Održavanje visokih borbenih sposobnosti oružanih snaga je jako skupo – Stanislav Linić
Uvođenje novih borbenih sustava treba biti i uvođenje nove tehnologije i jedino je isplativo ako se odrazi i na gospodarstvo i jedino je tako dugoročno isplativije čak i ako je trenutačno skuplje
Danas umirovljeni brigadir Hrvatske vojske Stanislav Linić, vojnik od profesije i karijere, u Mostaru je 1975. godine završio Zrakoplovnu vojnu gimnaziju, četiri godine kasnije u Zadru i Zrakoplovnu vojnu akademiju.
Časnikom HV-a postaje 1991. godine, a do umirovljenja 2009. prolazi impresivni put – od ratnog do 1995. godine – pa sve do usavršavanja na najznačajnijim američkim i NATO vojnim učilištima te mjesta zapovjednika hrvatskih snaga u Afganistanu.
Danas u mirovini, ovaj 60-godišnji magistar inženjer aeronautike obnaša funkcije zamjenika predsjednika Saveza Hrvatskog časničkog zbora Republike Hrvatske – Zajednica udruga kao i zamjenika predsjednika Organizacije pričuvnih časnika srednjoeuropskih zemalja.
Stari 30 godina
Hrvatska Vlada je na korak do odluke o kupnji 12 rabljenih izraelskih borbenih zrakoplova F-16 po cijeni većoj od 400 milijuna eura. Je li to ispravna odluka?
– Borbene sposobnosti Hrvatskih oružanih snaga, posebno borbenu komponentu Hrvatskog ratnog zrakoplovstva treba održati. To je strateški interes. S te strane je nabavka borbenih zrakoplova ispravna i potrebna odluka. Hrvatska mora imati tu sposobnost, s obzirom na okruženje, ali i na skoriju povijest, da zaštiti svoj teritorij i svoje nacionalne interese.
S obzirom na to da se radi o strateškoj, dugoročnoj odluci, je li bilo pametno kupovati rabljene zrakoplove. Koliko se oni brzo »troše« jer nas moraju, kako se ističe, služiti još 30-ak godina?
– Održavanje visokih borbenih sposobnosti oružanih snaga, bilo koje grane – kopnena vojska, ratno zrakoplovstvo ili ratna mornarica – je jako skupo i zahtjevno. Uvođenje novih borbenih sustava treba biti i uvođenje nove tehnologije i jedino je isplativo ako se odrazi i na gospodarstvo i jedino je tako dugoročno isplativije čak i ako je trenutačno skuplje.
Ovi zrakoplovi su stari 30 godina, prema navodima proizvođača njihov životni vijek je 30 godina i 8.000 sati letenja. Ako uzmemo u obzir da su ga koristili Izraelci čije je zrakoplovstvo vrlo aktivno s mnogo sati naleta, odgovor se sam nameće.
Osim toga cijena održavanja zrakoplova poslije dvadesetak godina upotrebe rapidno raste. Nije mi drago to reći, ali mislim da ovo nije bio pametan odabir i da nas problemi tek čekaju.
Svatko brani svoje
Na kraju krajeva, koliko je Hrvatskoj koja se nalazi unutar NATO-a uopće potrebna nabavka bilo kakvih vojnih zrakoplova?
– Hrvatska je danas stabilna, demokratska država, punopravna članica EU-a i NATO-a i trenutačno ne postoji izravna vojna prijetnja njenom suverenitetu. Međutim, isključivo oslanjanje na NATO je iluzija. Uostalom, skorija povijest nas tome uči, svatko brani prije svega svoje interese pa i mi moramo biti spremni braniti svoje.
Dozvoliti da netko drugi štiti naš zračni prostor bilo bi skuplje, ali i ponižavajuće s obzirom na naše pilote i osoblje koje opslužuje zrakoplovstvo, našu infrastrukturu i na kraju i našu zrakoplovnu tradiciju. Uostalom, koji bi strani pilot bio spreman poginuti za ovu zemlju kao što su bili oni koji su u posljednjim danima Vukovara nadlijetali grad da braniteljima dostave lijekove, ali najviše daju moralnu potporu. Takvi su naši piloti i danas.
Kolike će poremećaje, dakako i troškove, u održavanju stvoriti zaokret s MIG-ova na F-16?
– To je veliki organizacijski i tehnološki skok koji će iziskivati velike napore cjelokupnog zrakoplovstva, od pilota pa do cjelokupne organizacije opsluživanja letenja i sigurno će tražiti dosta vremena i značajne dodatne troškove. Međutim, kao što sam u početku rekao, to je bio nužan korak, ali ostaje pitanje je li odabir onaj – pravi.