada, ili osam eura mjesečno, ali točan iznos bit će poznat tek kad sami komunalci slože svoje cjenike.

Centar na Marišćini kapacitiran je na obradu 100.000 tona otpada godišnje. Prema godišnjem planu rada Ekoplusa, u ovoj godini planirana je obrada 60.000 tona otpada, prvenstveno s riječkog područja, na kojem otpad skuplja KD Čistoća, te iz Novog Vinodolskog. Ostali dijelovi Primorsko-goranske županije priključit će se kako planirane pretovarne stanice krenu u rad.

Ukupna investicija Marišćine vrijedi 35 milijuna eura, a 90 posto su bespovratna sredstva, od toga EU sudjeluje sa 70 posto, a s po 20 posto Grad, Županija i FZOEU. Preostalih deset posto ukupne cijene pokrio je sam Ekoplus, zaduženjem kod Europske investicijske banke.