Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
9. prosinca 2019.
Promjene su nepovratne?

Ugledni profesor o klimatskim promjenama: Hrvatsku čeka sve više pijavica, svjetlećih oblaka i tsunamija

snimio Davor Kovačević / Pixabay
snimio Davor Kovačević / Pixabay
Autor:
Objavljeno: 20. srpanj 2019. u 7:55 2019-07-20T07:55:10+02:00

Zapad i Sjever se bolje pripremaju nego mi. Mi imamo zaostalu politiku. Sreća je kod ovih toplinskih valova, a već su bila dva ove godine, da je stradalo puno manje ljudi nego 2003. godine, kad je poginulo 15.000 ljudi.

Branko Grisogono profesor je na Geofizičkom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu i jedan od naših vodećih meteorologa. Povod za razgovor s njim nezapamćene su vremenske pojave i nepogode koje smo zadnjih dana imali prilike vidjeti u Hrvatskoj. Većinu njih, od svjetlećih oblaka pa do meteocunamija i snažnih nevremena praćenih tučom ne može se, kaže Grisogono, odmah direktno povezati s klimatskim promjenama, no sve će nas češće pratiti takvi događaji.

- U sve toplijoj klimi, za očekivati je više ekstremnih događaja. Statistički gledano, ekstremni događaji češći su i duže traju nego u hladnoj klimi. S druge strane, ne može se ni za jedan posebni događaj reći da je direktno povezan s klimatskim promjenama jer i prije su se događala iznenađenja. Danas imamo bolje veze, pametne mobitele, ljudi lakše snime, lakše se dokumentira pojava, pa se čini da ih je više nego što jest.

Ne sjećam se da su se ljeti prije 30 ili 40 godina događala ovakva višednevna nevremena? Sjećate li ih se vi?

- Pa ne. Dogodilo bi se da je jedan dan nevrijeme, nekad bi se nastavilo možda i drugi dan, ali ne ovako nekoliko dana za redom, i da padne ovoliko velike tuče. Prije tri godine i sad ponovo trebali su buldožerima čistiti led u Istri i sad je opet negdje palo oko 20 centimetara na nekim mjestima. Takve slike su kod nas nezapamćene.

Tsunami i oblaci

Može li se to onda podvesti pod posljedicu klimatskih promjena?

- Statistički gledano da. Ta mustra, rizik za takve pojave raste, ali jako je teško reći za taj ili bilo koji jedan događaj da je baš uzrokovan njima. To je i jako teško studirati, trebalo bi simulirati što bi bilo da nije bila takva putanja ciklone ili fronte, ali to je teško dokučiti, tj. skupo je. Zato se gleda sumarno, gleda se mustra.

Dalmaciju je ovih dana pogodio meteorološki cunami. Što to zapravo znači?

- Mi to kratko kažemo »meteocunami«. Oni se javljaju kod nas, to nije nešto izuzetno. Treba doći do poklapanja strujanja u moru i u zraku. To je jedna vrsta rezonancije. Najčešće se pojavi mala, ali intenzivna, duboka ciklona, koja dovoljno brzo putuje morem, a potrebno je da vjetar bude sinhroniziran s valovima. To onda pogodi uske zaljeve za koje onako na prvi pogled čovjek pomisli da su sigurna mjesta od nevremena. Ali to nije tako, dogodi se da voda tu uđe kao u lijevak, i zbog očuvanja mase, što je plića razina vode, to budu veće amplitude. Poznati su meteotsunami u Veloj Luci, na Lošinju, Zadar ih zna dobiti, Hvar... Nekoliko puta godišnje ih imamo, a finese su koliki će biti. Ako je val 20 ili 30 centimetara to nije važno, ali mogu biti i valovi po nekoliko metara. Taj poznati tsunami u Veloj Luci iz 1978. godine bio je preko četiri do pet metara, to je osušilo luku pa onda brodove bacilo natrag na rivu i onda opet dva do tri puta.

Je li tu važan i međuodnos toplog mora i hladne fronte?

- Indirektno jest, ali nije ključno. Zato što se mora poklopiti vrijeme, hladna fronta je najčešće povezana s malom, ali jakom ciklonom, i to onda još pojača efekt. Meteocunami su jako teški za prognoziranje, to još nije moguće. Bit će uskoro, ali nije još.

Jesu li grmljavinska nevremena kojima smo svjedočili svojom žestinom nešto izuzetno?

- I ona će se statistički pojačavati, bit će ih više i bit će sve žešća. Isti je razlog, ima više energije u klimatskom sustavu. Kao što se u toploj kuhinji puno više događa nego u hladnoj kuhinji. U frižideru morate puno više čekati da se nešto dogodi, neka reakcija, kad stavite neki kolač ili tortu treba čekati do sutra. U toploj kuhinji sve ide brže.

1851372

Čovjek je uvijek bio impresioniran tim olujnim oblacima, njihovim formiranjem. Da bi oni nastali, uvijek moraju pothlađene vodene kapi otići dovoljno visoko da se zalede, padaju dolje, pa opet naiđu na mlaz koji ih digne gore. Ti oblaci izgledaju kao predivni monstrumi, kao da imaju krvotok u sebi, a važno je da strujanje na visini bude puno jače nego što je dolje tako da uzlazna struja ne pogodi u silaznu. To bi bilo kao da ja sad pljucnem pa će mi pasti na glavu. Ali ako se izmaknem, ili ako tamo gore netko puše fenom, onda će biti odvojene uzlazna i silazna struja. Tada se stvori nešto poput krvotoka, kao vene i aorte. Onda taj ledeni kristalić počne padati, ali opet naiđe na mlaz, pa ode gore i ponovno. To je poput crvenog luka, kapule, kad se presiječe ima 5-6 slojeva jer je toliko puta otišao gore-dolje. Kad kristalići narastu preko 1,2 ili pet centimetara, tada bude ogromne štete. Takvi oblaci razviju nekad sami svoju cirkulaciju i mogu dulje živjeti.

Što je sa svjetlećim oblacima, koje smo imali prilike vidjeti u Istri? Otkud oni kod nas?

- Ti oblaci se javljaju u mezosferi, iznad 70, 75, 80 kilometara visine, kad tamo ima dovoljno vlažnosti i kad je temperatura dovoljno niska. Različito se ponašaju ovisno o temperaturi koja nekad dostiže i -200 stupnjeva Celzija. To su najhladniji dijelovi na Zemljinoj kugli. Treba dovoljno vlage, oni su dovoljno visoki i lijepo se vide pred izlazak ili zalazak sunca. Sunce je nama zašlo iza horizonta, ali ako je oblak na 80 kilometara, on pod tim kutem još vidi Sunce. Kao što s planine vidimo bolje nego iz nizine.

No to je dosad kod nas bila vrlo rijetka pojava?

- To je općenito vrlo rijetka pojava kod nas, to se obično događa u polarnim krajevima. Ja sam ih vidio par puta u Skandinaviji. U Hrvatskoj ih nisam osobno vidio.

Kako se može objasniti da pojava karakteristična za daleki sjever dođe do naših krajeva?

- Da je dovoljno hladno i da ima dovoljno vodene pare u mezosferi. Te niske temperature se tamo lakše ostvaruju. Isto tako kod nas se svakih 10 do 15 godina može vidjet i polarna svjetlost, Aurora borealis. U Slavoniji i Zagorju čini mi se da je bila viđena 2003. godine.

Ali to nije vezano za klimatske promjene?

- Ne. Dogodi se svakih 10, 20, 30 godina da je dovoljno jaka magnetska oluja u višoj atmosferi i taj se magnetski štit toliko napne da i mi odavde vidimo polarnu svjetlost. Ona se događa blizu polova, a ako je oluja intenzivna, malo siđe i južnije, do nas. Svjetlosne oblake, koji nastaju drukčije, neki pokušavaju povezati s klimatskim promjenama, ali to je područje jako teško proučavati. Neki tvrde da će ih s klimatskim promjenama biti više, jer će više vodene pare otići gore, ako se atmosfera gore hladi, a dolje grije, ta hipoteza ima smisla, ali to treba znanstveno do kraja potvrditi.

Podizanje svijesti

Ljudima zapravo štete jedino ekstremne promjene - toplinski valovi i nevremena. Neki europski gradovi ulažu u sadnju stabala, kod nas te svijesti nema?

- Zapad i Sjever se bolje pripremaju nego mi. Mi imamo zaostalu politiku. Sreća je kod ovih toplinskih valova, a već su bila dva ove godine, da je stradalo puno manje ljudi nego 2003. godine, kad je poginulo 15.000 ljudi. Sada ima tek nekoliko desetaka žrtava. Obično ljudi umiru u prva dva tri dana, kasnije se tijelo privikne kod većine ljudi. Informiranost je na sada višoj razini, ljudi malo više prate vijesti, ima manje nemarnog ponašanja, iako se uvijek može dogoditi da neki turist ode u planine bez dovoljno vode. Ipak Hrvatska premalo čini na tome, krivo se govori o tome, prilično sam nezadovoljan. Ništa se ne ulaže u te pripreme. Novi nacrt Strategije o prilagodbama klimatskim promjenama za razdoblje do 2040. govori da ćemo sve napraviti s nula našeg novca, da to ne traži ulaganja nego da ćemo sve dobiti iz EU fondova. To je pogrešno. Njemačka, Francuska, itd. ulažu puno u istraživanja, obrazovanje, i kod nas bi to trebalo biti uključeno u fiziku, kemiju, biologiju, tek nešto malo iz geografije uči se o klimatskim promjenama. A geografija je kod nas tradicionalno opisni predmet, umjesto da je više ekološki osviješten i da se više računa. Moramo znati računati, a ne govorit da velika riba jede malu, ili da ne smijemo jesti toliko mesa. To nije dovoljno.

Koliko je važno ulagati u infrastrukturne projekte koji će nas štititi od posljedica globalnog zatopljenja?

- Apsolutno je neophodno više saditi. Čovječanstvo ipak više siječe nego sadi. Treba odabrati koje vrste saditi, voćnjake, vinograde... Treba stavljati svjetlije boje na asfalt, beton, krovove, da se poveća refleksija zračenja. Manje jesti mesa, manje velikih farmi, što je tipično za Francusku, Njemačku, SAD. U nekim dijelovima Kalifornije ne možete proći od smrada od krava. Vrlo potentni plinovi staklenika oslobađaju se pri njihovoj probavi. Zatim pametna melioracija, to treba isto znati izračunati, jer negdje treba ostaviti da rijeka sama ide, da meandrira, da se očuva biološka različitost. Hrvatska ima jako malo navodnjavanja polja, a nama je to jako potrebno. Nećemo imati dovoljno hrane za 10 do 20 godina. I proizvodnja energije nam je veliki problem.

Koliko bi nas spasila solarna energija?

- Izuzetno. Ali mi to ne radimo, to rade Nijemci, koji sve rade pametnije. Ako pitate FER-ovce, oni kažu - bavimo se vjetrom jer to od nas traže naručitelji, Ali treba naručitelje obrazovati da možemo puno više proizvoditi solarnim panelima.

Vaš je stav da su klimatske promjene nepovratne?

- Nepovratne su jer su u tijeku. Pitanje je samo koliko ćemo prebaciti porast temperature i količinu topline u morima i oceanima i po kojem scenariju ćemo se razvijati. Može se dogoditi da premašimo neki nivo, a onda se na kraju stoljeća smirimo da nekih +2 stupnja Celzija nakon industrijske revolucije. Ali ako prijeđemo pa se vratimo, neke će biljne i životinjske vrste nestati. To se očekuje za polovicu ovog stoljeća. Na sličan način reagiraju oceani i mora. Oceani će ovo što smo napravili pamtiti još nekoliko stoljeća.

Zašto?

- Jer imaju dulju memoriju nego atmosfera. Oceani zbog dubine i toplinskog kapaciteta imaju promjene na skalama od 100 pa čak i 1000 godina, oni imaju periode koji traju 500 godina i više. To se manifestira u brzini i intenzitetu Golfske struje, pravljenja duboke vode, npr. u Jadranu za vrijeme bure. To su spori procesi u oceanima. Kad nivo mora raste, dolazi do zaslanivanja, što se već događa u Mirni, Neretvi, gdje morska voda i sol ulaze i 20-ak km uzvodno. Može to odgovarati za jegulje i neke druge vrste, ali to je ipak agresija na postojeći biljni i životinjski svijet.

Memorija oceana

Kakva su predviđanja za globalno podizanje razine mora?

- Za Hrvatsku za idućih 20 do 30 godina 35 do 40 centimetara, ako nastavimo s pojačanom proizvodnjom plinova staklenika ide na duplo, dakle na kraju stoljeća jedan metar. Hrvatska valjda neće preći 60 centimetara. To je loše za niske obale, na primjer Lošinj, Zadar...

Kako se ljudi uz obalu mogu pripremiti na to?

- Podizanjem obale, pravljenjem brana, tipa Venecije. Sama srednja razina nije toliki problem, nego druge fluktuacije, npr. meteorsunami i nevremena. Ekstremi su puno opasniji.

Imat ćemo, dakle, više Venecija?

- Moglo bi ih biti više, samo neće biti tako lijepe...

Koje su vaše zamjerke na novu strategiju?

- Već sam naslov joj je diskutabilan, jer do 2040. imamo 20 godina. Čak i definicija klime je u njoj pogrešno napisana. Površno je napravljena. Ono što je dobro, da ne bude sve kritika, iznosi se osam ključnih sektora - vodni resursi, poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, biološka raznolikost, energetika, turizam i zdravlje, a to uključuje prostorno planiranje i upravljanje rizicima. Znači gledat ćemo samo da ispunimo normu prema Europi. Cres, Mali i Veli Lošinj, Krk, Rab, Trogir, Nin, Ston, osjetit će posljedice, žalovi će biti izloženi pojačanoj eroziji, očekuje se i pojava novih žalova.

Koji su vaši prijedlozi da strategija bude bolja?

- Ona je napravljena previše opisno na više od 100 stranica, jako birokratski. Ja, kao prirodoslovac, više volim kratko i jasno. Iako to možda mora biti ovako u startu. Dakle, kasnimo. Poljoprivreda je počela dosta raditi na tome, turistički sektor se baš ne nervira puno, promet također. Klimatske promjene utjecat će na otkazivanje letova, brodskih linija, kad imate toplinske valove, morate ljudima na cestama donijeti vodu.

I mi možemo očekivati temperaturu zraka od preko 40 stupnjeva u gradovima?

- Da, i to za 10-ak, 20 godina. Ako se nastavi ovako agresivan razvoj, da Amerikanci rade po svom, Kina gura svoje, Indija svoje, EU prodaje svoju kulturu, imat ćemo ih. Do kraja stoljeća Zagreb može otići na 3-4 stupnja više od postojećeg prosjeka. To znači da će biti nekoliko dana godišnje s preko 40 stupnjeva. Ako ga ne ozelenimo i pofarbamo krovove i beton, asfalt...

3698174

Kakve bi boje trebao biti asfalt?

- Bijeli, ali ne previše, zbog očiju. Na istočnoj obali SAD-a napravili su neku sivkasto ružičastu nijansu, svijetlo hipijevsku. Dobro je postaviti vrtove na krovove, možda takvo povrće nije najzdravije, ali drvo može rasti i hladiti odozgo. Trošit će se sve više energije na hlađenje, a manje na grijanje. Broj hladnih dana će svakako padati, a broj toplih dana i noći rasti. Tople noći loše su za turizam, šumu, to smanjuje ekonomsku vrijednost biljaka jer se one ne mogu odmoriti, nemaju klima-uređaje, nastavljaju drugi dan stresno, nenaspavane i zato gube na kvaliteti. To drvo ili povrće nije više tako kvalitetno. Cijene hrasta iz Spačve i istočne Slavonije će pasti jer kvaliteta će im biti niža.

Čestice koje razaraju

Što je s pojavom povišenog ozona u Zagrebu?

- To je u tzv. atmosferskom graničnom sloju, taj sloje je pod utjecajem tla zbog trenja vjetrom, te grijanja ili hlađenja. To je nezdravi ozon, on je u međuigri s dušikovim spojevima. Kroz kompleksne fotokemijske reakcije formira se ozon, a ako ne budemo bolje regulirali promet i industriju, mogli bismo toga imati i više. Ljeti je to značajnije zbog sunca, zimi slabije, iako i zima ima svoju kemiju.

Osuđeni na klimatske migrante

Klimatske promjene donijet će svijetu i nove migracije. Uzavrela Indija uskoro neće biti pogodna za život... - Indija ne stoji dobro, a ni Bliski istok. Mogu se očekivati klimatski migranti. Idealna im je Skandinavija, Kanada, Argentina, dok Australija ne jer će i tamo biti prevruće. Zapad je, dakle, osuđen na migrante. - Je, i treba imati dobru politiku, bez ekstrema i bez vabljenja.

Razlog je previše auta i malo zaostale industrije. Nije da su samo Rijeka ili Slavonski brod na udaru, ima još tih gradova. Općenito se očekuje da će biti više zdravstvenih problema s klimatskim promjenama, i to više u gradovima. To su problemi s dišnim putevima, ne samo zbog ozona nego i mikronskih ili submikronskih čestica koje razaraju pluća. Njih će biti sve više, a indirektno s tim povezane su i srčane bolesti, a zbog stresa bit će više moždanih udara.

Otkud mikročestice?

- S asfalta, iz prometa... Svake godine to je i par mikrona sa zidova zgrada. Kao kad odete stomatologu, od izbrusi dva mikrona, ali ako te čestice ulaze u pluća, uništavaju alveole, i dolazi do mikrokrvarenja. Temperatura, vjetar, promjene vremena, olakšavaju gibanje tih čestica. Stare gume, paljenje korova, svako izgaranje prozvodi te čestice. I čađa je prilično opasna. Izbacuju ih avioni, tankeri... to bi trebalo regulirati.

Hoćemo li ubuduće imati više pijavica, možda i tornada?

- U principu je to moguće, iako još nije potvrđeno da klimatske promjene direktno utječu na to. Mi ih sad vidimo više, ali teško je reći je li to zbog informatičke tehnologije ili zbog globalnog zagrijavanja.

Dakle, sve u svemu, život naše djece i unuka bit će teži nego naš?

- Pa mogao bi biti daleko teži, zahvaljujući nama i generacijama prije nas.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.